Voditeljica projekta digitalizacije pri HAVC-u Tina Hajon ističe da je digitalizacija 29 kinoprikazivača koštala ukupno 12,5 milijuna kuna od kojih je Ministarstvo kulture dalo 7,5 milijuna kuna. Hajon navodi da je MK sufinanciralo projekt sa 60 posto cijene opreme u većim, te sa 70 posto u manjim gradovima. Ostatak su namirili vlasnici kinodvorana te lokalne samouprave. No Hajon ističe i da su javnom nabavom za digitalno opremanje nezavisnih kinodvorana postignute 30 posto niže cijene opreme od predviđenih. 

   – Cijena opreme za svaku kinodvoranu kreće se u prosjeku od 400.000 do 450.000 kuna. Za taj iznos kupljena je digitalna oprema belgijskog proizvodaca BARCO, najsuvremenija koja se trenutno može naći na svjetskom tržištu i ona je nadogradiva na sve zasad poznate nadolazeće tehnologije. Pritom ova vrsta opreme nije samo idealna za prikazivanje filmova već i za druge medije, što je dodatna vrijednost za one dvorane koje su višenamjenske, jer će sada moći djelovati i kao multimedijalne dvorane. 

   Za nabavu i instaliranje digitalne opreme u nezavisne kinodvorane pobrinula se hrvatska tvrtka Laboratorija multimedijalnih tehnologija – kaže Hajon.

  – Tražila se aktivna kinoprikazivačka djelatnost u posljednje dvije godine ili netom obnovljena kinodvorana, kvaliteta i raznovrsnost filmskog programa, broj filmskih projekcija u godini dana, broj gledatelja u godini dana, broj radnih dana u posljednjoj kalendarskoj godini, dosadašnje financijsko poslovanje predmetnog kina, kulturni značaj u lokalnoj zajednici, financijski plan digitalizacije, dugoročna održivost projekta, tehnička spremnost i opće stanje kinodvorane – kaže Hajon. 

   Prvi dio projekta digitalizacije je pri kraju, pa je do kraja ovog tjedna svih 29 nezavisnih kinoprikazivača u Hrvatskoj postalo opremljeno novim digitalnim projektorima. Partneri HAVC-u i MK-u bile su lokalne zajednice, ali i MEDIA desk Hrvatske koji je, kako kaže njegova voditeljica Martina Petrović, pomogao da po 20.000 eura europskog novca dobiju riječki Art-kino »Croatia«, osječka »Urania«, zagrebačka »Europa« te splitski »Karaman«. Nove se projektore tako već i proslavilo projekcijama u Rijeci, Puli, Zagrebu, Čakovcu, Pakracu, Koprivnici i Sisku, a preostalo je tek dostaviti još nekoliko projektora te ih pustiti u promet. Objedinjeno slavlje zakazano je za 10. listopada kada bi sva kina istovremeno trebala prikazati potencijalni novi domaći kinohit – »Kauboje« Tomislava Mršića. 

   Sve to zvuči izvrsno, Hrvatska ne kaska za svijetom u implementiranju novih tehnologija, kina diljem zemlje, dakle i u manjim sredinama, spremna su za njegovanje filmske kulture, no tko će i kako puniti ta kina kvalitetnim programom? Kako će se postići da se programske smjernice iz natječaja, prema kojima su kina dobila skupe projektore, poštuju? Kako će se, na kraju, tim kinima pomoći da ih poštuju, a kako će ih se »kazniti« ako to ne budu činili? Jer lako je za uhodane centre, poput riječkog Art-kina, koji od Nove godine postaje ustanovom, dakle lokalna ga je zajednica prepoznala kao mjesto kulture od najvišeg značaja, ali što je s manjim mjestima, ili onima u kojima lokalne vlasti kina ne zanimaju? 

   Puno je to pitanja, znaju i u HAVC-u, u kojem su već napravljeni određeni koraci, održani sastanci s nezavisnim kinoprikazivačima. Ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar tako kaže da se HAVC u projektu digitalizacije postavio proaktivno.

Modeli suradnje

– Za HAVC su nezavisni kinoprikazivači, ovako opremljeni, važan distribucijski kanal hrvatskog i europskog filma, kao i drugih vrijednih filmova koji iz razumljivih razloga neće igrati u multipleksima. Nije dovoljno angažirati državu, a onda pustiti kinoprikazivače da plivaju kako znaju s velikim ribama. Želimo pomoći svima, a posebno manjim kinoprikazivačima. Upravo zato smo 24. rujna u Zagrebu organizirali raspravu s kinoprikazivačima u kojoj smo otvorili neke ključne teme, od politike cijena i pregovora s glavnim distributerima u Hrvatskoj, zatim o filmskoj ponudi, odnosno repertoaru, te o moderiranju i koordinaciji unutar sustava mreže nezavisnih kinoprikazivača. Nakon održanog sastanka uvjeren sam da ćemo i ovaj posao uspješno obaviti, prije svega jer naše kolegice i kolege kinoprikazivači imaju volje i sposobnosti da uspiju u ovom poslu. U toj kompoziciji neki su trenutno naprijed i od njih svi učimo – kaže Hribar. 

   Jedno od onih kina koje je naprijed u smislu u kojem govori Hribar upravo je Art-kino »Croatia«. I to ne samo kroz program, koji je u godinama djelovanja profiliran kao istinski kulturološka nadopuna multipleksnog, često jednoobrazno blockbusterskog repertoara, nego i u smislu funkcioniranja i planiranja. Naime DCP je neminovnost, posebno kad je riječ o suvremenom filmu, no progon starih analognih projektora nikako nije na tragu kinotečnih, kulturološki vrijednih inicijativa. Neki filmovi ipak još uvijek postoje samo na filmskim vrrpcama, pa je zato Art-kino zadržalo i 16 mm i 35mm projektore, što im omogućuje projekcije najšireg spektra filmskih ostvarenja. 

   No postavlja se pitanje kako može iskustvo tog Art-kina, ili sličnih organiziranih kina s podrškom lokalne zajednice i uspješnim menadžmentom pomoći drugima. Privremena ravnateljica riječkog Art-kina Slobodanka Mišković vjeruje da je neka vrsta koordinacije koja bi se osnovala prema zamislima sa sastanka o kojem je govorio i Hribar dobra ideja, no ni ona ne zna koja bi forma koordinacije bila najbolja. Zajedničko planiranje dijelova programa, kao i pregovori s distributerima mogli bi se raditi organizirano s jednoga mjesta, a Mišković predlaže i konkretno usustavljivanje, primjerice programa medijske kulture za djecu na nacionalnoj razini. 

Ugovori obavezuju

Filmski kritičar Dragan Rubeša uvodi još jednu bitnu stavku u priču o kinima u Hrvatskoj. Naime u nekim sredinama, poput Pule i kina »Valli«, kina koja su dobila digitalne projektore ujedno su i jedina kina u gradu, odnosno nema multipleksa pa ona moraju udovoljavati ukupnoj javnoj potrebi za kinima, što uključuje i mainstream holivudski film. Problematične su i sredine poput Osijeka, navodi dalje Rubeša, gdje lokalna zajednica nije osobito zainteresirana za kinotečni program. 

   Sve su to veliki izazovi za kasnije faze digitalizacije kina u Hrvatskoj. Pusti li HAVC tu priču terenu, lako bi se moglo dogoditi da u vrlo kratkom roku mnogi od novih digitalnih projektora postanu mrtvi kapitali. Pa iako se u ovoj fazi puno više mora govoriti o mrkvi, a manje o batini, bitno je utvrditi i postoje li sankcije za one koji se ne budu pridržavali ugovornih obaveza. Hribar kaže da postoje. 

   – Naravno da ugovorom obvezujemo kinoprikazivače, ali još je važnije razumjeti trenutnu poziciju svakog pojedinog kinoprikazivača. Nadzor i sankcije nemaju dovoljno smisla ukoliko svi skupa ne stvorimo uvjete da se obveze iz ugovora izvršavaju. HAVC će pratiti izvršavanje ugovora, to je naša obveza. U ugovoru jasno stoji da će HAVC za grubo kršenje obveza kinoprikazivača prijaviti Ministarstvu kulture, a posljedice mogu biti i povrat subvencionirane opreme ili njezine novčane protuvrijednosti – zaključuje Hribar. 

   U svakom slučaju nakon otvaranja šampanjca 10. listopada tek slijedi pravi posao – ustroj aktivne, kulturološki relevantne mreže nezavisnih kinoprikazivača s ciljem stvaranja istinskih kulturnih kota koje će opravdati velika uložena sredstva.