Početkom prošlog tjedna obitelj Jurašin na temelju sudskog rješenja morala je napustiti svoju kuću, koju su dali kao zalog da će vratiti posuđeno, no dan prije sravnila ju je sa zemljom. Na kuću se koncem 2001. godine uknjižio Risto Prodanov koji je Jurašinima posudio novac
PREMANTURA Do temelja srušena velika kuća u centru Premanture, epilog je bizarne priče o dužničkoj kalvariji obitelji Jurašin. Na odluku o rušenju došli su nakon rješenja pulskog Općinskog suda da moraju predati svoju obiteljsku kuću Risti Prodanovu, od kojeg su davne 1998. posudili određenu svotu novca te dug, prema tvrdnjama Prodanova, nikada nisu vratili.
Jurašini, međutim, u trenutku rušenja nisu uništili svoju kuću, jer je ona u zemljišnim knjigama već bila u vlasništvu Prodanova. Zapravo, Prodanov, koji je široj javnosti poznat kao jedan od deset najvećih dioničara rovinjske Maistre, a posjeduje i dionice porečke tvrtke Riviera Adria, na kuću Jurašinovih se, kako nam sam kaže, uknjižio još koncem 2001. godine, kada mu premanturska obitelj istekom ugovora o zajmu nije vratila novac.
Bagerom na tuđi objekt
U ugovoru je, prema njegovim riječima, kao zalog bila navedena sada srušena obiteljska kuća. Kako dug nije vraćen, Prodanovu je javni bilježnik izdao dokument o tome da mu Jurašini nisu uplatili novac na osnovu kojeg ga je sud i uknjižio se kao vlasnika kuće.
Godinama se slučaj vukao po sudovima, a početkom prošlog tjedna došao je trenutak kada je obitelj Jurašin morala napustiti svoju kuću. Međutim, dan prije primopredaje premanturska obitelj je unajmila bageristu koji je sravnio kuću u nekoliko sati. Ljudi s kojima smo razgovarali pitaju se kako je moguće da je bagerist pristao srušiti kuću, a da prethodno nije provjerio u čijem je vlasništvu. Iz ruševine su virili madraci, što ukazuje da Jurašini nisu ni pokupili sve stvari prije rušenja.
Priču iz Premanture htjeli smo provjeriti i kod obitelji Jurašin, ali uspjeli smo doći tek do sina Vanje koji nam nije htio dati očev broj, već je rekao da će ga on pitati želi li s nama razgovarati. Kasnije nam se više nije javljao s povratnom informacijom. U Premanturi smo posjetili i njihovu ribarnicu koja je bila zatvorena. Sami Premanturci su zgroženi cijelom pričom. Kažu da su njihovi sumještani donedavno živjeli u toj kući i da im je to bilo jedino mjesto za stanovanje. Doduše, kasnije smo doznali da si je obitelj Jurašin uredila stan iznad ribarnice, valjda znajući da će na koncu morati iseliti iz kuće. Premanturka na koju smo naišli rekla je da su Jurašini tek kratko pred mještanima komentirali da je za rušenje kriv Linić, aludirajući na ministra financija. Vjerojatno nisu htjeli da sumještani znaju za njihove dugove pa su prst uperili u državu.
Druga nam je žena rekla da je ružno za Premanturu da se takve stvari događaju, da se ruše kuće zbog dugova. Prizor je zaista nestvaran. Usred mjesta kaotična slika srušenih zidova, urušenog krova, slomljenih cigli, iskrivljenih čeličnih šipki, kamenja…
U trenutku uništavanja kuće, odnosno kada ju je bager već napola srušio, Prodanov je, tvrdi, slučajno tuda prolazio i odmah pozvao policiju. Iako jedna iz mnoštva priča o tom slučaju govori da je pritom bagerist završio u pritvoru, iz PU istarske nam nisu potvrdili tu informaciju. Poručili su tek da je »kriminalističko istraživanje još u tijeku«. Naveli su i da je Prodanov (nisu naveli njegov identitet, op.a.) podnio kaznenu prijavu zbog »povrede tuđih prava«. Općinsko državno odvjetništvo naložilo je stoga policiji očevid na srušenom objektu.Prodanov je pristao na razgovor s nama. Otvoreno je rekao da je Jurašinima 1998. posudio 265 tisuća švicarskih franaka.
– Pozajmio sam im taj novac uz četiri posto godišnje kamate, rok vraćanja od tri i pol godine, a kao garanciju su dali kuću. Kada je prošao taj rok, nisu mi još ništa vratili i u studenom 2001. na osnovu ugovora sud me upisao kao vlasnika njihove nekretnine. Nakon toga oni protiv mene podižu kaznenu prijavu da sam lihvar. Kasnije su tužili i javnu bilježnicu, zatim su tražili poništenje ugovora o zajmu, onda su tvrdili da sam ja njima zapravo dužan. Sve je to sud odbio, tvrdi Prodanov.
Jasne zemljišne knjige
I u zemljišnim se knjigama jasno vidi da je vođeno mnoštvo procesa oko čestice na kojoj je izgrađena kuća, a da je na koncu vlasnik ostao Prodanov. Faksirao nam je i pismo Damira i Ines Jurašin iz listopada 2001. u kojem ga mole da im prolongira rok otplate, kako oni kažu, kredita. U tom pismu tvrde da su vlasnici još dviju nekretnina koje su odlučili prodati ne bi li namirili dug, a željeli su dignuti i kredit u banci. U pismu obrazlažu da su novac uložili u izgradnju ugostiteljsko-turističkog objekta, ali da im on u dvije godine nije mogao osigurati toliku zaradu da podmire cjelokupan dug. Na koncu zahvaljuju Prodanovu što im je posudio novac. On, međutim, nije očito uvažio njihov zahtjev jer se već idući mjesec upisao kao vlasnik obiteljske kuće.
Iako je premanturska obitelj izbačena na cestu, Prodanov smatra da je zapravo on oštećen. Napominje da je kod upisa vlasništva morao platiti stotinjak tisuća kuna poreza, da je imao sudske troškove te da sada još mora platiti i raščišćavanje parcele. Potvrđuje da je podnio kaznenu prijavu protiv obitelji Jurašin i smatra da je sada sve na Državnom odvjetništvu. Kaže da je Damiru Jurašinu ponudio da ponovno otkupi vlastitu kuću, ali po sadašnjoj tržišnoj cijeni. Inače, taj je objekt, koji se prostire na 1.209 četvornih metara, svojedobno procijenjen na 500 tisuća nekadašnjih njemačkih maraka.
I drugima posuđivao
Prodanov objašnjava da je, prije dolaska u Istru, odnosno Premanturu, gdje je trenutno nastanjen, živio i radio kao stomatolog u Švicarskoj. Ušteđevinu, kaže, nije želio držati u hrvatskim bankama pa ju je odlučio posuđivati uz određene kamate. Ističe da je nekim ljudima posuđivao beskamatno, a drugima uz godišnju kamatu od četiri posto. Tvrdi da se jedino u slučaju obitelji Jurašin knjižio na nekretninu zbog nevraćanja duga. Pokušao je, priznaje, u još jednom slučaju, ali ga je sud dobio. Prodanovu smo pronašli i da je na osnovu ugovora o zajmu uknjižio založno pravo na jednoj nekretnini u Puli. U tom je slučaju još 1996. osobi posudio 66 tisuća maraka i 63 tisuće švicarskih franaka, a izgleda da se i u ovom slučaju vodi sudski spor.
