Reforme bi trebale u idućih desetak godina približiti hrvatsko školstvo skandinavskim uzorima, a koliko će se u tom skupom poslu uspjeti ovisi o novcu, ali i političkoj volji za provedbu ovakve strategije
ZAGREB » Finska škola model je kojemu teže mnoge države Europe i svijeta. Finski su građani među najobrazovanijima u svijetu, obrazovanje je jednako dostupno svima, a Finska učinkovito raspolaže svojim resursima. Njihova škola u prvom redu ima dobru financijsku podlogu, ali je od većine drugih školskih sustava razlikuje i bitno drukčiji pristup nastavi i obrazovanju djece. Dok naš obrazovni sustav jedva krpa kraj s krajem, ni u pogledu inovativnosti nastave ne može se pohvaliti da je odmaknuo daleko od modela po kojem su podučavane generacije djece prije pola stoljeća.
Finskoj djeci upis u srednju školu ne zadaje ni izdaleka toliku glavobolju kao hrvatskim učenicima. Profesionalno usmjeravanje u finskim osnovnim školama odvija se kroz svih devet razreda, a svi učenici imaju tjedno jedan školski sat za razgovor s kvalificiranim profesionalnim savjetnicima. Učenici provode dva tjedna na radnom mjestu za koje se namjeravaju školovati, kako bi dobili uvid u određeno zanimanje, učili o svijetu rada i testirali vlastite interese. Profesionalno usmjeravanje pomaže im reducirati pogrešne odluke jer nudi individualizirane informacije i pomoć prije nego donesu odluku o daljnjem obrazovanju.
Reforme školstva koje nam predstoje prije svega su skupe, ali će jednako zahtjevno kao i skupiti dovoljno novca za opremanje modernih škola u kojima stropovi ne padaju na učenike, biti i mijenjanje paradigme učenja koja se danas temelji na dobroj staroj matrici u kojoj učitelj ili nastavnik predaje, a djeca s manje ili više uspjeha reproduciraju naučene podatke.
Finski model
Zašto bi svi htjeli škole kao Finska? Uspjeh njihovog obrazovnog sustava se dijelom može pripisati dobroj logistici, a dijelom načelu dobrobiti i sreće učenika kojem se teži u finskim školama. Većina finske djeca pohađa izborni predškolski odgoj u dobi od šest godina, dok obavezno obrazovanje započinje sa sedam godina. Finska svim roditeljima nudi jedinstvenu i subvencioniranu skrb o djeci, među ostalim pravo na vrtić u okruženju pogodnom za razvoj i individualni rast bez pritiska. Igra, glazba i socijalizacija s drugom djecom uobičajeni su dio dječjih života u finskim vrtićima. U nižim razredima osnovne škole, osim što se uče brojke i slova, odvija se i sustavna potraga za dobrobiti i srećom.
U finskim se školama djeca ne moraju bojati kompetitivnosti ili neuspjeha, koje u većini obrazovnih sustava u državama Europe potiču standardizirani testovi za provjeru znanja. Svaka škola u Finskoj ima »tim za dobrobit učenika« koji se bavi pitanjima vezanim uz ponašanje, zdravlje i napredovanje svakog pojedinog djeteta. U timu su ravnatelj, defektolog, medicinska sestra ili liječnik, psiholog i socijalni radnik, a cilj im je spriječiti probleme koji bi na bilo koji način mogli ugroziti dobrobit djece u školi.
Finska je jedna od nekoliko europskih zemalja koje razvijaju tehničke i strukovne škole te se mnoga djeca koja ne namjeravaju studirati humanističke znanosti odlučuju za upis u strukovnu školu. Nastavni plan u tim je školama prilagođen gimnazijskim standardima, a niz stručnih predmeta vezan je uz praksu na konkretnom radnom mjestu. Strukovne škole i gimnazije omogućile su učenicima više fleksibilnosti i veći izbor predmeta zbog čega sve više učenika upisuje neki od sveučilišnih programa. Stručni studiji omogućili su pak maturantima strukovnih škola nastavak obrazovanja.
Pasi Sahlberg, autor knjige »Lekcije iz Finske: Što svijet može naučiti iz obrazovne reforme u Finskoj?«, nagrađene 2013. godine nagradom Sveučilišta Louisville Grawemeyer, smatra da bi trebalo standardizirati tri aspekta obrazovanja: prvo, financiranje škola, tako da se resursi ulažu u škole prema stvarnim potrebama. Drugo, vrijeme provedeno u školi, kako bi se djeci osiguralo odgovarajući odmor između satova i uravnotežen kurikulum u kojem su u dovoljnoj mjeru zastupljeni i umjetnost i tjelesni odgoj. I treće, uvođenje državnog ispita za nastavnike kao koraka prema višim profesionalnim standardima.
Obrazovanjem iz krize
Finci su svoj obrazovni »bum« postigli za nekih 20-tak godina. Svoj su odgojno-obrazovni sustav promijenili iz osrednjega, kakav je bio 1980-ih, u jedan od primjera izvrsnosti. Početkom 1990-ih obrazovanje u Finskoj nije iskakalo iz međunarodnih okvira: uspjeh finskih učenika bio je prosječan. Duboka gospodarska kriza dovela je tada Finsku do ruba financijske propasti, i natjerala je da promijeni sustav poučavanja i prilagodi ga novim potrebama. Za tim modelom danas idu mnoge države, u kojima učenici i studenti postojeće oblike poučavanja sve više smatraju dosadnima i neusklađenima s njihovim potrebama.
I hrvatsko bi školstvo u idućih desetak godina moralo proći ključne reforme da bi se barem donekle približilo skandinavskim uzorima poput finskog modela. Prema strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, koja je upravo na javnoj raspravi, 2018. godine hrvatski će školarci krenuti u drukčiju školu, koja će za njih trajati godinu duže, ali će promijeniti i naučene obrasce poučavanja kojih nikako da se ostavimo. Osim jednakih mogućnosti, kakve danas imaju mali Finci, i hrvatska bi djeca u školi trebala razvijati kreativnost, inovativnost, autonomiju i odgovornost.
snovna će škola za djecu počinjati ranije, godinu više provodit će u razrednoj nastavi, novi kurikulum tražit će drugi pristup poučavanju, gdje količina naučene faktografije neće biti jedini kriterij ocjenjivanja.
Mijenjat će se i zastarjeli gimnazijski programi, uvesti više izbornih predmeta, a poradit će se i na prilagođavanju nastavnika za novi način rada u školama. U strukovnim školama programi bi napokon trebali početi pratiti potrebe tržišta rada, a uklonit će se, tvrde autori strategije, »slijepe ulice« zbog kojih učenici iz strukovnih škola danas ne mogu nastaviti obrazovanje.
Ocjena (ni)je bitna
Ono što će roditelje i učenike najviše zanimati, promjena je u sustavu ocjenjivanja i vrednovanja znanja: brojčano ocjenjivanje neće baš ući u povijest, ali će se razviti cjelovit sustav praćenja, vrednovanja, ocjenjivanja i izvještavanja o rezultatima svakog učenika. Ocjene više nežće biti same sebi svrha, već će cilj biti unaprjeđivanje učenja učenika. Izradit će se novi sustav ocjenjivanja, u kojem će učenici, nastavnici i roditelji puno više komunicirati o toj temi, bit će puno više vrednovanja učeničkog rada od ispitivanja i testiranja dvaput u polugodištu, kod učenika će se razvijati sustav samoprocjene vlastitog učenja, planiranja koraka u učenju i planiranju učenja, a izbjegavat će se velika testiranja, osim postojećih ispita državne mature na kraju srednjoškolskog obrazovanja.