RIJEKA Dario Knežević tihi je lider nove »Rijeke«. Povratnik na Kantridu i novi kapetan »bijelih« nije od onih koji će autoritet stjecati galamom već djelima, igrom na terenu. Knežević u paru s Matom Neretljakom čini središnji dio uže riječke obrane koja djeluje sigurno kao da je sazidana prije nekoliko godina, a ne prije nekoliko tjedana. 

    – Stvarno dobro radimo – komentira Knežević aktualni trenutak u redovima »bijelih«. – Pokazalo se to i kroz većinu prijateljskih utakmica osim možda u onoj s »Goricom«. Nismo bili na razini na kojoj bismo trebali biti, ali nije u pitanju manjak volje, nego smo stvarno bili jako teški. Naši suparnici su bili brži od nas, ali sve to je normalno u ovoj fazi priprema. 

    Spomenuli ste utakmicu protiv »Gorice« tijekom koje je nekoliko gledatelja »častilo« Juricu Vranješa degutantnim uvredama?

    – Sigurno da se ne slažem s time. Jurica je igrač koji je imao takvu karijeru da ne zaslužuje takve uvrede. Ne samo on već i drugi igrači. Trebalo bi imati malo više respekta prema igračima. Navijači bi trebali pomoći ekipi kada ne ide. Kada ne ide, a čuješ povike ohrabrenja, onda ti to može pomoći. A ovo ne da ne podržavam nego osuđujem, da ne kažem pritom neku težu riječ. Igrač koji je napravio takvu reprezentativnu i klupsku karijeru ne zaslužuje takvo nešto. 

    Tim više što ima opravdanje za svoje slabije partije budući da je dugo već van pravog trenažnog procesa?   

Ambicioznija Rijeka

– Ljudi vjerojatno ne znaju da Jurica i igrači koji su naknadno stigli rade dodatno, dakle prvo treniraju s nama i onda još ostanu nakon treninga. Svi znamo njegove kvalitete, ali treba se malo strpiti i on će sigurno onda pokazati tko je i što je. 

    Otišli ste iz »Rijeke« nakon osvajanja drugog uzastopnog Kupa 2006. godine, možete li usporediti onu trofejnu i ovu momčad koja bi to tek trebala postati?

    – Moram priznati da je ona momčad koja je osvojila Kup i bila druga imala visoku kvalitetu, bilo je dosta iskusnih igrača plus nas nekoliko mlađih koji smo dolazili. Mislim da bi se sada mogla ponoviti ista situacija. Došlo je 15-ak novih igrača i trebat će malo vremena da se sve to posloži. 

    Koje su organizacijske razlike u klubu?

    – I onda je sve to bilo posloženo dosta ambiciozno, a sada je čini mi se sve to dignuto na još jednu višu razinu. Sigurno da će trebati još neko vrijeme da se sve to posloži do kraja, ali zbog naglašene ambicioznosti čini mi se da je to ipak na nešto višoj razini nego tada. 

 U odnosu na ta vremena djelujete barem 30 posto bolje na travnjaku, a kada ste odlazili bili ste na pragu ulaska u A reprezentaciju. Višegodišnje iskustvo igranja u Serie A i Serie B je očito učinilo svoje?

    – Bilo bi čudno da nisam bolji nego kada sam odlazio. Uz iskustvo igranja jakih utakmica to je normalno za očekivati. Sada sam neću reći na vrhuncu svoje igračke karijere, ali sigurno u godinama kada još mogu puno pružiti.   

Juventus

Rane tridesete su za stopera najbolje igračke godine?

    – Istina. Iako, mislim da sam najbolji nogomet igrao u »Livornu«, prije nego što sam išao u »Juventus«, odnosno godinu prije odlaska na Euro. Ali, dobro se osjećam i mislim da još mogu puno dati »Rijeci«. 

    Dojam je da ste mogli dati više reprezentaciji?

    – Glupo je sada pričati o tome. Sigurno da mi je žao što nisam odigrao više utakmica za kockaste jer svim igračima je gušt igrati i dobar je osjećaj igrati u reprezentaciji. Zauvijek ću pamtiti nastup na Euru gdje smo napravili dobar rezultat. 

    Rekli ste i sami da vas je na povratak u Hrvatsku ponukala »Rijekina« ambicioznost. Što bi to konkretnije značilo u perspektivi iduće sezone?

    – Ne bih davao preambiciozne najave. Prva, tri, četiri mjesta, odnosno borba za Europu realnost su ove ekipe. Kažem, ne želim davati preambiciozne najave, ali nećemo mi ni podcjenjivati sami sebe. Znamo da imamo dobru ekipu, imamo kvalitetu, ali sve to treba dokazati na terenu. Stiglo je 15 novih igrača i trebat će vremena da se sve to poveže. 

    Je li u ovo kratko vrijeme skupina igrača postala ekipa?

    – Mislim da je atmosfera dobra. Svi smo svjesni da jedino tako možemo napraviti dobar rezultat. Nije dovoljna samo kvaliteta i rad već je za uspjeh bitno i ozračje van terena, u svlačionici. Mislim da su dobra atmosfera i dobra klapa čak podjednako važni za uspjeh kao kvaliteta i rad.   

Iskusniji stoperi

Brzo ste se uigrali s Matom Neretljakom?

    – Mato je vrhunski igrač, ali i vrhunski čovjek. Dobro surađujemo na terenu i van njega. 

    Imate tu sreću da u »Rijeci« uvijek igrate s iskusnijim stoperima od sebe, počevši od Mijatovića, preko Milinovića, pa do Leranta i sada Neretljaka, koji je tri godine stariji?

    – Da! Kada sam bio mlađi to je sigurno bila moja prednost, a sada… Pa zapravo i sada je prednost. Uvijek možeš okriviti za nešto starijeg od sebe ha, ha… 

    Dobili ste kapetansku traku?

    – Nisam to očekivao, iako su mi u razgovoru to natuknuli trener i predsjednik. Iako sam i prije bio zamjenik kapetana, sada kada si baš kapetan onda je to druga priča. Čast biti kapetan ovakve »Rijeke«. 

    Jedini ste igrač iz aktualnoga kadra koji je osvojio dva Kupa Hrvatske što znači da imate priliku postati najtrofejniji igrač »Rijeke« u povijesti kluba uzmu li se naravno u obzir samo trofeji osvojeni u bijelom dresu?

    – Iskreno, nisam to znao. To je u svakom slučaju još jedan motiv više. 

    Prvi put u seniorskoj karijeri dijelite svlačionicu s vašim Goraninom Ivanom Manceom?

    – Nakon 11 godina i juniorskih dana smo u istom klubu i naravno – cimeri u sobama. Stvarno sam sretan zbog toga. Nadam se da ćemo se zajedno i veseliti. Baš smo pričali da smo igrali jedan protiv drugoga finale Kupa Hrvatske. On ima srebrnu, ja zlatnu medalju. Nadam se da bi mogli skupa nešto osvojiti. Barem još jedan Kup… – poručio je Knežević.