Novac za otpremnine bi se uplaćivao u Fond za otpremnine kao oblik štednje za mirovinu, te bio vezan uz treći mirovinski stup. Budući da i sada rijetki poslodavci izdvajaju sredstva za treći stup, iluzorno je očekivati da bi na taj način punili Fond
ZAGREB Ministarstvo rada i mirovinskog sustava razmišlja o posve novom načinu zakonskog reguliranja otpremnina u slučaju otkaza. I to na način da otpremnina bude »vezana uz radnika« i »prati ga« tijekom radnog vijeka. Prema riječima Miranda Mrsića, ministra rada i mirovinskog sustava s okruglog stola »Zakon o radu: koji je pravi odgovor na krizu?« što ga je u petak organizirao časopis Banka, otpremnina bi bila određeni oblik štednje koju bi radnik povlačio u slučaju otkaza ili bi je čuvao do odlaska u mirovinu.
– U onome trenutku kad radnik izgubi posao on bi tu otpremninu mogao odmah povući za neke svoje planove ili je ostaviti u fondu za otpremnine i uzeti je prilikom odlaska u mirovinu. Bio bi to još jedan oblik štednje za mirovinu povezan s trećim mirovinskim stupom, objasnio je Mrsić. Model o kojem razmišlja resorno ministarstvo nije predstavljen ni sindikatima ni poslodavcima, koji su započeli bipartitne razgovore o izmjenama ZOR-a u drugoj fazi, a predstavnici vlade s njima za stol sjedaju sredinom travnja. Neslužbeno, jučer su izrazili čuđenje idejom o posebnom fondu za otpremnine koji bi, pak, bio povezan s trećim mirovinskim stupom. O tome se ozbiljno nije razgovaralo, baš kao niti o ideji drugačijeg obračuna plaća. Naime, to je klasična štednja za mirovinu u trećem mirovinskom stupu, a ne otpremnina.
Gola računica
Dok plaćena pauza ne bi trebala biti problem, problemi će nastati na pitanjima poput otpremnina, ali načina obračuna plaća. Resorni ministar ponovio je ideju kako bi trebalo razmisliti o promjeni načina obračuna plaće, odnosno da umjesto sadašnja dva bruta (radnički i poslodavački) pređemo na jedan bruto.
– Treba razgovarati sa socijalnim partnerima o tome je li vrijeme da u Hrvatskoj imamo jedinstvenu bruto plaću, kazao je Mrsić. To je na tragu ideja poslodavaca koji su navodili kako bi trebalo imati samo jedan bruto iz kojeg će se se plaćati sva davanja.
U fond za otpremnine novac bi izdvajao poslodavac. Rijetki poslodavci i sada izdvajaju sredstva za treći mirovinski stup u ime radnika, pa je gotovo iluzorno očekivati da bi na taj način punili fond za otpremnine. Pod pretpostavkom da, primjerice, poslodavac radniku svakog mjeseca uplati 100 kuna u poseban fond za otpremnine, taj bi radnik nakon 10 godina staža nakupio 12 tisuća kuna otpremnine, a nakon 35 godina staža 42 tisuće kuna. Naravno, ovo je gola računica, bez utjecaja oplođivanja sredstava koja bi se ulagala na tržištu.
Radnik koji nakon 10 godina rada kod istog poslodavca dobije otkaz, pod pretpostavkom da je zadnja tri mjeseca primao prosječnu bruto plaću od 7.772 kune koliko je iznosila na razini prošle godine, zakonski ima pravo na 25,9 tisuća kuna otpremnine. To je minimum po Zakonu o radu, no ukoliko je Kolektivnim ugovorom drugačije uređeno tom radniku poslodavac može biti dužan isplatiti i više sredstava. Nakon 35 godina rada, otpremnina po zakonskom minimumu, za istu prosječnu plaću, iznosi 46.632 kune. Dakle, više no što bi radnik na svom računu prikupio kada bi poslodavac za njega izdvajao novac u poseban fond.
– Inzistirat ćemo na zaštiti radnika jer je on uvijek slabija karika. Ali s druge strane, trebamo olakšati restrukturiranje poduzeća, naglasio je Mrsić govoreći o predstojećim izmjenama radnog zakonodavstva. Upitno je, međutim, koliko će novi model optremnina o kojem se razmišlja, doista zaštititi slabiju kariku na tržištu.
Iskustvo Austrije
Kako se neslužbeno može čuti, formiranje posebnog fonda za otpremnine i to po uzoru na model koji primjenjuje Austrija, zagovara SSSH. No, o tome se nije razgovaralo osim na razini ideje. Austrija je zemlja u kojoj je tržište rada daleko uređenije, u kojoj primjerice djeluje radnička komora o kojoj Hrvatska tek može sanjati. U poseban fond za otpremnine i mirovine austrijski poslodavci izdvajaju nešto više od 1,5 posto bruto plaće radnika. Fondovi su dužni prikupljena sredstva ulagati na tržištu kapitala. Nakon tri godine neprekidnog staža kod poslodavca radnik može povući sredstva iz fonda, a ako to ne učini novac i dalje stoji na njegovom računu. No, Austrija je uvela i prijelazno razdoblje pa su radnici mogli birati žele li isplatu otpremnine prema tom modelu ili starom jer je jasno je, naime, da se sredstva u fondu ne mogu u kratkom vremenu oploditi.
Sredinom travnja kreću tripartitni razgovori o izmjena Zakona o radu u drugoj fazi, odnosno sindikate, poslodavce i vladu »čeka teži dio posla«. Jer, razgovarat će se o interesnim pitanjima poput otpremnine i otkaznih rokova, ali i plaćene pauze za koju je ministar rada i mirovinskog sustava izjavio kako nije upitna, odnosno zahtjev poslodava za njenim ukidanjem neće proći.
– Pri izmjenama ZOR-a moramo se voditi i našim naslijeđem, onime što je kod nas uobičajeno i uvriježeno. Plaćena pauza je nešto što smo naslijedili, kazao je Mrsić dodajući kako pitanje plaćene pauze nije glavni problem kada se govori o restrukturiranju poduzeća.
