Hrani ni traga, no ni odvratni kukci, ni loša prehrana, smrdljiva voda i nepodnošljiva vrućina, ne brinu izmučene pomorce toliko koliko budućnost njihovih obitelji i njih samih– bez plaće i ikakvih sredstava za život
RIJEKA Dok pomorci s broda »Istra« slovenske kompanije Euroshipping, među kojima su i hrvatski državljani, proživljavaju dramu u alžirskoj luci Bejaia, bez hrane, plaća i goriva, ništa bolja situacija nije ni na brodu »Padna« istog vlasnika, privezanom u akvatoriju Brodogradilišta Kraljevica u stečaju.
Članovi posade broda »Padna«, među kojima su dvojica Hrvata – zapovjednik Vjekoslav Petković iz Bakra i strojar Dušan Ilijašić, petorica Gruzijaca, tri Ukrajinca te po jedan Slovenac i Rumunj, plaću nisu dobili još od veljače, a zalihe hrane i goriva su im pri kraju, dok ostalih potrepština nužnih za normalan život na brodu već odavna nemaju. U Rijeku su stigli na remont, u »Viktor Lenac«, odakle su prebačeni na vez u »Kraljevicu«, na dio obale u koncesiji tvrtke Dalmont. Vlasnik kompanije, Bogdan Glavina iz Kopra, već im se tjednima ne javlja niti im šalje novac, tako da su prepušteni sami sebi i hrvatskim vlastima i Sindikatu pomoraca.
Užareni brodski lim
Na brod smo se ukrcali u društvu glavnog tajnika Sindikata pomoraca Hrvatske Predraga Brazzodura, ujedno i koordinatora Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF) za Hrvatsku, te Danila Prestinta iz Sindikata pomoraca, a već prvi korak na palubu dao nam je naslutiti u kakvim neljudskim uvjetima posada živi.
Na ulazu u nadgrađe dočekuju nas gruzijski kormilari Beka Sajaia i Amiran Beridze i paklena vrućina koja unutra vlada. Na brodu nema klimatizacije, tako da su temperature u unutrašnjosti barem jednake vanjskima od preko 35 Celzija, koliko je ovih dana konstantno bilo u Kraljevici, a možda i više, zbog cjelodnevnog zagrijavanja na suncu. Spasa nema ni na palubi, gdje sunčeve zrake nesmiljeno prže brodski lim koji se preko dana ugrije tako da bi se na njemu doslovce mogla »pofrigati« jaja. Sve je dodatno pogoršavala jučerašnja sparina, bez daška vjetra.
– Tako mi živimo iz dana u dan. Prije tri ujutro ne može se ni zaspati od vrućine. Tek tada malo popusti, govore nam mladi pomorci.
Uskoro se glas o dolasku predstavnika ITF-a pronio brodom i većina se članova posade okupila na ulazu, očekujući barem neku dobru vijest. Vode nas u brodski salon, gdje bi se, kažu, uskoro trebao ukazati i kapetan po kojega je otišao jedan od članova posade.
Žohari zavladali brodom
Nakon što smo se svi skupa nagurali u salon, vrućina postaje još nepodnošljivija. Sjedamo za stol, ispod kojega neumorno protrčavaju žohari, koji su posve zavladali brodom.
– Pogledajte. Posvuda su. U kabinama, u spremištu hrane, u salonu, svuda, a mi nemamo novca niti za sprejeve protiv kukaca, a kamo li za propisnu dezinsekciju broda, pokazuje nam Sajaia ovećeg žohara koji se mirno šetao posred salona. Jedan od pomoraca pokušava ga zgaziti, ali odustaje nakon što je kukac izbjegao prvi pokušaj, očito procjenjujući da nema smisla truditi se oko jednog žohara dok ih je na brodu još nebrojeno mnogo.
Frižideri prazni
– Nemamo sapuna, nemamo se čime oprati. Vode za piće isto nema, pijemo vodu iz slavine, kojom se snabdijevamo preko hidranta u brodogradilištu. Kažu da je ta voda zdravstveno ispravna, ali ima odvratan okus po gumi i metalu. Jedemo samo paštu, svaki dan. Nedavno smo dobili nešto novca za nabavu hrane, ali to je bilo dovoljno za svega pet kilograma mesa i jednako toliko povrća. Na nas dvanaest to nije bilo dovoljno za dva dana. Sad opet jedemo tjesteninu i kruh, jedino toga još imamo, priča Beridze, otvarajući jedan od brodskih frižidera koji je gotovo posve prazan.
On i njegovi kolege vode nas zatim i do glavnog brodskog spremišta hrane koje pruža zaista jadan prizor – na praznim policama tek nešto paketa brašna i tjestenine, nekoliko konzervi i to je sve. Zamrzivač je potpuno prazan, a u jednom od frižidera ima još nešto češnjaka i manja količina povrća.
U brodskoj kuhinji jednaka pustoš kao u spremištu. Hrani ni traga, ali zato su na sve strane, baš kao i u svim drugim prostorijama koje smo obišli – žohari.
Više pročitajte u tiskanom izdanju, u subotu, 10. kolovoza 2013.
