Po onoj staroj – svako zlo za neko dobro – moguće je početi priču o vrlo dobrom debitantskom albumu Marka Mrakovčića, glazbenika koji je do sada u okvirima hrvatske rock scene bio poznat kao vrsni producent autora i grupa kao što su Nina Romić, Lovely Quinces, J.R. August, Irena Žilić, Mašinko ili Them Moose Rush.

No, kad je korona prošle zime i dobrim dijelom proljeća ukinula brojne aktivnosti, pa i skupni rad na snimanju glazbe, Mrakovčić je odlučio samostalno poraditi na svojim pjesmama. I tako je nastao pažnje vrijedan debitantski abum nazvan »Breeding Black Sheep«.

Osam pjesama

Dojmovi nakon prvog preslušavanja sažeti se mogu u ocjenu o vrlo dobrom i, nažalost, prekratkom gitarističkom rock albumu. Osam pjesama traje svega oko 22 minute što bi bilo dobro da je glazba loša, ali budući da je dobra, onda se slušatelj osjeća uskraćen za bar još tri-četiri pjesme.

U »uzgoju crne ovce« (ako tako možemo prevesti naslov albuma) uživat će ponajprije oni kojima je alfa i omega rock glazbe električna gitara. Mrakovčiću najdraži glazbeni instrument u osam ponuđenih pjesama plovi obalama koje dodiruju blues rock, garažni rock, gitaristički rock šezdesetih, britpop i agresivnost devedesetih, country…

A sve je to uobličeno u temperamentnu, ritmičnu i razigranu melodiju s vrlo dobro pogođenim refrenima te još boljim gitarističkim solažama, što u konačnici dovodi do dvominutnih i trominutnih »žestica« uz koje morate bar lupkati nogom, ako već ne i zaplesati.

Sva je u tom plesnom i ritmičnom stilu uvodna »Moneymouth« koja energijom i melodioznom zavodljivošću uspješno veže glam rock sedamdesetih s indie rockom devedesetih, a taj neodoljivi poziv na ples s otprilike istim uzorima slušamo i u raskošnim zvučnim zidom obogaćenoj »Picking« da bi potom u temi »Tinitus« ritam u početku, usprkos dominaciji bubnjeva, ipak bio usporen te potom ukrašen i obogaćen nizom »a la šezdesete« gitara koje zazivaju davnašnje junake poput engleskih The Kinksa ili irskog sastava Them.

»Keep the Rest« je još bolja, a ako već treba tražiti uzore kao neke upute ili odrednice, onda i ova, kao i pjesma »Oh, And Love«, neodoljivo ističe ime Loua Reeda i njegove grupe Velvet Underground pri čemu Mrakovčić u prvospomenutoj čak i glasom podsjeća na tog američkog velikana, a uz to i tekst kojim se kritiziraju društvene negativnosti, odnosno cinično i ironično govori o ljubavi, podsjeća na Reedov odnos prema stvarnosti.

Engleski jezik

No, ipak nije sve u tom razigranom zvuku rock gitare. »Smiling« slušatelju daruje feeling country spaghetti vesterna pri čemu u ritmu i ozračju ima nešto od čuvene Cashove »Ghost Riders in the Sky«.

»Tepesh Blues« čvrsti je garažni blues rock s podosta kaotičnosti što odgovara tekstu koji govori o Vladu Tepešu, rumunjskom velikašu koji je Bramu Stockeru poslužio za stvaranje lika Drakule, najčuvenijeg svjetskog vampira.

Iz tog kaotičnog garažnog horror rocka Mrakovčić u završnoj pjesmi albuma kroz »Boring Song«, iako govori o dosadi koja se javlja nakon dugogodišnje veze, uspijeva stvoriti ugodno ozračje puno pozitivne energije pri čemu su uzori očigledno u klasici kakvu su davno stvarali Beatlesi, ali i u britpopu devedesetih.

Kao što upućuju naslovi, Mrakovčić pjeva na engleskom, a budući da očigledno njime dobro vlada, mogao bi proći i na svjetskoj sceni kao američki ili britanski autor.

No, za domaće prilike je šteta što tekstovi nisu na hrvatskom, mada to u konačnici ne može naštetiti jako visokoj ocjeni Mrakovčićevog debija koji na kraju treba ispratiti porukom autoru kako bi dobro bilo da nastavi »uzgajati crne ovce« jer mu to, očigledno, ide.

Samo neka budu malo deblje.