RIJEKA – Društvo za zaštitu životinja Rijeka poznato je široj riječkoj javnosti po golemom trudu i radu na spašavanju i zbrinjavanju pasa već duže od dva i pol desetljeća.

Volonteri društva dugi niz godina čine sve što je u njihovoj mogućnosti, ponekad i iznad mogućnosti, kako bi četveronožnim njuškicama pomogli i pružili im svu ljubav i poštovanje koje zaslužuju. Posebice rade na tome da im nađu dobar dom, da im nađu zauvijek obitelj u kojoj će biti voljeni, maženi i paženi. To čine još od od ranih ‘90-ih kad je zemlja bila zahvaćena vihorom Domovinskog rata.

– Ljudi su se brinuli za ljude, i ja s Crvenim križem, a za životinje pogođene tim događanjima – nitko! Za njih nije bilo vremena niti interesa. Profesorica Filipović objavila je na Radio Rijeci poziv da saziva skup građana na temu Životinje u ratu u prostorijama MZ-a Turnić. Odazvala sam se, i još sam tu. Počeli su se javljati ljudi sa željom da i oni pomognu.

Tako smo u travnju 1994. godine registrirali društvo. Bilo nas je 13 osnivača. Bio je s nama i pokojni gdin. Brumini, glumac talijanske drame, gdin. Mestrovich, direktor Nolita kod kojeg smo se sastajali, Davor Tolja, i drugi ljudi iz grada i prigrada. Nije nam bilo lako. Gledali su nas kao da nismo svoji, no evo vidite, još uvijek pomažemo. Dosta tih dragih ljudi više nije s nama, prisjetila se Marija Saršon samih početaka društva.

Humana djela

Broj pasa o kojima se volonteri skrbe u azilu Društva na Viškovu kreće se uvijek oko brojke 100, a pored njih još na privremenim smještajima uvijek bude između deset i dvadeset pasa.

Volonteri to rade iz ljubavi, ne zato što očekuju nešto zauzvrat, već zato što ih činjenje dobrih djela duboko ispunjava i čini sretnima.

Nema veće sreće kad u azil dođe netko s namjerom da nekome od tih pasa pruži zauvijek dom, da ih prihvati u svoju obitelj i pokaže tako dugo priželjkivanu ljubav.

Pritom valja istaknuti i još neke od prednosti udomljavanja, a te su da su ti psi cijepljeni protiv zaraznih bolesti, tretirani protiv nametnika, čipirani, cijepljeni protiv bjesnoće, kao i sterilizirani, odnosno kastrirani ovisno o dobi.

– U samim počecima imali smo čak 175 pasa zajedno sa štencima. Veliki problem nije samo u tome što psi nisu sterilizirani, već u tome što su zlostavljani. Dođu nam bolesni, jadni, maltretirani…

Imamo svega. Nema nas puno baš pravih volontera, no činimo dobra djela, humana, i jako volimo životinje. Želimo i da svi koji zlostavljaju životinje budu adekvatno kažnjeni, istaknula je predsjednica Društva Zdenka Jelovčan.

Izgradnja karantene

Volonteri Društva za zaštitu životinja Rijeka nedavno su pozvali sve sugrađane, prijatelje životinja i ljude dobra srca da se priključe akciji prikupljanja donacija za obnovu Azila za napuštene pse. Hitno je potrebna obnova bokseva, a krenulo se i u izgradnju izolacije (karantene) za smještaj novih i bolesnih pasa te izradu drenažnog odvoda kako bi se riješila voda koja se nakuplja za vrijeme kišovitog vremena.

– Ono što hitno radimo je karantena. To je nešto šta nam treba za pse, ali i za zadovoljavanje uvjeta veterinarske inspekcije za dobivanje redovite dozvole za rad i za registraciju azila.

Azilu kronično manjkaju i volonteri. Štićenika je puno, a onih koji su spremni pomoći u smislu volontiranja premalo.– Jako, jako su nam potrebni volonteri. Volontiram već 8 godina i dolazim ponedjeljkom. Ponekad odradim i cijeli dan. Trenutno sam sama u azilu, a to je teško. Kičma me boli. Ako sam sama, ne mogu se posvetiti psima u onolikoj mjeri koliko bih to željela i koliko im je to potrebno. Željni su pažnje, da im se pojedinačno posvetite i pomazite ih, kazala nam je volonterka Gordana Kos.

Postoji Pravilnik o skloništima za pse u kojem je sve to navedeno. To će biti grijani prostor. Mi u azilu nemamo ni struje ni tekuće vode. To nam je otežavajuća okolnost i kod radova obnove.

Zimi rano pada mrak, dan je kratak, što također otežava rad u azilu. Tekuća voda bi nam dodatno olakšala rad jer bismo mogli ispirati rešetke boksova. Više bismo ih mogli zaštititi od propadanja i lakše bismo ih čistili.

Ljeti kad nema kiše, vodu nam donose vatrogasci, pa ovisimo i o njima. Osim izgradnje karantene, obnavljamo i pseće boksove koji su već dugo u uporabi. Dijelovi su uništeni, dotrajali i moraju se zamijeniti.

Bokseva ima više od 50 i ta je obnova financijski zahtjevna. Materijal je dosta skup. U vrijeme kiša teren je takav da voda ne otječe, sakuplja se i doslovno nastaju jezera. Potreban je drenažni sustav da bi se ti problemi s kišnicom lakše riješili.

Sad već i neki krovovi propuštaju. I oluke bi trebalo promijeniti. Od 2002. godine smo na ovoj lokaciji, ispričala nam je voditeljica projekta obnove azila Ivana Barić.

Dobrodošla pomoć

Dijelovi bokseva obnavljat će se ovisno o sakupljenim donacijama, a ti su im radovi jako važni zbog pružanja sigurnog smještaja psima i izbjegavanja bilo kakvih ozljeda uzrokovanih dotrajalim i oštećenim metalnim mrežama.

I ovim putem mole se građani da pomognu novčanom donacijom u iznosu koji sami odaberu, a kako ističu iz Društva, niti jedna donacija nije premala. Svaka pomoć je dobrodošla te su na njoj neizmjerno zahvalni.

Svim donatorima koji to žele, mogu poslati slike obnovljenog boksa po završetku radova. Napominju i da će svim tvrtkama donatorima dostaviti »Ugovor o donaciji«, a privatnim osobama donatorima »Potvrdu o uplaćenoj donaciji« koju mogu koristiti kao poreznu olakšicu. Zainteresirani mogu poslati svoje podatke na adresu: [email protected].

Do sada je odaziv na apel Društva jako dobar. No, kako ističu, obnova će sigurno potrajati do jesenskih mjeseci, pa svi koji se žele uključiti u akciju prikupljanja sredstava, itekako to mogu učiniti i sljedećih mjeseci. Svaka donacija je bitna i može učiniti razliku.