RTL Televizija odlučila je ići do kraja i emitirati srpski film bez prijevoda, uvjereni kako ih Vijeće za elektroničke medije ima na piku, a svjesni da ih to dovodi na korak do još jedne opomene ili čak privremenog, ako ne i trajnog, gubljenja koncesije
Nakon niza reagiranja i novinarskih upita oglasilo se priopćenjem i Vijeće za elektroničke medije. U priopćenju prije svega stoji kako Vijeće, kao samostalno regulatorno tijelo, provodi odredbe Zakona o elektroničkim medijima koje se odnose na sve pružatelje medijskih usluga u Hrvatskoj. Sukladno tim ovlastima provodi i postupak nadzora nad radom nakladnika po obavljenom programu, što znači da Vijeće ne odlučuje o programima koji tek trebaju biti emitirani. Stoga, ističe se, Vijeće nije i ne može naložiti nakladnicima da uklone najavljene programske sadržaje.
U priopćenju se kaže i kako je Vijeće, vezano za zapremljenu prijavu građana u vezi emitiranog program »Žikina dinastija 2« odlučilo uputiti upozorenje nakladniku o primjeni članka 4. Zakona o elektroničkim medijima. »Iako vijeće prepoznaje da članak 4. Zakona o elektroničkim medijima ne uvažava povezanost hrvatskog medijskog prostora s medijskim prostorom u okruženju, obaveza je Vijeća provođenje važećeg Zakona o elektroničkim medijima«, stoji u priopćenju.
Podsjetiti, naime, valja kako je, nakon građanske pritužbe da je RTL emitirao srpski film bez prijevoda, Vijeće upozorilo RTL na zakonsku obvezu objavljivanja programa na hrvatskom jeziku. RTL na to povlači iz programa za prošlu nedjelju najavljeni srpski film, ali s RTL-a već dan poslije javno traže ostavke svih članova Vijeća. Javnost je naputak o prevođenju mahom osudila. RTL sada kani ići do kraja i emitirati srpski film bez prijevoda, uvjereni kako ih Vijeće ima na piku makar i drugi emitiraju filmova naših susjeda.
Jezični rašomon
Na našu zamolbu oglasilo se i Ministarstvo kulture. U njihovom očitovanju prije svega se kaže kako je člankom 4. stavkom 1. Zakona o elektroničkim medijima uistinu propisana obveza objavljivanja programa na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, ili u prijevodu na hrvatski jezik koje se pružatelji medijskih usluga moraju držati vodeći računa i o drugim odredbama toga članka.
Iz Ministarstva, međutim, podsjećaju kako su odredbama članka propisani i izuzeci od primjene spomenute odredbe, napose ako se objavljuju filmovi i druga audio i audiovizualna djela u izvornom obliku ili ako je program namijenjen pripadnicima nacionalnih manjina i emitira se na njihovom jeziku. »Mišljenja smo da se pitanju titlovanja filmova iz regije, srpskih i onih iz BIH treba pristupiti s odgovarajućom pažnjom, napose treba voditi računa da se prema svim nakladnicima postupa na jednak način«, poručuju iz Ministarstva kulture.
No, za sam mogući rasplet nepotrebnog jezičnog rašomona, još se znakovitijim čini podsjećanje Ministarstva na članak 10. Zakona o elektroničkim medijima. Njime je, naime, predviđena i mogućnost koregulacije, dodatnog uređivanja pitanja u skladu s odredbama Zakona radi ujednačavanja primjene odredbe u praksi. »Smatramo da bi Vijeće za elektroničke medije zajedno s nakladnicima moglo utvrditi pravila ponašanja u ovim slučajevima, vodeći računa o prethodno navedenim odredbama Zakona o elektroničkim medijima. U tom slučaju ne bi došlo do neujednačenog postupanja i otklonila bi se mogućnost pritužbi u pogledu primjene Zakona«, ističe se u očitovanju Ministarstva.
Dobrosusjedske kooprodukcije
Spomen titlovanja filmova iz regije, otvorila je međutim niz pitanja. Što, primjerice, s filmovima koji se rade u dobrosusjedskim koprodukcijama, valja li i njih titlovati prije kino distribucije!?
– Hrvatska je pravna država i u Hrvatskoj postoji Zakon o audiovizualnim djelatnostima koji regulira ovo pitanje. U njemu jasno stoji, strani filmovi na teritoriju Republike Hrvatske prikazuju se prevedeni, osim ako su posrijedi filmovi na manjinskim jezicima nacionalnih zajednica Republike Hrvatske. To znači da se srpski film, kao i bosanski, talijanski, češki, ne moraju prevoditi za potrebe eksploatacije u Republici Hrvatskoj. Naravno, vrlo je razumno talijanski film, ili film na romskom prevesti da ga vidi i razumije čim širi kruga gledatelja. Filmove na jezicima hrvatskih nacionalnih zajednica koje Hrvati razumiju, ne treba prevoditi, ističe ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar.
Sva je oštrica njegove kritike, u ovom slučaju, okrenuta je prema Vijeću za elektroničke medije.
– Po srijedi je skandalozan nacionalistički incident koji govori o ideološkoj poziciji Vijeća za elektroničke medije i koji govori o njihovoj potpunoj nekompetentnosti, nepoznavanju zakona i profesionalnoj nespremnosti da obavljaju posao za koji se plaćaju enormno visoka sredstva. Kombinacija je to nacionalizma i diletantizma, rezolutan je Hribar.
Riba smrdi od glave
Ravnatelj HAVC-a pri tom nudi druge, važnije teme s kojima se moralo baviti Vijeće.
– Do sada nisam čuo da se Vijeće pobunilo zbog radikalnog manjka europskih sadržaja u filmskim programima, nisam čuo da se pobunilo zbog radikalne zapostavljenosti sadržaja za djecu i mlade u igranim programima ma koje televizije, nisam vidio da se pobunilo protiv grubih kršenja europske direktive vezano uz količinu europskog sadržaja, niti sam vidio da se Vijeće pobunilo protiv grube zloupotrebe javnog proračuna HTV-a iskorištenog za netransparentno naručivanje sapunica i velike količine pseudo dramskog smeća, kazuje Hribar.
Na koncu, Hribar konstatira kako u audiovizualnim medijima vlada apsolutni nered.
– A riba smrdi od glave. Ministrica kulture se tim mora pozabaviti, zaključuje Hribar.
