Kako je riječ o doista velikim iznosima, a upravo o toj domaćoj tematici nitko u svijetu ne bi mogao imati više znanja nego naši domaći resorni stručnjaci, treba postaviti pitanje jesu li sav taj posao trebali obaviti upravo oni.
Ako hoćeš da se problem zataška i nikada ne riješi, osnuj komisiju – stara je to, sigurna i dobro provjerena filozofija skidanja vlastite odgovornosti.
Nešto izmijenjeni oblik njezina značenja prihvatila je Vlada Republike Hrvatske, modificirajući ga na način da, kad već unaprijed želi sa sebe skinuti odgovornost za svoje odluke, angažira mišljenje što zvučnijih savjetnika i konuzultanata, po mogućnosti inozemnih, ne pitajući pritom koliko će to financijski stajati.
Ogromni iznosi
I tako je Vlada u posljednjih 12 mjeseci potrošila približno 100 milijuna kuna na savjetnike i konzultante za privatizaciju nekoliko velikih državnih poduzeća i usluge savjetovanja oko reforme nekoliko ključnih resora, poput zdravstva.
Na pitanje zašto su usluge tako skupe Krešimir Lipovščak odgovara »da je potrebno angažirati cijeli tim ljudi koji na projektu mogu raditi i cijele godine«. Pritom smatra da se kod spominjanja konzultanata i njihovih usluga neopravdano odmah fokus stavlja na njihovu cijenu, a ne na kvalitetu i kompetenciju ljudi koji tu uslugu pružaju. Dodaje da se »zaboravlja kako kod velikih i kompleksnih projekata od takvog značaja rizika koje pokrivaju, iznos konzultantske naknade predstavlja samo jedan mali dio vrijednosti cjelokupnog projekta«. »A u cijelom tom procesu najvažnija je«, zaključuje on, »upravo neovisnost i stručnost konzultanta koji osigurava maksimiliziranje vrijednosti«.
Objavljeni podaci pokazuju da je samo Ersteu plaćeno 50,8 miljuna kuna za savjetovanje oko monetizacije autocesta, a Confidou 10,4 milijuna kuna za savjetovanje oko privatizacije HPB-a.
Kako je riječ o doista velikim iznosima, a upravo o toj domaćoj tematici nitko u svijetu ne bi mogao imati više znanja nego naši domaći resorni stručnjaci, treba postaviti pitanje jesu li sav taj posao trebali obaviti upravo oni. Poglavito oni koji ujedno i rade u tim državnim institucijama i tvrtkama, a da za to, pored njihove redovite plaće, nije trebalo utrošiti ni jednu dodatnu kunu.
Kad već imaju titule mr. i dr., sjede u luksuznim kabinetima, voze se luksuznim državnim automobilima, a na raspolaganju imaju sve moguće podatke i pritom imaju primanja daleko veća nego što bi to gospodarska snaga države mogla podnositi, onda su i oni trebali biti angažirani i dati tražena rješenja.
»Bolja« ekspertiza
Bilo kakve podatke o ostvarenim troškovima i planovima daljnjeg angažiranja konzultantskih usluga privatnih konzultanata za traženje prijedloga rješavanja drugih velikih državnih problema, Vlada krije kao zmija noge.
Konzultanti misle drukčije te »vodu navode na svoj mlin«, ističući pritom da je njihovo angažiranje više nego potrebno pri takvim poslovima.
Tako Krešimir Lipovščak, partner u TPA Horwath, ističe da »državne službe nemaju ekspertizu kakvu imaju konzultanti, što je uvjetovano specijalističkim obrazovanjem konzultanata«.
Berislav Horvat iz EY-a smatra pak da »prvi korak u procesu privatizacije svakako treba biti angažiranje neovisnog konzultanta«, te obrazlaže da je jedno njihovo istraživanje na temu maksimaliziranja vrijednosti privatizacije pokazalo da je gubitak vrijednosti u privatizaciji minimaliziran u slučajevima kada je Vlada imenovala nezavisne savjetnike rano u procesu privatizacije«.
