Odrasli smo na knjigama i uzbudljivim pričama o napuštenim dvorcima koji skrivaju brojna blaga i tajne koje samo čekaju da ih istražimo.

Knjige nismo ispuštali iz ruku, a avanturistički filmovi o napuštenim dvorcima samo su dodatno golicali našu dječju maštu. Vjerojatno zbog svega toga i dan danas srce zatitra kada posjetimo jednu takvu atrakciju.

Kada smo čuli da u Gorskom kotaru svoje tajne skriva napušteni Zrinsko-Frankopanski dvorac, odlučili smo se ponovno vratiti u djetinjstvo. 

U mjestu Severin na Kupi i dan danas na liticama iznad rijeke Kupe stoji napušteni Zrinsko-Frankopanski dvorac koji je u izrazito lošem stanju, ali samo jedan pogled je dovoljan kako biste pred očima oživjeli njegovu nekadašnju bogatu povijest. 

Sredinom 16. stoljeća se prvi put spominje utvrda u Severinu na Kupi, odnosno zabilježeno je postojanje jedne kule koja je bila isprva pod vlasništvom obitelji Zrinski, a kasnije pripada obitelji Frankopan.

Njegova burna povijest tu ne staje. Nakon urote 1671. i propasti Zrinsko-Frankopanskih, 1668. car Leopold dvorac poklanja Franji Oršiću za čiji današnji izgled je zaslužan upravo on.

Godine 1803. dolazi do velike obnove, ne samo unutrašnjosti dvorca, nego je uređen i vrt, park i zvjerinjak. Sve do 1823. godine, grof Oršić je ponosni vlasnik ovog izdanja, no prodaje ga plemiću Ambrozu Vranyczanyju Dobrinoviću.

Ambroz je bio poznati pripadnik ilirskog preporoda, a zbog njega dvorac postaje sjedište kupskih rodoljuba. 

Nakon odlaska Vranyczanyja dvorac dolazi u vlasništvu obitelji Arko. Poslije Drugog svjetskog rata dolazi do nacionalizacije utvrde koja je neko vrijeme služila kao ugostiteljski objekt i sjedište dobrovoljnog lokalnog vatrogasnog društva. 

Obitelj Arko je tražila povrat dvorca, no 2012. gubi spor te on biva vraćen gradu Vrbovskom. Lokalno stanovništvo se nadalo obnovi i vraćanju nekadašnjeg sjaja dvorcu, no godine prolaze, a ovo velebno izdanje u  Severinu na Kupi propada. 

U samu unutrašnjost dvorca je moguće ući, no prolazi u podrum i na kat su zbog sigurnosnih razloga zatvoreni. Kod dvorca se nalazi i kapela sv. Florijana koja je također zapuštena, no ulazak u nju je moguć. 

Koliko je ovo izdanje nekoć bilo velebno ukazuje na perivoj koji je čak 1966. proglašen spomenikom parkovne arhitekture.

Perivoj je uređen na više razina i u njemu su posađene i rijetke vrste drveća, poput crvene bukve, čempresa i javora koji inače nisu karakteristički za goranske šume.

Uočit ćete i mali ribnjak te ostatke vodoskoka. Uz samu liticu s koje se pruža predivan pogled na rijeku Kupu postoje i staze za šetnju do obale rijeke. 

Istražujući ostatke ovog napuštenog dvorca u Severinu na Kupi vratili smo se u djetinjstvo tajni, zavjera, skrivenih bajki, a čak smo se i pokoji put okrenuli iza sebe očekujući da ćemo na nekom od prozora ugledati djevu u bijelom.

Sretniji bi bili kada bi se ovaj dvorac mogao posjetiti u punom njegovom sjaju i raskoši. Boli činjenica da ovakva blaga ostavljamo na milost i nemilost zubu vremena.