Više od milijun stranih radnika gradi stadione, hotele, ceste, aerodrome... Oduzeli su im dokumente, ne plaćaju ih, rade u neljudskim uvjetima. Prema podacima nepalskog veleposlanstva u Dohi ovog ljeta u Kataru skoro svakog dana umro je po jedan radnik iz Nepala
Na izlazu zračne luke Katmandu vlada uobičajena gužva. Roditelji i rođaci u suzama ispraćaju svoje sinove, koji se u potrazi za djelićem boljeg života odlučuju pridružiti tisućama svojih sunarodnjaka na radu u nekoj od bogatih bliskoistočnih zemalja.
Na drugom kraju terminala, pak, aerodromski radnici se probijaju kroz gužvu, vozeći na kolicima lijesove s tijelima onih koji se nakon pečalbe vraćaju natrag. Jedan od njih bio je Ganesh Bishwakarma. Iz svojeg siromašnog sela u nepalskom okrugu Dang, on je trbuhom za kruhom otišao na rad u prebogati Katar. Majci je obećao da će se vratiti s novcem dovoljnim da obitelji izgradi novu kuću. Vratio se, međutim, u mrtvačkom sanduku, koji dan nakon što je zbog neljudskih uvjeta na poslu umro od srčanog udara.
Ganesh je bio tek 16-godišnji dječak. No njegova dob nije predstavljala problem tragačima za jeftinom radnom snagom strane kompanije. Zakonska ograničenja zaobišli su jednostavno lažirajući dokumente, po kojima je Ganesh bio četiri godine stariji.
Moderno ropstvo
Stravičan dvosmjerni prizor s aerodroma u Katmanduu jedna je od bezbroj ilustracija onog što se u ovom trenutku zbiva u Kataru. Emiratu, već neko vrijeme pretvorenom u ogromno gradilište stadiona i druge infrastrukture potrebne za organizaciju Svjetskog nogometnog prvenstva 2022. godine.
Novinari britanskog Guardiana mjesecima su istraživali neljudske uvjete s kojima su suočeni strani radnici, angažirani na poslovima usko povezanima s najvećom svjetskom nogometnom smotrom. Zaključak je puno strašniji od puke teze da se tamo sudaraju dva svijeta, ekstremno bogatstvo koje eksploatira muku siromašnih. Istraživanje Guardiana dokazuje, naime, da je u Kataru na djelu istinsko ropstvo, po svim njegovim definicijama – od toga da se radnicima oduzimaju putovnice kako bi ih se onemogućilo da pobjegnu, preko rada na plus 50 stupnjeva sa zabranom pristupa besplatnoj pitkoj vodi, sve do neisplate plaća i smještaja u pretrpanim nehigijenskim sobama.
Katar ima najveći omjer radnika imigranata u odnosu na domaće stanovništvo. Više od 90 posto zaposlenih su strani radnici, a procjene su da će ih na gradnji stadiona, cesta, aerodroma i hotela za potrebe Mundiala biti zaposleno do milijun i pol. Među stranim radnicima, više od 40 posto su Nepalci. Da bi uopće došli do »obećane zemlje«, morali su podići lihvarske kredite za isplatu provizije posrednicima u zapošljavanju. No njih, pak, ne mogu vraćati, jer plaću ne dobivaju već mjesecima. Iz Katara ne mogu ni pobjeći jer im je status sveden na ilegalce. Bez oduzetih putovnica i privremenih osobnih iskaznica, odmah bi bili uhapšeni.
U FIFA-i, krovnoj nogometnoj asocijaciji zasad šute o otkriću onog što se dešava u pozadini priprema za prvenstvo. Sve dosadašnje izjave odnosile su se na dvojbu u kojem ga periodu godine treba organizirati kako bi se nogometaše zaštitilo od ekstremnih vrućina.
– Svi govore kako će vrućine utjecati na nekoliko stotina nogometaša. No istodobno se ignoriraju nevolje, krv i znoj tisuća radnika migranata koji u smjenama grade stadione. Njihov radni dan na istim vrućinama traje osam puta duže od jedne prosječne utakmice, komentira Umesh Upadhyaya, generalni tajnik Federacije nepalskih sindikata.
– Radimo na prazan želudac po 24 sata, prvo 12 sati na poslu, a onda još bez hrane cijelu noć. Želio bih otići odavde, ali nas tvrtka ne pušta, ispričao je Guardianu jedan Nepalac, zaposlen na gradnji potpuno novog grada Lusaila, u kojeg će biti uloženo 45 milijardi dolara. U njemu će niknuti i stadion kapaciteta 90 tisuća mjesta, na kojem će 2022. godine biti igrano finale Svjetskog nogometnog prvenstva.
Podaci nepalskog veleposlanstva u Dohi govore kako je ovog ljeta u Kataru skoro svakog dana umro po jedan radnik iz Nepala. Mahom je riječ o mlađim muškarcima, koji su preminuli od infarkta, zatajenja srca ili nesreća na radu.
Nepalski veleposlanik u Kataru Maya Kumari Sharma je situaciju u emiratu javno usporedio s »otvorenim zatvorom«, dok je direktor Anti Slavery Internationala Aidan McQuade još konkretniji.
– Podaci Guardiana dokaz su da sustavnog prisilnog rada u Kataru, zaključuje McQuade.
Katarsko Ministarstvo rada zasad ne odgovara na optužbe. Tek su benevolentno priopćili kako postoje stroga pravila koja reguliraju isplatu plaća, rad na vrućinama i slično, te kako Ministarstvo provodi periodične kontrole. U slučaju da se utvrdi nepoštivanje zakona, stvar će, dodaju, predati pravosudnim tijelima.
Nije vrijedno
Slično odgovaraju i iz tvrke »Lusail nekretnine« koja radi na gradnji novoga grada.
– Stalno upućujemo naše izvođače i njihove kooperante da nećemo tolerirati kršenje prava radnika i njihove sigurnosti. Optužbe Guardiana ćemo vrlo pomno istražiti i podnijeti odgovarajuće mjere ako je netko prekršio zakon, navode. Istragu obećaje i Vrhovno vijeće, državno tijelo zaduženo za kontrolu aktivnosti vezanih za predstojeći Mundijal.
No u međuvremenu, nepalski radnici i dalje umiru. Veleposlanstvo u Dohi barata podacima o 44 preminula u periodu od 4. lipnja do 8. kolovoza.
– Nisam dobio plaću već deset mjeseci. Ne želim »pustiti« svoj novac, ali ostankom ovdje riskiram život. Nije vrijedno. Samo nam vratite putovnice i dajte kartu za avion da odemo što je prije moguće, riječi su 32-godišnjeg Ramesha Kumara Bishwakarme.
Ukratko oslikavaju raspoloženje onih Nepalaca, koji su se usred sna o boljem životu u Kataru »probudili« kao – moderni robovi. Ima ih na tisuće.
