Trenutno radimo na preoblikovanju strateških ciljeva projekta, s fokusom na učinke društvene kohezije i trajno nasljeđe projekta, ali uzimajući u obzir i efekte koje će ova kriza imati na najfragilnije elemente kulturnog sustava
RIJEKA – Hrvatska prvi put u svojoj povijesti ima Europsku prijestolnicu kulture i prvi put predsjeda Europskom unijom. Rezultat: pandemija s kojom se svijet još nije suočio. Naravno, to je međusobno povezano samo u (polu)duhovitim sentencama i memeovima, no činjenica jest da se Rijeka nije pošteno ni zagrijala kao Prijestolnica, a već se morala suočiti s ogromnom krizom. I dok osluškujemo kako će se naši životi uopće odvijati u danima, tjednima i mjesecima što slijede, postavljaju se, naravno, i pitanja što će biti s programima EPK-a, koji su se upravo sada trebali početi intenzivirati. Kako će Rijeka 2020, tvrtka zadužena za provedbu EPK-a, odgovoriti na novonastalu situaciju, provjerili smo kod direktorice Emine Višnić.
Priča kojom smo se strašili kao djeca babaroge bila je: »Ako budeš loš, Maribor će te«. Hoće se reći da nam je kao primjer neuspješnog EPK-a često služio slučaj tog našeg susjeda, iako, naravno, nije uputno ni Maribor baš samo tako otpisati. No činjenica jest da je malo tko mogao i zamisliti ovaj, koronavirus scenarij. Svi EPK programi suspendirani su do 14. travnja, dakle na mjesec dana, kao uostalom i gotovo sva kulturna događanja. Uzdanice toga mjeseca su »Vježbanje života – drugi put«, izložbe Dubravke Ugrešić i Igora Eškinje, projekt o trećoj ženskoj smjeni Milijane Babić, performans Nore Turato…
Preslagivanje programa
Što možete u ovoj fazi reći o tim i ostalim programima? Kojima se od njih traži drugi termin, a koji su već sada eventualno otkazani?
– Prije svega, odbacila bih mit o potpunom neuspjehu Maribora kao EPK-a. Poznato je da se tamo javio čitav niz problema, kao i kod drugih EPK-gradova, a najočitiji je činjenica da se nije uspjela izgraditi planirana infrastruktura te da je puno toga izgubljeno zbog neodgovornog ponašanja politike i političkog prepucavanja između nacionalne i lokalne razine. Mi ovdje takve probleme nemamo. Dapače, projekt funkcionira bez političkih pritisaka (stavimo na stanu neke pokušaje), a nacionalna, regionalna i lokalna razina su dobro koordinirane. Vjerujem da će tako i ostati i da ćemo uspješno prebroditi ovu veliku krizu.
Mislim da je svima jasno da ovu pandemiju koja već sada ima velike, ne samo zdravstvene, već i ekonomske i socijalne posljedice, ne možemo uspoređivati ni sa čim što smo do sada mogli doživjeti. Naravno da ta situacija trenutno za sve nas predstavlja ogroman izazov, kao uostalom i za cjelokupno društvo, ne samo u Hrvatskoj nego u svim zemljama Europe i gotovo cijelom svijetu. Ovo je velika kriza za koju se nitko nije u potpunosti mogao unaprijed pripremiti, jer krizu takvih razmjera nitko nije predvidio.
Mi smo već i na programu festivala Needcompany, krajem veljače, odnosno početkom ožujka, kako je buknula situacija u Italiji, osjetili što znači raditi u situaciji krize koju donosi ovaj virus. Naime očekivana prodaja ulaznica za predstave bitno je izostala na ciljanim stranim tržištima, prije svega u Italiji i Sloveniji, ali i u Hrvatskoj. Podsjećam, to je bilo u trenutku kada su se već u javnosti i medijima počele pojavljivati preporuke o izbjegavanju većih javnih okupljanja, pa tako i kulturnih manifestacija. Pojedinci i veće grupe počele su otkazivati dolaske na programe za koje su već ranije kupili ulaznice. Suočili smo se s činjenicom zazora publike od posjećivanja kulturnih događanja, čak i onih vrhunskih, kao što je to umjetnički rad grupe Needcompany, koja je sigurno jedna od najcjenjenijih predstavnica suvremenog kazališta danas u Europi. O tome govori i činjenica da nije bio u cijelosti iskorišten čak ni kontingent besplatnih ulaznica koje smo već ranije bili osigurali za studente umjetničkih studija, volontere u kulturi i određene druge skupine u cilju razvoja publike. Jasno nam je da se to dogodilo iz već postojećeg straha od epidemije koja je nadolazila.
Pratili smo daljnje preporuke i mjere zaštite od epidemije i, zapravo, obaveza nam je bila, iz odgovornosti prema publici i svim našim sugrađanima, kako u smislu zaštite zdravlja, tako i u smislu osiguranja mogućnosti da program prate u kvalitetnim uvjetima, otkazati i odgoditi manifestacije. Zasad se to odnosi samo na razdoblje do sredine travnja, no s obzirom na nove procjene nacionalnog stožera, vrlo je lako moguće da ćemo morati odgoditi i programe koji su najavljeni za ostatak travnja, moguće i svibanj. Razvoj ove epidemije, kao što i sami znate, teško je precizno predvidjeti pa je i nemoguće već sad donijeti odluke o pojedinim programima. U svakom slučaju, programe nećemo otkazivati ni definirati druge termine sve dok ne presložimo program EPK-a u cjelini.
Posljedice krize
Kao što ste i sami rekli, moguće je da ćete i nakon travnja morati odgoditi programe. Što konkretno poduzimate u smjeru priprema i za taj, još malo crnji scenarij od postojećeg, odnosno o kakvom je preslagivanju riječ?
Neizvjesnost
Postoji li pritom mogućnost prilagodbe nekih programa novonastaloj situaciji? Neka sportska natjecanja održavat će se, recimo, bez publike, a u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci otvaranje izložbe »Tragom hrvatske baštine« upriličeno je online…
– Postoji mogućnost, naravno. I to jest jedan od smjerova u kojem razmišljamo. Akcija u PPMHP-u je za svaku pohvalu, no oni su izložbu imali praktički spremnu i sjajno su učinili s online otvorenjem. No to možemo učiniti s dijelom programa, ne možemo s cjelokupnim programom, svim događanjima. U svakom slučaju, naša razmišljanja idu u tom pravcu, ali mnogošto ovisi o razvoju situacije s epidemijom. Ne možete ni umjetnike ili organizatore siliti na pojačane kontakte u cilju organizacije programa ako su preporučene mjere takve da se kontakti izbjegavaju.
Postoji li neko slično krizno iskustvo dosadašnjih EPK-ova, s kojim se o toj temi eventualno konzultirate, odnosno imate li kakvih vanjskih savjetnika oko adresiranja ovih problema?
– Osim što dobivamo poruke moralne podrške i istinskog suosjećanja s raznih strana, uključivo i naših kolega iz drugih EPK-ova, moram reći da se s ovakvim razmjerima krize nije još susreo nijedan EPK. Naime nije se ni Europa u posljednjih pedesetak ili više godina suočila s ovakvom situacijom. Zato je posebno teško svima. I zato je neizvjesnost po mnogim pitanjima jedan od najvećih problema u ovoj situaciji.
Nakon furioznog početka, s otvaranjem koje je uzburkalo mnoge duhove, ali i podiglo svijest o EPK-u, pa i nastavka u vidu, i opet dijelom kontroverznog, gostovanja Needcompanyja, da spomenemo samo najvidljivije programe, ovo je veliki udarac za projekt Rijeke EPK-a. Može li se od toga udarca oporaviti?
– Ja se nadam da ćemo se oporaviti. Svi skupa, kao društvo u cjelini. S otvorenjem smo postigli veliku vidljivost Rijeke u Hrvatskoj i inozemstvu. Ne bih rekla da smo »uzburkali duhove«, osim možda u manjem dijelu društva koje se bavi vrlo prozaičnim temama nacionalizma. Mislim da smo vrlo kvalitetnim programom otvorenja u mnogim srcima pobudili ponos i predstavili modernu propulzivnu Hrvatsku, kulturu koja otvara bitne teme radništva, identiteta, prošlosti i budućnosti Europe. Medijima dugujemo posebnu zahvalnost, jer su otvorenje doista popratili na kvalitetan način, a količina medijskih objava, njihov doseg i pozitivna slika o Rijeci koja je obišla svijet višestruko nadmašuje ulog u produkciju samog događanja. Upravo zato nam je svima neizmjerno žao što se ova kriza s epidemijom koronavirusa pojavljuje u trenutku kada imamo priliku dodatno kapitalizirati cijelu priču. I nažalost, već na prvom sljedećem velikom programu, a to je Needcompany festival, bili su vidljivi učinci te krize.
Odgođeni programi
Zasad se do daljnjeg odgađaju najavljeni događaji projekta Europske prijestolnice kulture:
