Sv. Kuzam – Križišće krajem idućeg tjedna u prometu

Od čvora Križišće do Krčkog mosta u prometu će biti samo dvije trake. Neće biti završena ni dva kružna toka za spoj obilaznice prema Kraljevici i Križišću. Cestu se planira otvoriti u punom profilu do početka studenog. Tek tada će gradnja riječke obilaznice biti završena i to nakon više od 30 godina od početka izgradnje 

RIJEKA » Istina je da još uvijek gutamo prašinu, ali možemo sve to stići u idućih osam do devet dana i završiti posao. Ima nas dosta i radnika i strojeva, radimo non-stop i ovih 800 metara ceste između Križišća i Krčkog mosta može biti gotovo na vrijeme, iako vam danas baš i ne izgleda tako. Ako je suditi po onome što su jučer govorili radnici uposleni na gradilištu riječke obilaznice u Križišću, krajem idućeg tjedna, vjerojatno u dane vikenda, cesta duga 8,5 kilometara od Sv. Kuzma do Križišća bit će u prometu.

Nakon punih pet godina čekanja ovog ljeta bi konačno trebalo biti barem malo manje gužvi prema Krku. Crikvenica i Krk približit će se Rijeci na 20 do najviše 30 minuta vožnje automobilom, a prizori kolona vozila na čvorovima Sv. Kuzam i Bakar, konačno bi trebali postati stvar prošlosti. Nažalost, cesta ipak sredinom ovog mjeseca neće biti potpuno dovršena, jer će od čvora Križišće do Krčkog mosta u prometu biti samo dvije trake, a isto tako neće biti završena niti dva kružna toka preko kojih mora biti spojena obilaznica i Kraljevica na jugu, te Križišće na sjevernoj strani. Taj posao planira se dovršiti do početka listopada, a cesta otvoriti u punom profilu do početka studenog. Tek tada će se moći zaključiti kako je riječka obilaznica završena i to nakon više od 30 godina od početka izgradnje. Kako bi Primorci rekli strpljen-spašen, pa makar trajalo tri desetljeća. 

 Stotinjak na sat

Naša novinarska ekipa jučer je testirala i snimila posljednju istočnu dionicu riječke obilaznice. Čim se prođe Sv. Kuzam i laiku je jasno da je posao pri kraju. Cesta ušminkana, trake iscrtane, tek poneki kamion ili vozila i nekoliko desetaka radnika na postavljanju ograda ili spajanju zaštitne mreže od odrona. Vozi se bez problema laganih stotinjak na sat, što je u skladu sa ograničenjem brzine, prvo preko vijadukta Tabor, koji se proteže nad Bakrom u dužini od 335 metara. Zatim se u blagim zavojima i kroz duboke usjeke prolazi četiri kilometra ceste do čvora Hreljin poslije kojeg slijedi tunel Burlica izgrađen u dvije cijevi u dužini od 228 metara. Tunel je u završnoj fazi opremanja, postavlja se tek svjetlosna signalizacija, a sve ostalo odavno je dovršeno. Za to je bilo sasvim dovoljno vremena, jer je tunel probijen još 21. veljače 2010. godine. Odmah poslije Burlice slijedi vijadukt Kuk dug 352 metra, koji prelazi preko ponora dubokog oko 60 metara te se s njega pruža pogled prema Bakarcu i Kraljevici. I tu je cesta u sjajnom stanju, asfaltirana i gotova, a jednako je i na narednom vijaduktu Sveta trojica dužine 279 metara nakon kojeg počinju problemi. 

Oblaci prašine

Stvari se bitno mijenjaju čim se stigne do vijadukta Križišće, koji u blagom lijevom zavoju u dužini od 239 metara prelazi preko udoline kraj Križišća. Tu se jučer autom nije moglo proći, jer se na vijaduktu radi punom parom na postavljanju izolacije nakon čega tek slijedi asfaltiranje. Kad se vijadukt zaobiđe prizor ničim ne odaje da bi za desetak dana ovdje trebao krenuti promet. Ni zrna asfalta, samo nepregledni oblaci prašine, hrpa strojeva i mnoštvo radnika. Na većem dijelu te najteže dionice nema ni tzv. posteljice, sloja pijeska na kojeg se postavlja asfalt. Zatekli smo se i na mjestu gdje tek treba obaviti miniranje… Ali svi tvrde: Može se to dovršiti, vidjet ćete, svakog će dana biti velikih promjena, uskoro će i asfalt biti povučen kako bi se otvorile barem dvije prometne trake. 

  Upravo zbog toga planira se uvesti poseban režim prometa. Odustalo se od prvotne varijante po kojoj je na prilazu vijaduktu Križišće (nalazi se unutar istoimenog čvora) trebala biti postavljena devijacija i uveden dvosmjerni promet na dvije prometne trake.  

U rangu najskupljih

U HC-u odlučili su se nakon preporuke prometne inspekcije na rješenje po kojem bi se cijelom dionicom na obje trake iz smjera Rijeke putovalo do izlaska na spojnu cestu prema mostu. Sva vozila iz obrnutog smjera Crikvenice ili Krčkog mosta, koja idu prema Rijeci neće se tijekom ljeta moći uključiti u promet na čvoru Križišće, već će morati obilaznom državnom cestom sve do čvora Hreljin, gdje će ulaziti na riječku obilaznicu i dalje se kretati prema Sv. Kuzmu, čvoru Draga, cesti D-404 ili Orehovici. To znači da bitne promjene neće biti za sva vozila koja od Krka ili Crikvenice idu prema Hreljinu i dalje prema autocesti Rijeka-Zagreb, gdje se kao i dosad uključuju na čvor Oštrovica. Takva situacija trebala bi potrajati do 1. studenog kada bi cijeli posao konačno morao biti dovršen. 

Za povijest valja zabilježiti i da će riječka obilaznica sada imati punu dužinu od oko 32 kilometra na potezu od Jušića na zapadu do krajnje istočne točke na Križišću. Jednog dana iz Križišća u smjeru Žute Lokve trebala bi biti izgrađena autocesta u punom profilu u dužini od oko 56 kilometara. Kada? Danas odgovora nema, jer je autocesta prema Žutoj Lokvi nedefinirana u financijskim i građevinskim planovima, a zbog promjene nadležnosti i moguće monetizacije autocesta ne zna se ni tko bi tu dionicu trebao graditi.

  Gledano po kilometru riječka obilaznica bit će u rangu najskupljih cesta ikada izgrađenih u Hrvatskoj. Gradila se punih pet godina, gotovo tri godine duže nego li je bilo određeno u prvom ugovoru o gradnji, što samo po sebi govori o nizu nepredviđenih teškoća tijekom realizacije zahtjevnog i skupog projekta.  

Poučna povijest

Sama povijest projekta također je jako zanimljiva, jer svjedoči kako ne bi trebalo pripremati i realizirati gradnju jedne ceste. Kad je početkom srpnja 2008. godine potpisan ugovor o gradnji sve je izgledalo idilično i jako ambiociozno, jer je rok izgradnje bio 24 mjeseca, što znači da je još u ljeto 2010. godine cesta trebala biti u prometu. Svojevrsna garancija bio je i namjenski kredit Europske banke za obnovu i razvoj, jer nije bilo opcije po kojoj bi novac otišao na neki drugi projekt. Međutim, stvari su na samom početku krenule loše. Odnosno nisu krenule uopće, jer se konkretno počelo raditi samo na tri poddionice. Na posljednjoj, četvrtoj poddionici do Križišća i spoja za Krk, nije bilo ni radnika ni strojeva. Nedugo nakon potpisa ugovora krenulo je preprojektiranje jer se naknadno zaključilo da predviđeno rješenje izgradnje dva čvora na Križišću (jednog za obilaznicu, a drugog za buduću autocestu) nije dobro, te treba predvidjeti jedan čvor u kojem će se razriješiti sva križanja s budućom autocestom do Žute Lokve. U toj izmjeni projekta izgubljene su gotovo dvije godine.

Prema neslužbenim informacijama Hrvatske ceste su već zatražile tehnički pregled dionice i točan datum otvaranja ceste umnogome ovisi o rezultatima pregleda i eventualnim nedostacima koje će trebati ispraviti. Izvjesno je da će se kod Križišća užurbano graditi gotovo cijeli naredni tjedan, kao i da dionica najranije može biti u prometu idućeg vikenda, moguće je u petak, subotu ili nedjelju. Svečanost puštanja u promet nije planirana, vjerojatno će uslijediti na jesen kada cijeli posao bude obavljen. 

Naravno, nitko od u to vrijeme odgovornih u HC-u nije davao objašnjenja o razlozima kašnjenja i izmjene projekta, pa je nestrpljiva riječka javnost svako toliko dobijala samo informacije o »klizanju rokova«. Pokazalo se da je ljeto 2010. izvedivo samo u snovima, a zatim je promašeno i ljeto 2011. godine, pa čak i rok izgradnje do kraja 2012. godine najavljen nakon izbora i dolaska primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine na funkciju ministra pomorstva, prometa i infrastrukture. Istina, u to doba se nešto počelo zbivati na spornom gradilištu u Križišću, koje ni danas nije u potpunosti dovršeno, ali će daljnji razvoj razvoj situacije pokazati da je ostalo mnoštvo neriješenih pitanja.  

Odlaganje materijala

Naoko banalan problem oko izbora lokacije za odlaganje iskopanog građevinskog materijala odnio je još jednu godinu koliko god to nevjerojatno zvučalo. Prema zakonu je svo rudno bogatstvo vlasništvo RH, a upravljanje i odlučivanje u nadležnosti Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO), koja zakonom ima određenu i cijenu za materijal od 30 kuna po kubiku. 

8,5 kilometara – dužina dionice 

  957 milijuna kuna – vrijednost projekta     100 km/h – ograničenje brzine  

  5 godina – vrijeme izgradnje 

  797 milijuna kuna – vrijednost ugovora o gradnji  

  133,6 milijuna kuna – vrijednost opremanja 

  23 nadzorne kamere – kontrola prometa 

Na cesti je trebalo ukupno izmjestiti oko 1,1 milijuna kubika od čega se većina planirala iskoristiti za ugradnju i nasipavanje na kontejnerskim terminalima Brajdica i onom na Zagrebačkoj obali, gdje gradnja do danas nije započela, pa stoga nije ni bilo moguće tamo odvoziti materijal. Ponuđača za spomenutu cijenu nije bilo, licitacija na tržišnom principu zakonom nije bila moguća, pa je materijal stajao na gradilištu, a vrijeme prolazilo… Na kraju je oko 695.000 kubika otišlo na Brajdicu, još 195.000 kubika predano je Gradu Bakru i iskorišteno u razvoju Industrijske zone Kukuljanovo, a ostatak je iskoristio Grad Rijeka za nasipavanje i uređenje zone Bodulovo na području Škurinja.  

Blokade, blokade…

Pojavio se i problem sa izmještanjem dalekovoda, odnosno preklapanjem projekata HEP-a i Hrvatskih cesta. Smetao je samo jedan stup, ali je za njegovo uklanjanje bio potreban poseban sporazum između HC-a i HEP-a, što je također potrajalo oko četiri mjeseca. Onda su krenule su muke s građevinarima. Splitski Konstruktor koji je radio na čvoru, odnosno vijaduktu Križišće zapao je u probleme. Nakupile su se neisplaćene plaće, na nizu gradilišta u Hrvatskoj počeo je i štrajk. Osim računa Konstruktora i čvor Križišće završio je u blokadi. Konstruktor nije htio maknuti dizalicu, radnici Viadukta nisu mogli preuzeti posao i to je potrajalo više od šest mjeseci. Bilo je teško utvrditi tko uopće s kim treba pregovarati, kako legalno spriječiti blokadu gradilišta i što na kraju učiniti… Kad se pribroji i nezapamćeno duga zima, odnosno više od dva mjeseca kišnih dana, cesta nije ni mogla biti završena u roku. 

 vijadukt Tabor – 335 metara 

  tunel Burlica – 727 metara     vijadukt Kuk – 352 metra     vijadukt Sveta trojica – 279 metara  

  vijadukt Križišće – 239 metara 

  Inače, osim Konstruktora s blokiranim računom završio i Dalekovod, koji obavlja završno opremanje većeg dijela ceste. I tu je također izgubljeno nešto vremena. Zbog svega toga danas se u krajnjoj strci pokušavaju završiti posljednji metri ceste. Valja se nadati da više neće biti neugodnih iznenađenja. Takvih je doista bilo previše.