Dok oftalmolog u KBC-u Rijeka u četiri mjeseca u prosjeku napravi 11 operativnih zahvata glaukoma, u Općoj bolnici Zabok prosječno se obave čak 53 takve operacije po specijalistu. Zabočka bolnica sa svoja tri oftalomologa operira više glaukoma nego riječka bolnica s 15 oftalomologa. Riječki kardiokirurg u istom vremenu, ne računajući hitne operacije, pacijentima prosječno ugradi sedam stentova, dok ih njegov kolega u Vinogradskoj bolnici ugradi dvostruko više, čak 15, a kardiokirurg u KBC-u Split svega tri. Analiza Ministarstva zdravlja o učinkovitosti liječnika koji izvode operativne zahvate za koje su formirane duge liste čekanja, pokazala je kolike su razlike u opsegu posla pojedinih liječnika u hrvatskim bolnicama i koliko su pojedine bolnice učinkovitije od drugih. 

– Liječnik koji mjesečno napravi 20 operacija i onaj koji ih napravi stotinu, imaju istu plaću, ali ovaj koji napravi pet puta više operacija ima i toliko veći rizik da napravi pogrešku od onog koji ne radi gotovo ništa – upozorio je ministar zdravlja Rajko Ostojić na nepravedan odnos prema »radišnim« liječnicima. Nevjerojatno je, kaže ministar, da neke bolnice i neki odjeli uopće nemaju raspored rada liječnika, pa se praktički ne zna kad tko što radi. Zato se događa da se na prvi pregled kardiologa u OB Nova Gradiška čeka prosječno 200 dana, a na listi čekanja samo je 58 pacijenata, dok je u KBC-u Rijeka prosjek čekanja 50 dana kraći, ali na isti pregled čeka 4.000 pacijenata. 

    Za ovakav nesrazmjer u radu liječnika u pojedinim bolnicama ministar ne krivi liječnike, nego bolničke uprave, odnosno šefove odjela koji u nekim bolnicama očito nisu organizirali posao kako treba. 

 – Ako se u nekoj bolnici manje radi, za to je kriv menadžment i on treba odgovarati. U slučaju KBC-a Osijek, koji je imao najveće dugove, tako sam postupio, a isto očekujem i od osnivača i vlasnika općih bolnica – poručuje Ostojić.

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista u ponedjeljak, 28. svibnja 2012.