Bivši direktor HAC-a ne želi se odreći dijela privilegija

HAC: Stjepko, vrati bar džip; Boban: Neću, imam ugovor

Robert Frank

Rekao sam mu da ćemo ga istaknuti kao pozitivan primjer menadžerskog odricanja. A on meni kaže što tražim da se odrekne nečega što mu pripada – prepričao nam je član Uprave HAC-a Juro Bajić svoj razgovor sa Stjepkom Bobanom



Dva puta sam ga ljudski molio. Stjepko, barem auto vrati, tog velikog džipa. Ostat će ti plaća i mobitel. Samo vrati džip. Rekao sam mu da ćemo ga istaknuti kao iskren i pozitivan primjer menadžerskog odricanja. Na taj način poslali bi određenu poruku javnosti. A on meni kaže da što tražim da se odrekne nečega što mu pripada – tim nam je riječima član Uprave Hrvatskih autocesta (HAC) Juro Bajić prepričao svoj razgovor s bivšim predsjednikom Uprave HAC-a Stjepkom Bobanom. 



– plaća 24 tisuće kuna (prije smanjenja)


- naknada za najam stana i troškove režija u iznosu od 5.000 kuna mjesečno




- korporacijska kartica 


– pravo na nadoknadu troškova stručnog i znanstvenog školovanja, razne police osiguranja…


- šest mjeseci nakon smjene ima pravo na plaću, mobitel s troškovima i luksuzni terenac


- nakon toga ima pravo na otpremninu od 12 mjesečnih neto plaća



Bajić kaže da je upravo njega zapalo da pregovara s Bobanom oko privilegija koji su mu, temeljem menadžerskog ugovora, ostali i nakon smjene 1. ožujka ove godine. No u pregovorima tvrdi i nepopustljivi Boban ni pedlja nije odustao od svojih prava, pojasnio je Bajić. To znači da smijenjenom Bobanu ostaje plaća još šest mjeseci u okviru kojih ima pravo na mobitel s troškovima, ali i na luksuzni Toyotin terenac »land cruiser«. Uz auto i šest plaća, pripada mu i otpremnina u iznosu od još 12 mjesečnih neto plaća. Gdje god bio i što god radio, idućih 18 mjeseci Stjepko Boban uprihodit će od HAC-a više od 350 tisuća kuna neto, dok će poslodavca to s porezima i doprinosima ukupno koštati gotovo 800 tisuća kuna. 


Visoke otpremnine


Ovakva prava Bobanu proizlaze iz menadžerskog ugovora koji je s Nadzornim odborom potpisao 25. studenog 2009. na rok od četiri godine. Kraj mandata nije dočekao, ali bez novca nije ostao. Kako se ovakve situacije, kolokvijalno nazvane »zlatni padobran« u budućnosti više ipak ne bi događale, Vlada je donijela odluku kojom će menadžeri Kukuriku koalicije dobivati pristojne plaće i mogućnost nagrade za dobro poslovanje, ali ne više i visoke otpremnine u iznosima koji su dosad dosezali i do nekoliko stotina tisuća kuna. 



 Prema definiciji, »zlatni padobran« – na koji imaju pravo i koriste ga smijenjeni menadžeri u državnim tvrtkama – u poslovnom svijetu ustvari predstavlja klauzulu u ugovoru o zaposlenju, konkretnije menadžerskom ugovoru, kojim se osigurava velika novčana isplata direktorima, odnosno članovima uprave, u slučaju prekida radnog odnosa ili premještanja na drugi položaj u slučaju neprijateljskog preuzimanja poduzeća. Ona je zapravo zaštita vrhovnih menedžera od neprijateljskog preuzimanja jer čini vrlo skupim otpuštanje direktora. Definicija se, međutim, previše ne poklapa s hrvatskom menadžerskom zbiljom, jer su smijenjeni menadžeri s politikom došli, a s politikom i odlaze. S obzirom na to da se u njihovim slučajevima nikada nije radilo o neprijateljskom preuzimanju tvrtki i njihovoj izloženosti progonu novih vlasnika, u ugovorima su im omogućena veća prava nego što bi im objektivno trebala pripadati. Milanovićeva Vlada toj je praksi konačno stala na kraj.



Novi predsjednik Uprave HAC-a Dražen Guštin potvrdio nam je kako će njegov ugovor biti puno drugačiji od Bobanovog. Ponašanjem svojeg prethodnika, ne skriva, prilično je razočaran. 


– Znali smo da Boban ima određena prava iz menadžerskog ugovora. Istodobno smo svjesni da je to doista pretjerano. Luksuzni terenac, šest plaća, mobitel i otpremnina od 12 plaća previše je za smijenjenog direktora, posebno kad se uzmu u obzir teška gospodarska vremena u kojima živimo. I zato smo htjeli s njim razgovarati i vidjeti može li postupiti moralno te odustati od nekih svojih prava. Kolega Bajić je s njim u dva navrata razgovarao, predlagao mu da iskoristi svoja prava samo da budu malo reducirana, ali je to bilo bezuspješno. Ostao je pri tome da mu sve što dobiva i što će dobivati i dalje pripada. Njegov član Uprave Željko Tomljenović, s druge strane, ipak je pristao vratiti službeni auto, kaže Guštin. 


Smijenjeni Stjepko Boban jedan je od onih menadžera koji su imali sreće pa bezobrazno napumpane menadžerske ugovore potpisivali u vrijeme vlasti HDZ-a. Premijer Zoran Milanović i Vlada takvoj praksi odlučili su stati na kraj. Ako su HDZ-ovi menadžeri s funkcija odlazili »zlatnim padobranom«, menadžere Kukuriku koalicije nakon smjene mogao bi čekati slobodni pad. 


Police osiguranja


Naime, umjesto bogatih otpremnina, dobivatće tek neki sitniš da se snađu za prvo vrijeme dok ne nađu novi posao. No vratimo se još malo na smijenjenog Bobana. Osim plaće koja mu je prvo vrijeme, sve do odluke Vlade o smanjivanju plaća, prema menadžerskom ugovoru iznosila 24 tisuće kuna, imao je i pravo na naknadu za najam stana i troškove režija u iznosu od 5.000 kuna, korporacijsku karticu, pravo na nadoknadu troškova stručnog i znanstvenog školovanja, razne police osiguranja… 


Za razliku od smijenjenog direktora Hrvatskih autocesta Stjepka Bobana koji još šest mjeseci ni po koju cijenu ne želi vratiti luksuzni terenac, novi predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Edo Kos terenca kojeg je zatekao, Touarega, benzinca s 4.200 kubika i potrošnjom od 25 litara, ne planira ni izvlačiti iz garaže. Situacija u kojoj bi se tog terenca upalilo, kaže Kos, mora biti ekstremna. Njegova vožnja za Hrvatske ceste je prevelik i nepotreban trošak.   – Teška su vremena. Moramo se ponašati skromno. Ja službeno vozim stari model passata koji je prešao više od 100 tisuća kilometara. Taj auto sasvim je u redu, rekao nam je Kos. Prema njegovim riječima, HC će na službene aute stavljati naljepnice s logom kompanije, a u njih će se ugrađivati i GPS sustavi s ciljem kontrole korištenja vozila i racionalizacije troškova. Istodobno, Stjepko Boban, nažalost sasvim legalno, jer mu to omogućava menadžerski ugovor, punih šest mjeseci na račun HAC-a stvarat će velike troškove vozeći službenog terenca. 



Njegov kolega iz splitskog Plovputa Mate Perišić od Nadzornog odbora kojim je predsjedao kap. Tomislav Miletić 17. ožujka 2008. dobio je menadžerski ugovor koji mu osim plaće u iznosu od pet prosječno isplaćenih plaća u Hrvatskoj osigurava i službeno vozilo, mobitel, ugovor o osiguranju života za slučaj smrti, naknadu svih uobičajenih troškova koji nastanu u izvršenju njegovih poslova, ali i korporacijsku karticu s pravom korištenja od 150 tisuća kuna godišnje!


Ako tog direktora Nadzorni odbor opozove, on ima pravo na osnovnu plaću u trajanju od 12 mjeseci i otpremninu u iznosu od 10 mjesečnih plaća ukoliko ne prihvati ponuđeni Ugovor o radu. 


Iz analize brojnih menadžerskih ugovora u našem posjedu može se zaključiti kako su razni menadžeri ili ravnatelji ustanova više razmišljali o odredbama iz svojih ugovora i povlasticama koje su iz toga proizlazile, nego u uspješnom obavljanju poslova na koje su imenovani. Nadzorni odbori i Upravna vijeća, kao supotpisnici menadžerskih ugovora, umjesto da štite interese trgovačkih društava i ustanova čiji su rad kontrolirali, očito su više nastojali ugoditi interesima i željama imenovanih direktora i ravnatelja iza kojih je ostalo više afera nego dobrih rezultata


 Kad smo u petak nazvali Stjepka Bobana s molbom da komentira pregovore o svom menadžerskom ugovoru, rekao nam je da u tom trenutku ne može razgovarati te da će nam se javiti malo kasnije. No, ni u petak, ni jučer više nam se nije javljao.