Oporezivanje nekretnina najviše će pogoditi Zadrane i Šibenčane, a najmanje Primorce, Istrijane i Zagrepčane

Ako Hrvatska sljedeće godine doista uvede porez na imovinu on će najviše udariti na kućni budžet stanovnika u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji, dok će udar na džepove građana biti najslabiji u Primorsko-goranskoj, Istarskoj i Gradu Zagrebu.

Za to postoje dva razloga: nekretnine u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji imaju najveću vrijednost u odnosu na godišnji dohodak tamošnjih stanovnika, a komunalna naknada najviša je u Zagrebu, PGŽ-u i Istri, pa će njezino ukidanje i uvođenje poreza na imovinu najmanje pogoditi stanovnike na tom području. Pokazala je to analiza koju su porezni stručnjaci izradili za Ministarstvo financija krajem 2010. godine kad se također razmišljalo o uvođenju poreza na imovinu.

U toj analizi došlo se do zaključka da je vrijednost stanova i pripadajućeg zemljišta u Hrvatskoj četiri puta veća od raspoloživog dohotka kućanstva, a najveći je nesrazmjer u Zadarskoj županiji gdje stanovi u prosjeku vrijede 6,3 raspoloživa osobna dohotka pojedinog kućanstva. Uz to vrijednost stanova i inače najviše odstupa pod dohotka kućanstva baš u županijama na Jadranu.    

Različita opterećenja

U slučaju da se ukine komunalna naknada, komunalni doprinos i porezi na vikendice i uvede porez na imovinu po stopi od jedan posto to bi kućanstva u Šibensko-kninskoj županiji u prosjeku opteretilo s više od 1,7 tisuća kuna godišnje, u Zadarskoj županiji sa 1,5 tisuća kuna, a u Ličkoj županiji sa 1,4 tisuće kuna. U Primorsko-goranskoj županiji opterećenje bi bilo 700 kuna veće nego dosad, a otprilike isto bi u prosjeku više za porez na imovinu, u odnosu na komunalnu naknadu, plaćali u Zagrebu, dok bi u Istri porezno opterećenje kućanstvima odnijelo oko 500 kuna godišnje.

  • formiranje poreznog katastra   • upis svih podataka o nekretninama   • uspostava sustava procjena nekretnina   • identifikacija vlasnika i korisnika nekretnina   • određivanje amortizacije vrijednosti nekretnine   • prikupljanje podataka o korištenju nekretnina: koristili se za stalno stanovanje članova obitelji, je li iznajmljena

Po tom scenariju država bi od ukidanja tri nameta izgubila oko tri milijarde kuna, no s druge strane bi na novom porezu zaradila oko 7,3 milijarde kuna što bi godišnje značilo veće prihode od 4,3 milijarde kuna. I to samo na porezu što ga plaćaju građani.

Kako Vlada planira uvesti i porezne olakšice, odnosno gotovo osloboditi plaćanja poreza na imovinu građane koji imaju samo jedan stan u kojem žive, onda bi prihod od poreza na imovinu kojeg bi plaćala kućanstva bio znatno manji.

Uz ukidanje komunalne naknade, komunalnog doprinosa i poreza na kuće za odmor, te prosječnu olakšicu od 30 posto, porez na imovinu po stopi od jedan posto godišnje bi državi, odnosno lokalnim vlastima, donio 5,6 milijardi kuna, što je 2,6 milijardi kuna više nego što zaradi od tri naknade koje bi bile ukinute.

 Ako bi se uz to ukinuli i porez na nasljedstvo i darove, te lokalni dio poreza na promet, lokalne bi vlasti bile dvije milijarde kuna u plusu.    

Manji prihodi

Lokalne vlasti u PGŽ-u bi se morale nositi desetak milijuna kuna manjim prihodima. A, tamošnje bi stanovništvo u tom slučaju plaćalo u prosjeku 29 kuna manje nego što plaća prema sadašnjim pravilima, dok bi ušteda u kućnim budžetima Istre bila i do 270 kuna godišnje.

Francuska ima i porez na bogatstvo     Bogatije članice Europske unije imale su donedavno porez na ukupnu imovinu, svojevrsni porez na bogatstvo, ali on se zadržao samo u Francuskoj, a zemlje poput Njemačke, Španjolske i Švedske ukinule su taj porez. U Francuskoj taj porez plaćaju građani čija ukupna imovina, a u to su uključene i nekretnine i pokretnine, što znači i štednja i umjetnine, prelazi 790 tisuća eura. Porezna stopa kreće se od 0,5 do 1,8 posto. Uz to Francuska ima i porez na uređeni smještaj, kojeg plaća korisnik, porez na zgrade, kojeg plaćaju vlasnici zgrada, a i vlasnici zemljišta plaćaju porez na zemljište. Stopa ovisi o odluci lokalnih vlasti jer njima taj prihod i pripada. Inače, od svih zemlja EU Francuska ubere najviše prihoda od poreza na imovinu i on se kreće oko 4,7 posto BDP-a, što znači da Francuska godišnje od oporezivanja imovine svojih građana i poduzeća prikupi oko 91 milijardu eura.   Britanci godišnje plate sto milijardi eura poreza na imovinu    Velika Britanija od poreza na imovinu godišnje ubere 4,6 posto BDP-a što je oko sto milijardi eura. Građani plaćaju porez na stanovanje , a vlasnici zemljišta i zgrada također su porezni obveznici. Porez se, uz određene olakšice, naplaćuje na vrijednost nekretnine, stopu određuje lokalna vlast.   U Grčkoj stope od jedan do šest posto    U Grčkoj se plaća poseban porez na nekretnine značajne vrijednosti i to po stopi od 0,354 do 0,413 posto, a uz to se porez plaća i na ostale nekretnine i to po stopi od jedan do šest posto, uz određene porezne olakšice. Grčka prema procjenama godišnje od poreza na imovinu prikupi 1,5 posto BDP-a što je oko 3,4 milijarde eura Vlasnici nekretnina u Mađarskoj državi daju 3 posto     U Mađarskoj vlasnici zgrada ili stambenih prostora plaćaju porez na dijelove koji se ne koriste za stanovanje i to po stopi od tri posto. U bugarskoj vlasnici nekretnina, korisnici ili koncesionari plaćaju porez od 0,8 do 2,5 posto, i to na procijenjenu vrijednost nekretnine.    Talijanska imovina opterećena stopama od 4 do 6 posto     U susjednoj Italiji plaća se lokalni porez na građevinsku dozvolu, ali i komunalni porez na nekretnine, kuće, zgrade, poljoprivredno i građevinsko zemljište i to po stopi od četiri do šest posto. Talijani imaju pravo na olakšice, pa država tako godišnje prikupi 2,8 posto BDP-a od poreza na imovinu, što je u njihovom slučaju 43 milijarde eura.    Slovenci državi daju samo 350 milijuna eura godišnje     Slovenija ima porez na korištenje građevinskih zemljišta, pa se ovisno o odluci lokalnih vlasti, jedna stopa plaća na zemljište koje je neiskorišteno, a druga na ono na kojem je izgrađena, primjerice zgrada. Slovenci državi godišnje plate ukupno 0,9 posto BDP-a kroz porez na imovinu što je oko 350 milijuna eura.    Njemci plaćaju od 2,6 do 6 posto     U najjačem europskom gospodarstvu, u Njemačkoj, plaća se porez na nekretnine po stopi od 2,6 do šest posto, uz porezne olakšice, a osnovica je procijenjena vrijednost nekretnine. Tako Njemačka godišnje prikupi poreza na imovinu koji odgovara udjelu u BDP-u od 1,1 posto, što je u njihovom slučaju oko 27 milijardi eura.

 Ova računica pokazuje kakav bi prosječan efekt imao novi porez na kućanstva u Hrvatskoj, čiji bi se dohodak u prosjeku smanjio za 1,1 posto godišnje.

No, za one obitelji koje u svome vlasništvu imaju samo stan u kojem žive novi porez vjerojatno ne bi donio ništa veće opterećenje od dosadašnjih naknada bez obzira u kojem dijelu Hrvatske žive.

Većem opterećenju moraju se nadati oni koji imaju dvije ili više nekretnina, jer na drugu nekretninu neće više plaćati komunalnu naknadu po »kvadratu«, jednako kao i građani koji imaju tek stan u kojem žive, nego će im se porez obračunavati na vrijednost stana.

Uz to naknadu će plaćati i na zemljište, bilo poljoprivredno bilo građevinsko koje nije u funkciji. Problem koji postoje s katastrom i registrom poljoprivrednog zemljišta na kraju bi preskupim moglo učiniti taj porez koji bi, ako se također naplaćuje po stopi od jedan posto, na godišnjoj razini donio ukupno oko 330 milijuna kuna. Najveću korist od tog poreza mogla bi imati Osječko-baranjska županija.

Kakvu god opciju Vlada izabere porezni obveznici u plaćanju poreza na imovinu postat će i banke i taj će porez, kako je najavio ministar financija, plaćati i na stanove i na poljoprivredno i građevinsko zemljište.

No, kako dobar dio njezine imovine, a ukupna vrijednost joj se procjenjuje na 30 milijardi eura, nije u funkciji novi bi porez i samu državu mogao natjerati da počne odgovornije raspolagati svojom imovinom, praznim poslovnim prostorima, neobrađenim i neizgrađenim zemljištem.    

Nema prepreka

Što se tiče europskog zakonodavstva prepreka uvođenju novog poreza nema, jer imovinski porezi nisu predmet usklađivanja s Europskom unijom. Europska praksa sugerira da stare članice jače oporezuju imovinu od novih pa tako u tranzicijskim zemljama porez na imovinu donosi vlastima prihod koji doseže između jedan i dva posto BDP-a, dok se u starim članicama taj udio kreće od jedan do pet posto. U Hrvatskoj se od nameta koji imaju obilježja imovinskih poreza godišnje prikupi 5,9 milijardi kuna, odnosno oko 1,7 posto BDP-a, što je prosjek novih članica EU.

No, država te poreze, kroz komunalne naknade, porez na promet nekretninama, darovanje i slično, prikupi tako što jednako oporezuje građane koji imaju tek jedan stan, kao i one koji ih imaju pet ili, primjerice, banke. Novi bi porez na imovinu to trebao promijeniti i donijeti lokalnim vlastima više novca, no država će pri tome morati biti jako oprezna i dobro pripremljena kako joj pod radarom ne bi opet ostali »prosječni« građani koje je i dosad svaka promjena u poreznom sustavu najviše koštala.