Kratki roman »Rez« Božice Brkan još je jedan dokaz da novinari znaju napisati dobar roman, pogotovo ako odaberu područje koje im je poznato. A u ovom je slučaju zaista tako jer je »Rez«, između ostaloga, i roman o suvremenom hrvatskom novinarstvu. Radnju priče generira ubojstvo zagrebačkog fotoreportera Ivana koji je u lipnju 2010. godine eliminiran snajperskim hicem, a široj je javnosti bio poznat po odličnim fotografijama iz Domovinskog rata zbog kojih je često smetao svim u ratu sukobljenim stranama.

   Nakon ubojstva počinje istraga koju pratimo do kraja romana, ali koja – što je vrlo realno – ne donosi razrješenje slučaja budući da ubojica i naredbodavci ostaju nepoznati, a jedino što je izvjesno je da je Ivanova smrt odgovara mnogima jer su on osobno i njegove fotografije svjedočlile o zvjerstvima i zločinima na obje strane. Priču reportera koji je bio svjedok ratnih zločina autorica prenosi iz različitih perspektiva, pa tako roman počinje jednostavnom Twitter porukom da bi potom priču nastavio konobar Bobo koji tipičnim zagrebačkim uličnim slengom govori svoj dio saznanja vezan uz Ivana. Potom čitamo kako na sve to gleda policajac Filipović, kakvo je viđenje Legende, novinara crne kronike jednog zagrebačkog dnevnika, da bi se zatim nizale ispovijedi i riječi urednika crne rubrike lista u kojem je radio Ivan, sjećanja njegovog ratnog druga Cige, kao i Tere, mještanke ratom zahvaćenog područja koja je uz Ivana i njegovu kameru svjedočila velikom ratnom zločinu. 

   Sva ta svjedočenja sklapaju se u jednu zajedničku priču koja, viđena iz različitih uglova, daje zanimljivu sliku ne samo Ivana i njegove sudbine, točnije tog dijela njegova života, već i Hrvatske s početka rata, a poruka koju taj dio romana šalje čitateljima vrlo je jasna i svjedoči nam kako je objektiv fotokamere velika opasnost za sve u rat uključene strane. 

   Uz taj dodir s ratom »Rez« je u najvećoj mjeri okrenut i stanju u hrvatskom suvremenom novinarstvu pri čemu se kvaliteta novinarstva možda ponajbolje vidi u činjenici da odlične Ivanove fotografije nije želio, zbog straha od reakcije moćnika, objaviti ni njegov list! Kao roman o novinama »Rez« vjerno prikazuje stanje u novinskim redakcijama, pogotovo sve ono što se zbiva nakon pretvorbe i privatizacije tijekom koje se često došlo u služnički odnos u kojem je (pre)malo mogućnosti za objektivno novinarstvo. 

   Prevlast žutila, rukovodeća mjesta povjerena podobnim a ne sposobnim, pad kvalitete tekstova i ugleda novinarstva vrlo direktno, konkretno i bolno svjedoče o našoj novinarskoj sumornoj sadašnjosti, ali je zato »Rez« sasvim lijep doprinos hrvatskoj suvremenoj književnosti, pogotovo onoj vezanoj uz temu Domovinskog rata i novinarstva.