Katja Budimčić najdraža publici, a Joso Bajok oduševio žiri, no, najveću nagradu ustvari je zaslužila bakarska publika koja je pljeskala, zviždala, vikala i – pjevala puna tri sata koliko je trajala ova bakarska glazbena večer
Iako taj »sakramenski stroj«, kako su ga nazvali neki od izvođača, nije najpreciznija mjerna sprava na svijetu, pogotovo ako mu čitavu večer »računicu« remeti vjetar koji odnosi zvuk kako mu »puhne«, nitko ali baš nitko od desetero interpreta nije to isticao kao problem. I publika, i izvođači jedva su čekali kad će na pročelju zgrade ponad pozornice »aplauzometar« reći svoje. A on je osim najveće ocjene publike tzv. »BIS-a« mogao reći i »skoro pa dobro«, »je ča je«, »skoro pa dobro«, »zna svoje delo«, »ni Bog zna ča«, »bit će neš«… Onu »hodi doma«, nitko nije dobio.
Publika je prvom pobjednicom BIS festa proglasila Katju Budimčić. Njoj je »stroj za mjerenje pljeska, uzvika i fućkanja« izmjerio 104,3 »decibela oduševljenja«, a na displeju koji je to zorno prikazivao na pročelju zgrade pisalo je »BIS« za obje kompozicije što ih je Katja otpjevala. Po vlastitom izboru pjevala je pjesmu »Lanterna« što ju je Radojka Šverko izvela 1995. godine na Splitskom festivalu, a diktirana joj je bila kompozicija »Ča je ča« koju je 1975. na MIK-u maestralno izvodila Milka Čakarun Lenac. Samo 0,1 »decibelić oduševljenja« dijelio je Alena Polića od titule koju je dobila Katja. On je s pjesmama »Frane Merikan«, kojom je MIK-om Aldo Galleazzi 1976. žario i palio (izabrana) i pjesmom »Che bella donna« (diktirana), skladbom kojom je 1996. godine Galliano Pahor osvojio mnoga srca, također dobio dva BIS-a, ali i 104,2 decibela, te mjesto viceprvaka. Trećeplasirani s jednim BIS-om bio je Joso Bajok, među inim poklonicima glazbe znan kao interpret po mišljenju mnogih jedne od najboljih i najzahtjevnijih pjesama Festivala Melodije Istre i Kvarnera, pjesme »Lepa Jele« poznatije kao »Tonkina Jele« koju je 1977. napisao Andrej Baša, a izvodili Bajok i Arsenali. Bajok je za nastup na BIS-u odabrao kompoziciju »Santa Eufemia« s kojom se na MIK-u 1993. godine predstavio Tony Cetinski, a diktirana mu je skladba »Kupil san ti prstenac« s kojom je pak na MIK-u 1972. godine pobijedio Mirko Cetinski.
Joso, care!
Stručni ocjenjivački sud, kazao je predsjedavajući Giuliano, nije imao baš nikakvih dilema pri odabiru svoja tri favorita. Gotovo jednoglasno, kazao je Giuliano, odlučili su prvo mjesto dodijeliti Josi Bajoku, drugo mladom Toniju Markovskom koji je za nastup u Bakru izabrao pjesmu »Vilo moja«, što su ju na MIK-u 1997. godine izvodili Vinko Coce i Klapa Krk, a diktirana mu je izuzetno za interpretaciju zahtjevna kompozicija »Mlekarica« s kojom je Dado Topić oduševio na Melodijama Kvarnera. Trećeplasirana po odluci struke bile je Katja Budimčić.
Uz napomenu kako su Katja Budimčić i Joso Bajok, dakle prvoplasirani interpreti, nagrađeni novčanim nagradama, dok su drugoplasirani i trećeplasirani kući odnijeli djelić autohtonog Bakra, odnosno Staru Bakarsku vodicu i slične posebnosti ovoga prekrasnoga grada, čuvara Bakarske vale, treba istaknuti kako je najveću nagradu ustvari zaslužila bakarska publika koja je pljeskala, zviždala, vikala i – pjevala puna tri sata koliko je trajala ova bakarska glazbena večer.
Osim oduševljenja što su ga u publici izazvali oni u konkurenciji, oni u njihovoj pratnji, te sam voditelj zbivanja, propitavši publiku o dojmovima saznali smo da su bili oduševljenii scenom. A scena – minimalistička ali prepuna duha Primorja. U kutu i bačva, i stolić, i tri prelipe ženskice va ćakule i ono što je oduševilo mnoge… sušilo! Na sušilu, dolnja roba svih članova organizacije BIS festa. Po broju i stilu, nije bilo teško pretpostaviti »čigov je kombine, čigova stomanja, čigove mudantice, a čigove mudanti«. Dakako, i gost večeri, odnosno predsjedavajući žirija, Giuliano, nastupom u revijalnom dijelu osvojio je simpatije publike.
Sve pohvale i orkestru pod vodstvom prof. Vladimira Babina, kao i pratećim vokalima koje za ovu priliku možemo nazvati »Trio A«. Zašto? Zato što su Andrej Babić, Ana Kabalin i Ana Kučan maestralno odradili »vokalnu pratnju« Katji Budimčić, Toniju Markovskom, Karin Kuljanić, Alenu Poliću, Mirjani Bobuš, Neviji Rigutto, Tamari Brusić, Josi Bajoku, Dušku Jeličiću Duletu i Milki Čakarun Lenac. Onaj koji također zaslužuje titulu »majstor« je Mario Lipovšek Battifiaca, voditelj ove glazbene revije. On na prvom BIS festu nije bio samo voditelj, već i zabavljač, odnosno onaj koji je svojim najavama i vrckavim doskočicama nasmijavao publiku do suza.
Organizacija i pol
BIS bi svakako, da su se našli u konkurenciji, dobili i organizatori događanja nazvanog »Bakar i serenade«, odnosno Grad Bakar i pripadajuća mu Turistička zajednica. Iako im je ovo bila prva organizacija događanja ovakvog tipa, posao su odradili više nego dobro – od osmišljavanja i postavljanja scene, preko preregulacije prometa i parkirališta, do završnog domjenka. Sve u svemu, bila je to večer koju će Bakar u svoj stoljetni spomenar zasigurno upisati kao vrlo, vrlo uspješnu. Čak ni podosta jak vjetar, a ni crni oblaci koji su Bakar »počastili« s nekoliko kapi kiše, nisu uspjeli poremetiti planove, a bogme ni zabavu onih koji su natisnuvši se na Žal ribara zorno pokazali kako to izgleda biti stanar limenke sardina. Uostalom, ako je suditi po riječima bakarskoga gradonačelnika, a odnedavno i saborskog zastupnika Tomislava Klarića, ako je netko i našao neke zamjerke prvom BIS-u čiji su medijski pokrovitelji bili Pomorski radio Bakar, Radio Rijeka i Novi list, onaj koji će uslijediti 2014. godine bit će bolji. Klarić je po završetku BIS festa rekao:
– Želja nan je da ova večer postane tradicionalna, aš je Bakar, ov prelip gradić, zaslužil da ima ovakov festival. Sve pjesmi ke smo čuli večeras s tuliko ljubavi govore o našemu kraju i zavičaju da ih treba izvodit i naslišat stalno. Hvala svimi. Dojdite va Bakar, ne samo na BIS, nego i na se druge manifestacije ča su va sklopu Margaretinog leta, kod i one ke imamo tijekom godine. Ma, kad god dojdete va Bakar, i va celi bakarski kraj, ne more van bit nikako drugačje nego lipo.
