Kasni sjetva: Hrvatskoj zbog zime i kiše prijeti nestašica hrane

Lani su do kraja ožujka već bili posađeni salata, zelje, krumpir, a ove godine, zbog previše vlage, ništa od toga. Zbog loše ispaše, bit će i manje mlijeka, a ono što bude, neće biti uobičajene kvalitete 

ZAGREB » Snijega, kiše i niskih temperatura dosta je već svima, no poljoprovrednicima, nema sumnje, najviše. Nitko od njih još ne može u polje, kasne pripremni radovi, sjetva pogotovo, stoka im je već predugo zatvorena u štalama i, kako najavljuju, nema šanse da ikakvi radovi krenu prije kraja travnja. Poplava je, dakako, još i više pogoršala stvar pa pesimističniji poljoprivrednici najavljuju, posljedično, nestašicu stočne hrane i hrane općenito, optimističniji kažu da će na kraju sve biti u redu. Agronomi su također zabrinuti, no istovremeno već i naviknuti na, kako to ističe dr.sc. Franjo Tomić, prof. emeritus s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, »našu vječnu borbu protiv vode, ili za nju«.

Zima u zatvorenom

»Situacija je stravična – sve je pod vodom, nismo započeli niti s pripremama za sjetvu, a kamoli sa sjetvom. Bit će nestašice hrane, to je sigurno«, kaže Mijo Latin, predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza, ujedno poljoprivrednik iz Sisačko-moslavačke županije. Posebno je, napominje, zabrinut zbog stoke, prvenstveno krava dojilja, koje su u štale zbog hladnoće morale ući mjesec i pol dana prije nego što je uobičajeno, a iz njih će izići sa dva mjeseca zakašnjenja.

  »To je dodatna cijela jedna zima u zatvorenom, bez ispaše! Krmiva i sijena nam nedostaje već dugo, no nitko, osim nas samih, za to ne mari. Stočne se hrane pripremilo za četiri, pet mjeseci ukupno, a da smo ovakvu godinu i mogli predvidjeti, opet se ne bi mogli opksrbiti s dovoljnim količinama, jer je lanjska godina bila sušna pa se i spremiti moglo 50 posto hrane od uobičajenog«, napominje Latin, dodajući kako je Sisačko-moslavačka županija područje s najviše krava dojilja, što znači da će se tamo i posljedice najviše osjetiti.   Bit će manje mlijeka, a ono što bude, neće biti uobičajene kvalitete, potvrđuje ing. agronomije Mara Bogović, viša stručna savjetnica iz varaždinske poljoprivredne savjetodavne službe. Tu su županiju, tradicionalno »povrtlarsku«, kao uostalom i mnoge druge, pogodile poplave pa poljoprivredni radovi nisu niti započeli.    

Ni riječi utjehe

»Trebat će, nakon prestanka padalina, najmanje tjedan dana suhog vremena da se situacija vrati u normalu, i da se krene u pripremne radove i sjetvu. Sudeći prema meteorološkim prognozama, to znači da bi se s radovima moglo krenuti tek negdje krajem mjeseca«, napominje agronomkinja. Uspoređujući ovu godinu s lanjskom, podsjeća kako su lani do kraja ožujka bili obavljeni već svi pripremni radovi, posađeni salata, zelje, krumpir. Ove godine, dakako, ništa od toga, jer je prevlažno, temperature su niske, i nije bilo smisla bilo što saditi. Sve će, zaključuje, kasniti mjesec dana, i uvjeti će uistinu u daljnjem razdoblju morati biti savršeni da se nadoknadi izgubljeno.   »Bilo je i prije ovakvih godina, recimo 1973., pa 1991. Mislim da se ne trebamo još jako zabrinjavati«, ističe Antun Laslo, predsjednik Zajednice seljaka Slavonije i Baranje. Ipak, kako nabraja, bit će loše ostanu li jesenski usjevi pšenice i ječma duže pod vodom, dok proljetna sjetva šećerne repe nije niti krenula, a da je sve normalno, bila bi pri kraju, nakon čega bi se pripremala sjetva kukuruza, suncokreta i soje.

  Odgovor na pitanje zabrinjava li ih trenutačna situacija, i može li se očekivati nestašica hrane, iz Ministarstva poljoprivrede nismo dobili, niti je ikakva poruka iz tog Ministarstva na temu kašnjenja sjetve odaslana poljoprivrednicima. Upućuju na savjetodavnu poljoprovrednu službu, kao što u Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji upućuju na agronome. Kako se može iščitati na formumima na kojima poljoprivrednici razmjenjuju svoja iskustva, teško im je, nervozni su, a riječi utjehe niotkud. »Ljudi se ne snalaze u ovakovoj situaciji, a nitko nam ne daje konkretan savjet. Možda bi bilo dobro da netko prenese iskustva sjevernih zemalja i njihove rokove sjetve«, zaključuje jedan poljoprivednik.

  Druge pomoći, osim puno većeg ulaganja u odvodnju, ali i navodnjavanje kao pomoć za sušnih razdoblja, nažalost, nema – zaključuje dr.sc. Franjo Tomić. Unatrag dvadesetak godina sustavi odvodnje, kaže, nisu održavani, odnosno u obnovu se krenulo značajnije tek prije tri, četiri godine. Očišćena je tek polovica kanala, no investirati treba još jako puno.