Pet milijuna eura država će pokušati vratiti sudskim putem, a njegov je ishod teško prognozirati. Puno je jednostavnije prognozirati sudbinu tvornice ako se ubrzo ne nađe strateški partner – jedini ishod je stečaj
RIJEKA Tročlana uprava Dina Petrokemije koju je imenovao turski investitor Caliskan podnijela je ostavke, čime je definitivno potvrđeno odustajanje Turaka od proizvodnje u Omišlju. Ostavke predsjednika uprave Murata Turela, te članova Fatiha Caliskana i Ismaila Sahina bit će, neslužbeno saznajemo, prihvaćene na sjednici Nadzornog odbora Dine u srijedu.
U pogonima Dine i dalje je smješteno oko 900 tona kemikalija od kojih je dio potencijalno opasan, a traže posebne uvjete skladištenja što je sve teže osigurati.
– Nedavno smo sazvali i Stožer za zaštitu i spašavanje Općine Omišalj koji je zaključio da je zbog prisutnosti velike količine opasnih tvari i iscrpljenosti radnika koji sedam mjeseci nisu primili plaće, situacija potencijalno vrlo ozbiljna, no nitko od nadležnih županijskih i državnih službi nije reagirao. Ti ljudi ne razumiju da dobar dio pogona više nema ni važeće ateste, a u njima su opasne kemikalije, a da ne govorimo o tome da ih nadziru očajni, psihički i fizički uništeni ljudi koji već osam mjeseci nisu dobili plaće, upozorava Mihaljević, dodajući kako dodatn u opasnost predstavljaju i slučajevi otuđivanja kablova i drugih metalnih dijelova pogona zabilježeni posljednjih dana. Plinacrove božićnice radnicima DineNacionalni operator plinskoga transportnog sustava Plinacro u petak je, temeljem odluke Uprave te državne tvrtke uplatio jednokratnu financijsku pomoć u iznosu od sto tisuća kuna radnicima Dine, koja će im biti isplaćena putem njihova sindikata. Riječ je o dijelu sredstava namijenjenih isplati božićnica kojih su se radnici Plinacroa, poštujući odluku Vlade, odrekli te su odlučili pomoći nekadašnjim kolegama, budući da su i Plinacro i Dina nekad poslovali u sastavu Ine Grupe. – Kada se taj iznos podijeli na sve radnike Dine, to je 330 kuna svakome. Možda se ne čini mnogo, ali nama puno znači da nas se bar netko sjetio u našoj nevolji i pokazao solidarnost. Ovako barem imamo osjećaj da nismo potpuno zaboravljeni, i na tome smo zahvalni radnicima i upravi Plinacro-a, poručuju iz Sindikata radnika Dine.
Dina Petrokemija tako je, osim bez najavljivane proizvodnje polietilena, ostala i bez uprave, a radnici gotovo bez ikakve šanse da naplate svoja potraživanja – osam zaostalih plaća i ostalih davanja koja im po kolektivnom ugovoru pripadaju.
O trošku države
Osim što su podnijeli ostavke, Turci su, prema izjavama ministra financija Slavka Linića, naplatili i pet milijuna eura državne garancije koju im je Vlada izdala prošloga ljeta za avans u istom iznosu za stjecanje udjela u DIOKI-jevoj tvrtki Adriaoil SpA i otkup potraživanja koje DIOKI ima prema društvu Adriaoil SpA, iskorišten za isplatu plaća radnicima DIOKI-ja i Dine, te dijelom za pripreme za pokretanje proizvodnje polietilena u Omišlju. Iako ministar tvrdi da će od Turaka, temeljem ugovora, odnosno zbog Caliskanovog odustajanja od proizvodnje, sudskim putem tražiti nadoknadu troškova garancije, ali i neisplaćenih plaća i obaveza, budući da u Ministarstvu financija smatraju kako je Vlada ispunila sve svoje obveze – prihvatila predstečajnu nagodbu, deblokirala račun, HEP pokrenuo razgovore oko otkupa zemljišta, ali je stao, dok investitor ne donese odluku o pokretanju proizvodnje, te potpisao i ugovor o isporuci struje, a banke bile voljne nastaviti proces. No sudski proces tek treba započeti, a kada će biti okončan i s kakvim ishodom nezahvalno je predviđati, no sve do tad aktiviranje garancije znači da je pet milijuna eura za plaće radnicima Dine i DIOKI-ja, tvrtki u još uvijek većinskom vlasništvu Roberta Ježića, de facto isplaćeno – iz državnog proračuna.
Samo lošije
Da stvar bude gora, pri tom se ništa u Dini promijenilo nije, osim nagore – postrojenja i dalje stoje i propadaju, nije izvršeno najavljivano vlasničko restrukturiranje, odnosno vlasnik je i dalje Ježić koji je tvrtku i doveo do propasti, radnici su bez plaća, a pogoni u Omišlju izloženi propadanju. U njima je, uz to, i oko 900 tona potencijalno opasnih kemikalija o čijem pravilnom skladištenju bi radnici mogli svakog trena prestati voditi brigu. Takvim su razvojem situacije najgore prošli radnici Dine, ističe sindikalist Predrag Mihaljević.– Vlada je očito pogriješila u odabiru strateškog partnera za restrukturiranje i pokretanje proizvodnje u Dini, a isto tako je dobrim dijelom odgovorna za povlačenje Turaka iz posla, jer primjerice, unatoč najavama, HEP nikada nije potpisao novi ugovor o isporuci električne energije, što je bio jedan od glavnih preduvjeta investitora za pokretanje proizvodnje, kaže Mihaljević, koji tvrdi da za pokretanje proizvodnje u Dini i dalje postoje zaineteresirani partneri, u prvom redu jedna njemačka tvrtka, uz Crodux u vlasništvu Ivana Čermaka, o čemu će se također raspravljati na idućoj sjednici Nadzornog odbora Dine u srijedu. Dina Petrokemija trenutno je u postupku predstečajne nagodbe, no odustajanjem Turaka od pokretanja proizvodnje i sudjelovanja u vlasničkom restrukturiranju tvrtke, ukoliko uprava u kratkom roku ne nađe strateškog partnera, teško je očekivati da drugačiji ishod od pokretanja stečaja.
