Ako je vrijednost arhitektonskih detalja jedini kriterij za čuvanje građevina srednjovjekovnih urbanih jezgri, onda možemo porušiti većinu zgrada zaštićenih urbanističkih cjelina u Primorsko-goranskoj županiji

Ovim putem želim se tek osvrnuti na netočnost teze da je sporna zgrada bezvrijedna, substandardna građevina iz 1929. tlocrtne površine 4×4 m2. Građevina nije iz 1929. Iz ove godine je samo nadogradnja u zadnjoj etaži. Prvi kat, prizemlje i podrum dijelovi su starije građevine. Ako ćemo sitničariti, nije točna niti tvrdnja da je građevina tlocrtne površine 4×4 m2. Građevina je tlocrtne površine 6,2 x 5,7 m2, a podrumska prostorija je svojom širom stranom duga 5,2 m. No najbitnije je da građanima Rijeke pokušam dati odgovor na pitanje u čemu je spomenička vrijednost ove građevine. 

 

   Urbanistički je građevina vrijedna kao zadnji ostatak ulice Pod voltu, a njezinim rušenjem ne gubimo samo ulicu već i razlog zadržavanja ovog toponima. Ona je najstariji građevni sloj riječkog starog grada. Temelji se direktno na živcu koji je isklesan kao podloga za popločenje Principije. U njezinoj gradnji upotrijebljene su antičke spolije, ploče lastrikata Principije. 

    Najstariji sačuvani dio građevine osim kamenih okvira vrata i prozora zaista nema previše arhitektonskih detalja koje bi privuklo oko arhitekta. Kao vrijedne arhitektonske elemente možemo navesti tek rasteretni luk na pročelju kakvog često nalazimo u baroknom graditeljskom sloju Rijeke. Iznad njega zanimljiv je detalj polukružna luneta. Možemo primijetiti monumentalne klesance na uglovima zgrade i spomenute antičke spolije. Iako gabaritima mala, građevina je imala čak četiri ulaza od čega su dva kamenim stepeništima vodila u podrum u kojemu je sačuvan lučni svod, niša u kamenom zidu i kamene konzole koje su nosile međukatnu konstrukciju. No ako je vrijednost arhitektonskih detalja jedini kriterij za čuvanje građevina srednjovjekovnih urbanih jezgri onda možemo porušiti većinu zgrada zaštićenih urbanističkih cjelina u Primorsko-goranskoj županiji. Ostalo bi nam par renesansnih palača na Rabu i Cresu te nekoliko monumentalnijih sakralnih građevina. Upravo se ovakav pristup dogodio našem Starom gradu, gdje je zbog postavki urbanističkog plana iz 1969. uklonjen veći dio grada u neviđenom urbanističkom čišćenju. Nasuprot uvriježenim mišljenjima moramo osvijestiti da je Rijeka do kraja Drugog svjetskog rata očuvala u svome tkivu renesansni grad. No zbog netočne valorizacije u rušenjima je stradalo tridesetak građevina 15. i 16. st. Unatoč tomu, u ovome trenutku u Starom gradu pod krovom se nalazi jedanaest sačuvanih građevina koje su barem dijelom iz navedenog razdoblja. Štiteći zgradu na Principiji štitimo zadnje ostatke renesansnog urbanizma Rijeke. 

    Naknadnim arheološkim istraživanjima utvrđeno je da ispod zgrade nisu sačuvani vrijedni nalazi koji bi zaslužili prezentaciju. Rušenjem ove zgrade prezentacija Principije ne bi dobila na kvaliteti. Ostaje žal za time što je njezin najvredniji dio, prostor bazilike, čiji su zidovi u tehnici opus mixtum očuvani u površini oko 100 m2 unutar kasnijih zgrada na sjevernoj strani ulice Pod voltun, projektom ostao neiskorišten.

    Nakon prve odluke da se zgrada koja prekriva dio antičkih struktura može ukloniti (što je bilo dopušteno i uvjetima natječaja za idejno rješenje uređenja lokaliteta ) intervencijom riječkih konzervatora donesena je druga kojom su zatražena dodatna arheološka istraživanja, jer se u međuvremenu posumnjalo da je kućica za koju se početno mislilo da je iz 1929. godine mnogo starija. 

    Kad se pokazalo da se prva faza njene izgradnje može datirati u sam kraj 16. stoljeća, što je potvrđeno nalazom otpadne jame u podzemlju koja je bila ispunjena ulomcima keramičkog posuđa iz toga razdoblja, te dijelom podrumskog stubišta, ovog proljeća pala je i konačna odluka: kuću u cijelosti treba obnoviti!      

Rekonstrukcija

Konzervatorski odjel u Rijeci još lani je utvrdio posebne uvjete za rekonstrukciju građevine, a ovog ljeta i dodatne smjernice kojih bi se projektant trebao pridržavati. Rekonstrukciju treba izvesti u punoj katnosti i postojećim gabaritima građevine, a buduća namjena mora biti vezana uz prezentaciju arheološkog lokaliteta Principija, nalaza i cjelokupnog urbanog sloja s mogućnošću namjene uslužnog karaktera, poput galerije ili suvenirnice. 

    Međutim, arhitekt Nenad Fabijanić revoltiran je takvom odlukom i jasno poručuje: 

    – Odbijam u tome sudjelovati, jer ne želim konzervirati bezvrijednu građevinu namijenjenu substandardnom stanovanju iz 1929. godine! Da se traži prezenatcija pojedinih fragmenata građevine još bih i prihvatio, ali obnavljati je u punoj katnosti i postojećim gabaritima smatram potpunom besmislicom. Riječ je o kući 20. stoljeća bez ikakve arhitektonske vrijednosti, podignutoj na ostacima neke prijašnje gradnje, kakvi se mogu naći kod većine ruševina, ali to ih još uvijek ne čini kulturnim dobrima. Konzervatore bi trebalo pitati da napokon preciziraju u čemu se sastoji spomenički karakter te građevine i što mi zapravo čuvamo, jer je iz njihovih kontradiktornih objašnjenja i uvjeta to nemoguće razabrati – smatra Fabijanić i dodaje: 

    – Imamo navodni spomenik, ali ga možemo preoblikovati, što znači da čuvamo nešto što je dopušteno mijenjati, a neke “spomeničke vrijednosti” možemo i negirati. Tako npr. na slijepom zabatnom zidu možemo otvoriti prozore koji nisu postojali, a krov se može i ne mora obnoviti u izvornom obliku. Interijer druge etaže prepušten je slobodnoj interpretaciji, a otpadnu jamu koja se ističe kao bitno izvorno svjedočanstvo duge povijesti građevine možemo zatrpati da bismo iznad nje rekonstruirali nekad otvorenu površinu Principija, ali sada unutar kuće!   

Soliterni objekt

S urbanističkog aspekta stvar je također upitna. Ta zgrada je posljednji ostatak niza kuća sagrađenog na Principiju, koji više ne postoji, jer je srušen zbog dotrajalosti, a rekonstrukcijom dobivamo soliterni objekt, koji bi trebao postati jednom od dominanti rekonstruiranog Principija. Zbog čega? Da bismo jednom hibridnom novogradnjom posvjedočili kontinuitet izgradnje na tome mjestu, koji je neupitan, ali je upitno čime se taj kontinuitet izrazio na zgradi koja ne predstavlja uzorak arhitekture svog vremena i nema niti jedan vrijedan arhitektonski detalj. 

    Uz sve to, ističe Fabijanić, postupak rekonstrukcije kuće na način kakav zahtijevaju konzervatori tehnički nije moguće izvesti primjenjujući današnje standarde i zakonske uvjete gradnje, a teško se može prilagoditi i bilo kakvoj novoj funkciji. 

    – Riječ je o kući tlocrtne površine 4×4 metra, što je veličina jedne sobe u kojoj praktički ne ostaje ništa kad stavite stubište, a da biste građevinu ukrutili i izveli svu potrebnu infrastrukturu morate joj ugroziti temelje, što znači – Principij. Nitko me ne može uvjeriti da jedan kasnoantički spomenik koji je ionako prekriven naknadnim gradnjama treba i dodatno žrtvovati za spas takvog rugla – kaže Fabijanić, dok se u Gradu nadaju mogućem kompromisu.   

Kompromisno rješenje

– Unatoč nezadovoljstvu zbog tempa izricanja stavova Konzervatorskog odjela, kao predstavnik investitora smatram da njihovu konačnu odluku, ako ćemo se držati zakonske procedure, svakako treba poštovati – rekla nam je Nikolina Radić Štivić, ravnateljica Direkcije za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara pri Odjelu za kulturu Grada Rijeke. 

    – Konzervatorski uvjeti moraju se uzeti kao početni input kod projektiranja, ali mislim i da projektant putem različitih varijanti ponuđenih rješenja može pomoći nadležnom Konzervatorskom odjelu sagledati sve detalje projekta i definirati optimalan način interpretacije postavljenih uvjeta. Sigurna sam da arhitekt profila Nenada Fabijanića može ponuditi rješenje na obostrano zadovoljstvo dviju struka, a konačno i na zadovoljstvo onih koji zalužuju da ovaj trg postane dio njihovog svakodnevnog života – dodala je Nikolina Radić Štivić, podsjetivši da su u Gradu za uređenje Arheološkog parka spremni i neovisno o sudbini kućice. 

    – Ne želeći da nas sporna građevina usporava unedogled, odlučili smo još u fazi izdavanja lokacijske dozvole kuću izuzeti iz projekta i taj dio tretirati kao zaseban zahvat u prostoru. Za preostali dio arheološkog parka predali smo svu dokumentaciju i očekujemo potvrdu glavnog projekta, a nadamo se da će početkom listopada biti ispunjeni i svi potrebni uvjeti za njeno izdavanje. Naime, neka od rješenja o izvlaštenju vezana za nekretnine koje su dio građevinskih parcela na kojima se planira gradnja još nisu pravomoćna. Čim to postanu i čim dobijemo dozvolu za gradnju, pokrenut ćemo postupak javne nabave za odabir izvođača radova kako bismo što prije započeli s uređenjem arheološkog parka i okolnih pješačkih površina, najavljuje ravnateljica.   

Paviljon

Prema projektu arhitekta Nenada Fabijanića prostor arheološkog parka zamišljen je poput trga na kojem se bez ikakvih dodataka u parteru prezentiraju ostaci tarsatičkog Principija – kompleksa u kojem je od polovice 3. do 5. stoljeća stolovalo rimsko vojno zapovjedništvo, kao jedna od središnjih točaka velikog fortifikacijskog sustava za obranu zapadnog dijela Rimskoga Carstva od opasnosti s istoka. Arheološki park obuhvaća površinu od oko 700 četvornih metara, a predstavlja četvrtinu prostora nekadašnjeg kompleksa. Po izvornoj zamisli arhitekta, na visini od osam metara iznad partera trebala je stajati instalacija Siniše Majkusa u obliku čeličnog »lebdećeg oblaka«, ali se od toga odustalo još u fazi izrade idejnog projekta, zbog procjene da bi uvelike povećalo troškove izvedbe i održavanja budućeg trga. Na mjestu sporne kuće autor projekta zamislio je prozračnu strehu ili paviljon u kojem bi bila prikazana maketa čitavog Principija, a što ćemo u konačnici dobiti i koliko ćemo na to čekati – veliko je pitanje. Nikolina Radić Štivić i sama ističe: 

    – Inzistirat ćemo na što bržoj izradi projektne dokumentacije, i kod projektanta i kod konzervatora, jer ne želimo da ta točka u prostoru ostane predmet spora, ali u ovom trenutku vrlo je nezhvalno davati prognoze, naročito u pogledu rokova. Za rekonstrukciju kuće potrebno je izraditi idejni, glavni i izvedbeni projekt, ishoditi lokacijsku dozvolu, a zatim i potvrdu glavnog projekta. Također, treba završiti proces koji se odnosi na pribavljanje suglasnosti suvlasnika ili kupnju dijela nekretnina, jer je u vlasništvu Grada samo podrum, odnosno 28 posto građevine. Drugim riječima, sigurno je da obnova »kućice« neće početi uskoro.