ZAGREB Ministarstvo financija priprema nadzor plaća u tvrtkama u kojima je država većinski vlasnik te u stotinjak ustanova kojima je osnivač država kako bi provjerilo poštuje li se odredba po kojoj čelnici tih tijela ne mogu imati plaće veće od ministarskih.

Tako je određeno zakonom o obvezama i pravima državnih dužnosnika, međutim u brojnim se agencijama, zavodima, institutima, bolnicama, pa i sveučilištima to pravilo nije poštovalo.

Plaće su određivane statutima tih ustanova i posebnim dodacima, a čak i nakon što ih je Vlada Jadranke Kosor, pa i ova sadašnja pokušala uskladiti s onima koje primaju dužnosnici ili najviši službenici još uvijek postoje institucije čiji čelnici primaju plaće veće od ministra ili čak i predsjednika države. 

 

Što je dohodak?

Neto plaće ministara kreću se od 16 do najviše 19 tisuća kuna, ovisno o osobnim odbicima i godinama staža, dok je Ministarstvo ustanovilo do pojedini čelnici državnih ustanova primaju i po 25 ili 30 tisuća kuna neto.

Plan je da se uz trgovačka društva provjeri još stotinjak ustanova te da se vidi koji su čelnici sve ove godine primali plaće, odnosno naknade veće od onih što ih je dopuštao zakon. 

  Najlakša će provjera biti u javnim poduzećima jer su se ta društva još od 2009. godine uskladila s Odlukom Vlade Jadranke Kosor po kojoj plaće članova uprave ne mogu prelaziti 17 tisuća kuna neto. 

  U Ministarstvu financija priznaju da će problemi nastati kad se bude definiralo što je nečiji dohodak, odnosno što je »plaća ili naknada« za koju zakon propisuje da ne smije biti veća od utvrđenih plaća ministara. 

  – Valjda ima toliko različito definiranih plaća ravnatelja bolnica, agencija, zavoda i instituta koliko je tih ustanova u Hrvatskoj i u svakom nadzoru prvo moramo definirati što je doista njihova plaća ili naknada te to usporediti s iznosom ministarske plaće. 

  Na pojedinim fakultetima dekani iz proračuna primaju plaću koja nije veća od tog iznosa, no onda dio dobivaju i iz školarina i onda ta plaća naraste i do 50 posto ili više od one koju dobivaju ministri. Valjda je nekome i bilo u interesu da se to dogodi, kaže naš sugovornik iz Ministarstva financija. 

  Dodaje i da na pojedinim institutima čelnici također imaju utvrđenu plaću koja je niža od ministarske, no onda dobivaju postotak iz dodatne zarade, a ta dodatna zarada opet je uglavnom od poslova koje odrađuju za državu, svog jedinog osnivača. 

 

Parafiskalni nameti

Uz to država je posljednjih godina osnivala brojna regulatorna tijela koja bi trebala biti neovisna pa su tako i čelnici Vijeća tih tijela imali plaće propisane statutima tih agencija veće od limita kojeg propisuje Zakon o obvezama i pravima dužnosnika. 

  – Oni se opravdavaju time da se financiraju iz naknada koje naplaćuju na tržištu, no te je naknade odredila država, one su parafiskalni nameti, uz to osnivač njihovih ustanova je država i na njih se zakon također odnosi, ističe jedan od naših sugovornika. 

  Kad nadzor završi, napominju naši izvori, plaće za koje se pokaže da su veće od onih koje definira zakon morat će se smanjiti. Ako će se biti teško probiti kroz različite koeficijente i dodatke u plaćama, kako bi se ustanovilo kolika je nečija plaća odnosno naknada, neće biti ništa lakše odlučiti i što s iznosima koje su pojedini čelnici primali mimo limita određenih zakonom.

I dok dio naših sugovornika smatra da bi država trebala potraživati tu razliku, jer ona nije bila u skladu sa zakonom, dio ističe da su ti ljudi imali uredno potpisane ugovore o radu, u kojima su bile definirane i njihove plaće, pa bi bilo teško dokazati i da moraju vratiti isplaćeni višak.