Lešaja opisuje obilje primjera uništavanja knjiga ponajboljih autora bivše Jugoslavije. Dio opusa Vladimira Nazora, jednog od najboljih hrvatskih pjesnika, posvećen njegovu životu s partizanima, nestao je iz knjižnica. »Ježeva kućica« Branka Ćopića najprije je »nestala«, a onda se pojavila u nekakvoj kroatiziranoj verziji. I roman »Pirgo« Anđelke Martić pao je žrtvom opsežne akcije »čišćenja«; stradala su i djela Danka Oblaka – to su samo neki od primjera u knjizi Ante Lešaje.

    Lešajina knjiga obuhvaća šesto stranica i CD s dodatnim materijalima. Iscrpna je to i temeljita analiza procesa za koji su mnogi – vlasti naročito – tvrdile kako je slučajan i ekscesan, nipošto planiran i namjeran. No Lešaja dokazuje, »da fenomen »uništavanja knjiga« nije ni izmišljen ni neosnovano javno komentiran problem«. Štoviše, Lešajina analiza pokazuje »da je uništavanje knjiga implicirano u biti društvenog prevrata u Hrvatskoj 1990-ih«. 

   »Knjiga u kontejneru«

Ante Lešaja, ekonomist s Korčule, bio je sveučilišni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Devedesetih, upozorit će na poznatu aferu »knjiga u kontejneru«, pobacanih knjiga iz knjižnice koju je osnovao, o kojoj je iscrpno pisao novinar Feral Tribunea Igor Lasić. Taj je slučaj postao primjerom uništavanje knjiga u Hrvatskoj, ali i egzemplarom za cinizam institucija prema ljudima koji su se uništavanju suprotstavljali: na sudu su završili protivnici bacanja knjiga, a sudovi su sudili prema tužbama počinitelja. 

    »Uništavanje knjiga u Hrvatskoj devedestih bilo je očigledno, nije se radilo o nekomsporednom, nevažnom činu, nego o postupcima toliko upečatljivim da ih se u iole uređenom društvu mora pravno sankcionirati i moralno osuđivati. Motivi su bili primitivno politički, a obrazloženja toliko arogantna da je sasvim nevjerojatan izostanak pravnog sankcioniranja. Dok se može reći da je u određenoj mjeri moralne osude i bilo, pravno sankcioniranje je sasvim izostalo«.   

Šutljiva javnost

Sudovi su marljivo sudili prosvjednicima protiv »čišćenja« knjižnica, a stručna je javnost uvelike šutjela. U tom je smislu, primjerice, na promociji knjige u četvrtak bilo zanimljivo slušati pisca Velimira Viskovića, koji je opisivao kako je Leksikografski zavod Hrvatske devedesetih poslao u rezalište preostale primjerke svojega najvećeg intelektualnog projekta, koji je pokrenuo još Miroslav Krleža: Enciklopedije Jugoslavije. 

    Lešaja podastire i poučnu usporedbu odnosa HDZ-ove i SDP-ove vlasti prema čišćenju »nepodobnih« naslova, jezika, pisama i autora iz hrvatskoga kolektivnog pamćenja. Učinak obje te vlasti bio je isti: obje su negirale ikakvu vezu s nečasnim poslovima, nikada nisu istražile što se zapravo dogodilo, niti su pokušale ispraviti posljedice hrvatskoga knjigocida devedesetih.