Ulazak u EU otvorio je mogućnost da stranci slobodno rade u našoj zemlji, a dolazit će samo oni koji imaju još nižu satnicu rada. Neki poslodavci, čak na Kvarneru, najavili su kako neće dizati plaće dok god mogu naći dovoljno radne snage na tržištu rada, kaže Marina Cvitić, predsjednica Odbora za turizam SIK-a
RIJEKA Plaće u turizmu niže su za 15 posto od republičkog prosjeka. Niže su čak i od plaća u transportu gdje su 12 posto ispod te granice.
S druge strane, među najvišim plaćama su one u ICT sektoru te energetici i to za 27, odnosno 20 posto iznad prosjeka, pokazuju podaci servisa MojaPlaća koji u sklopu portala MojPosao prati iznose plaća za pojedina radna mjesta u Hrvatskoj te ih obuhvaća 273 iz 30 djelatnosti.
Ovo je još jedan pokazatelj stanja u hrvatskom turizmu u kojem se bez obzira na rekordne fizičke pokazatelje i statistike, radnici i dalje, nažalost, slabo plaćaju.
Turizam je po svojoj biti radno intenzivna djelatnost u kojoj je, kako kaže poznata parola – čovjek ključ uspjeha. Ipak, očito to svi ne percipiraju dovoljno. Pa ni ne nagrađuju financijski.
Nije tajna da će dobar kuhar zarađivati i po 12 do 15.000 kuna, međutim, prosjek je i nadalje ispod prosjeka Hrvatske. Marina Cvitić, predsjednica Odbora za turizam Sindikata Istre i Kvarnera (SIK), pojasnila je kako je bruto plaća u djelatnosti turizma i ugostiteljstva 6.751 kunu. U neto iznosu se radi o 4.758 kuna ili 14 posto manje od hrvatskog prosjeka.
Problem sezonalnosti
– Međutim, moramo reći da u tu masu plaća, iz koje se izvlači prosjek od 4.758 kuna, ulaze i plaće menadžera. Tako 20 posto njih nosi trećinu ukupne mase plaća i povećava taj prosjek.
S druge strane, obična plaća radnika koji nisu pod posebnim menadžerskim ugovorima, je oko 4.000 kuna. I to sa svim dodacima poput dodatka za praznike, nedjelje, dvokratni rad, prekovremene sate i ostalo, ukazala je Cvitić te dodala kao se ove godine uspjelo ispregovarati povećanje plaća od 2 do 3 posto, iako su sindikati temeljem izvrsne dvije turističke godine iza nas, tražili i više.
Na posljednjoj prošlogodišnjoj skupštini Hrvatske turističke zajednice (HTZ) sve prisutne iznenadio je, pa i nasmijao, prijedlog jednog člana skupštine koji je zatražio veće kvote za rad – tajlandskim maserkama.
Trebaju li Hrvatskoj djelatnice s Dalekog istoka pitanje je, s obzirom na izučeni kadar koji se može naći na domaćem tržištu, no da se u turizmu stalno zapošljavaju stranci, nije nikakva novost.
Za ovu je godinu Vlada smanjila radne kvote za strance, međutim i dalje se radi o ukupno 2.000 dozvola koje se produžuju te tristotinjak novih dozvola od kojih se najveći dio odnosi upravo na turističku branšu.
Naime, u turizmu i ugostiteljstvu je za ovu godinu otvoreno korištenje 105 dozvola za zapošljavanje stranaca.
Tako je u djelatnosti Turizam i ugostiteljstvo definirano kako Hrvatskoj treba 10 stranih turističkih animatora, 20 turističkih zastupnika, 30 kuhara nacionalne kuhinje, isto toliko masera posebnih vrsta masaža, 15 instruktora ronjenja, i to kroz sezonsko zapošljavanje.
No, poslodavci očito ipak nisu sa zaposlenicima htjeli podijeliti dio kolača ostvarenog kroz rekordne turističke sezone 2011. i 2012.
Na pitanje zbog čega su ustvari plaće u turizmu tako niske, ipak je riječ je o grani koja je među rijetkima koja dobro puni državni proračun, ova je sindikalistica ukazala na sezonalnost.
Reći će kako se radi tek pet do šest mjeseci, bez obzira koliko se priča o produljenju sezone. Najveći prihodi se ostvaruju u srpnju i kolovozu te nešto manje u lipnju i rujnu.
Ostalo je na granici rentabilnosti. Zbog toga se ni mladi ljudi ne žele upisivati u turistička zanimanja jer ne žele raditi šest mjeseci u godini.
Otvoreno pitanje
Otvaranje hrvatskog tržišta rada ulaskom Hrvatske u članstvo Europske unije neće donijeti neko znatnije poboljšanje turističkim radnicima. Dapače, u SIK-u procjenjuju kako plaće mogu biti samo niže.
– Ulazak Hrvatske u EU otvorilo je mogućnost da stranci slobodno rade u našoj zemlji. No ne treba zaboraviti da je cijena rada ovdje niska u odnosu na zapadnu Europu i sigurno netko iz Njemačke neće doći raditi u Hrvatsku gdje će imati znatno manju plaću.
Mogu nam dolaziti samo radnici iz zemalja koje imaju još nižu satnicu rada poput Rumunjske, Bugarske ili neke treće zemlje.
Nažalost, mogu reći kako su nam neki poslodavci, čak na Kvarneru, najavili kako neće dizati plaće dok god mogu naći dovoljno radne snage na tržištu rada, kazala nam je predsjednica Odbora za turizam SIK-a te dodala kako doista postoji realna opasnost da dio radne snage u turizmu ubuduće budu radnici iz zemalja poput Bugarske i Rumunjske koji su spremni raditi za manje novca.
Jeftina radna snaga
Međutim, to ostavlja otvoreno pitanje kako će oni predstavljati Hrvatsku kao turističku zemlju jer ne poznaju njenu tradiciju i kulturu.
I sada nezaposleni turistički kadrovi u Istri i Kvarneru, u potrazi za većom zaradom, odlaze na rad u, primjerice, Italiju.
Na Jadranu, pak, radi sve više djelatnika s kontinetalne Hrvatske koji kod kuće teže nalaze posao i sretni su da mogu naći posao na moru. Hoće li treći korak biti jeftina radna snaga iz ovih zemalja, očito nije isključeno.
Jer profit je nekim poslodavcima u turizmu iznad svega i nije bitno kako će doći do njega. Svi drugi troškovi se teže mogu mijenjati, ili nikako, poput cijene energenata. Na zaposlenicima je, pak, najlakše štedjeti.
