Nasuprot apokaliptičnim tumačima majanskog kalendara, prema kojima će se 21. prosinca 2012. dogoditi propast svijeta, svi ostali isključuju tu krajnje nepovoljnu prognozu, ali ne i vjerojatnost osipanja članstva ili čak raspada eurozone, produbljivanje financijske i gospodarske krize širom najrazvijenijih zapadnih zemalja, pa i mogućnost novog trgovinskog rata u kojem bi mogle sudjelovati gotovo sve vodeće ekonomije, svaka protiv svih ostalih, sve do rizika od novih ratnih sukoba i na Zapadu.    

   Izbori u SAD-u

    Jer, oživljavanje europske ekonomije, nakon prve velike krize u 21. stoljeću, koja je eksplodirala od početka trećeg tromjesečja 2008. do kraja 2009. godine, bilo je kratkog vijeka: samo tijekom 2010. i prva dva tromjesečja u ovoj godini. Otad je – pod još nerješivim teretom vanjskih dugova i fiskalnih manjkova u Grčkoj, Irskoj, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Mađarskoj i Cipru, kao i u Velikoj Britaniji – gotovo cijela Europska unija, u kojoj je 27 članica, a osobito njezina eurozona, u kojoj ih je 17 (Austrija, Belgija, Cipar, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Malta, Portugal, Slovačka, Slovenija i Španjolska) u novoj recesiji. Istodobno je ostatak Europe, koji je izvan Europske unije, ne samo pod teretom te recesije što se na njega prelijeva iz Unije, nego i pod novim udarima kroničnih vlastitih, političkih i ekonomskih promašaja, pa od Hrvatske do Makedonije propada u novu neizvjesnost. 

    Događaj broj jedan, s najširim utjecajem na svjetsku ekonomiju u 2012., bit će američki predsjednički izbori. Nobelovac Joseph Stiglitz tvrdi da će dogodine puno toga u svijetu ovisiti o ishodu sukoba republikanaca i demokrata u SAD-u, te o sposobnosti europskih političara da riješe dužničku, monetarnu, razvojnu i institucionalnu krizu u Uniji.  

  No, Stiglitz procjenjuje kako je najvjerojatniji scenarij za Europu daljnje odgađanje snažnijih političkih odluka (kao što su potpuna fiskalna integracija i stvaranje federalne Unije), pa će to rezultirati smanjivanjem državne potrošnje i investicija, višom nezaposlenošću i još većim fiskalnim manjkovima. Europa će dodatno patiti, a uz nju i ostatak svijeta, smatra Stiglitz, koji se boji da bi baš u 2012. mogao »završiti eksperiment zvan euro«. Zbog toga će se recesija u Europi prevaliti na usporavanje rasta u Americi, koja presudno ovisi o europskoj konjunkturi. 

    U sjeni velike europske krize već su se tijekom 2011. znatno presložile gospodarske karte na globalnoj sceni, pa je prema najnovijem prikazu najvećih svjetskih ekonomija londonski CEBR objavio da je Brazil prestigao Veliku Britaniju i postao šesto najveće nacionalno gospodarstvo. Brazil je s populacijom od 200 milijuna (tri puta brojnijom od britanske), te prošlogodišnjim rastom BDP-a od 7,5 posto i vanjskotrgovačkim viškom od 20,3 milijarde dolara, dokaz više da se stvara novi multipolarni svijet, u kojem Zapad nezaustavljivo gubi svoju lidersku poziciju.    

    Iz CEBR-a predviđaju da će Velika Britanija svojim BDP-om prestići kronično usporavajuću Francusku već do 2016. godine, s tim što bi do 2020. Francuska mogla pasti na deveto mjesto. Prema CEBR-ovim procjenama iz istog paketa, uz Brazil, koji bi mogao preskočiti i Njemačku i Francusku, veliki uspon mogle bi ostvariti i Rusija i Indija, koje bi do 2020. mogle prestići Brazil, ali i Njemačku i Francusku, pa osvojiti četvrto i peto mjesto u svijetu. 

    CEBR-ovi analitičari predviđaju da će Amerika i do 2020. zadržati vodeću poziciju na ljestvici najvećih nacionalnih ekonomija, unatoč previsokom proračunskom manjku i državnom dugu. Jer, nakon što je Americi ljetos snižen njezin dotad vrhunski kreditni i investicijski rejting, bilo je i kataklizmičkih prognoza o njezinoj sudbini u idućim godinama. Ali, povjerenje investitora u američku je ekonomiju izdržalo sve udare, pa su američke državne obveznice i trezorski zapisi ponovno vrlo traženi, što Americi omogućuje da održava golemi javni dug i proračunski deficit po vrlo niskim troškovima. 

    U takvim okolnostima u 2012. godini najpoletnija će gospodarska regija u svijetu biti Azija bez Japana, gdje analitičari londonskog Economista, oslanjajući se na zadnje podatke MMF-a i Svjetske banke o ključnim ekonomskim trendovima, prognoziraju povećanje bruto-proizvoda čak za 6,5 posto. Za njom će najvjerojatnje slijediti Podsaharska Afrika, uz povećanje bruto-proizvoda za pet posto, te naftonosna sjeverna Afrika i Srednji istok, uz povećanje bruto-proizvoda za četiri posto, dok će Latinska Amerika ostvariti plus za 3,5 a istočna Europa za 3,4 posto. Ipak, najpoletnije ekonomije, one u kojima se očekuje rast BDP-a po stopama višim od deset posto, bit će neke male ili ratovima devastirane zemlje, poput kockarskog Makaoa ili navodno poslijeratnog Iraka i Libije, kao što su ove godine to bili naftonosni Katar uz rast od rekordnih 19, te novoindustrijalizirana i sretna Gana, uz rast BDP-a po stopi od 14 posto.       

Stagnacija Balkana

    S druge, recesijske ili čak depresijske strane te iste medalje, u trusnoj će, ali ipak ne i apokaliptičnoj 2012. godini, novo veliko kočenje doživjeti liderska Amerika (zbog povratnog učinka krize u Europskoj uniji), te Europska unija i sav Zapadni Balkan. Tako će bruto-proizvod u Uniji od 27 članica porasti samo 0,3 posto, dok će se u eurozoni, od 17 članica, smanjiti za 0,2 posto. Najveći novi pad proživjet će Grčka, u kojoj će se treću godinu za redom BDP najvjerojatnije smanjiti još 6,5 posto. Istodobno će krajnje raštimani i zaostali Zapadni Balkan ostvariti jedva vidljiv rast, po stopi od nikakvih 0,9 posto, a najrazvijenija njegova ekonomija, Hrvatska, novi pad za najmanje 0,5 posto (čime će joj BDP u 2012. biti čak osam posto manji nego u 2008.). 

    No, unatoč informacijskoj revoluciji, internetu i znanstvenim metodama prognoziranja, svjetsko će gospodarstvo u 2012. sve više ovisi o vjerojatnostima nekog nepredvidiva, velikog nesretnog slučaja, ili o eventualnom prosvjetljenju većine populacije, pa u tom kaotičnom okviru valja vrednovati sva službena i neslužbena viđenja, gatanja i predviđanja.