RIJEKA Iako je ugovor o gradnji kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali potpisan 17. travnja prošle godine, ugovor o projektiranju i građenju stupio je na snagu tek nedavno s kašnjenjem od čak 7 mjeseci. Problem je nastao zbog kašnjenja s uplatom avansa udruzi  talijanskih tvrtki, koja je dobila posao i potpisala ugovor. Bez uplate avansa ni ugovor nije mogao biti na snazi, što znači da se gotovo ništa na realizaciji posla nije napravilo od potpisa do danas. Ako se uzme u obzir da je rok za gradnju terminala prilično kratak i ističe u listopadu 2016. godine, sve to daje ozbiljne razloge za zabrinutost, tim više što je riječ o projektu na kojeg se nadovezuju i ostale važne i skupe investicije. Prije svega je riječ o spuštanju drugog kolosjeka željezničke pruge u središte Rijeke i uređenju ranžirnog kolodvora na Mlaci, kao i gradnji ceste D-403, koja bi prije svega trebala biti u funkciji tereta s kontejnerskog terminala nakon što njezinom izgradnjom bude spojen čvor Škurinje i Zagrebačka obala. 

Cijeli problem u realizaciji ugovora nastao je nedugo nakon potpisa 17. travnja. Posao vrijedan 70,58 milijuna eura pripao je (joint venture) udruzi talijanskih tvrtki u kojem su Grandi lavori Fincosit – Nuova Co. Ed. Mar. – Impresa di Costruzioni Giuseppe Maltauro. Uz talijansku trojku dio konzorcija bio je i hrvatski partner – tvrtka Osijek Koteks, ali je partnerstvo kratko potrajalo. Osijek Koteks je završio u stečaju, te je nakon toga dobio novog vlasnika u tvrtki Alpine Bau, koja nakon upita Lučke uprave Rijeka nije pokazala interes za sudjelovanjem u projektu Zagrebačke obale. To je automatski značilo da se ugovor mora mijenjati, jer više nije bila riječ o istom konzorciju. Takvu izmjenu morao je zbog visine investicije odobriti bord Svjetske banke u Washingtonu, koji je također u nekoliko navrata morao iznova čekirati i garancije talijanskih tvrtki za dobro obavljeni posao, odobriti potpisivanje aneksa ugovora i na kraju odobriti uplatu avansa od 10,5 milijuna eura. Kako je riječ o stranom izvođaču postojala je i potreba za razjašnjenjem porezno-pravnih pitanja oko uplate avansa, što je također napravljeno. 

Sve to završeno je tek krajem prošle godine tako da se može reći kako je ugovor stupio na snagu krajem prošle ili početkom 2013. godine.  

Kako pojašnjava ravnatelj Lučke uprave Vlado Mezak komplicirana procedura rješavanja ovog problema uzela je dosta vremena. Kašnjenje po njemu nije toliko dramatično, jer se posao još stigne obaviti na vrijeme.

–  Mi smo unaprijed ukalkulirali nešto više vremena od onoga što je neophodno za projektiranje i izgradnju Zagrebačke obale. To je vrijeme sada nažalost potrošeno, ali je svakako pozitivno što očekujemo da do kraja ove godine projekt bude gotov i ishodovana građevinska dozvola, što znači da promjene u rokovima nema. Krajem ove godine treba započeti gradnja terminala. U tri godine, odnosno do kraja 2016. kada istječe i aranžman sa Svjetskom bankom, terminal je moguće izgraditi. Odmah nakon što se dogodio stečaj Osijek Koteksa zvali smo predstavnike talijanskih tvrtki na sastanak i jasno im je rečeno kako je njihova greška i odgovornost to što su izgubili partnera u konzorciju, kao i da će oni snositi odgovornost za svako evenutalno kašnjenje, naglašava Mezak, koji dodaje kako očekuje da će u fazi projektiranja talijanski konzorcij surađivati s Rijekaprojektom. Na novinarski upit treba li strahovati od novog kraha projekta Zagrebačke obale odgovara niječno.

–  Ne treba se plašiti. Ovo je uistinu ogroman projekt na kojeg se nadovezuje priprema izgradnje ceste D-403 i spajanje drugog kolosjeka željeznice i bitnog odstupanja od planova ne smije biti, zaključuje Mezak. 

Iako nije dobro prizivati lošu sreću, svakako treba imati na umu kako je Zagrebačka obala bila najvažniji razvojni projekt u lučkom bazenu unutar Rijeka Gatewaya i ugovora potpisanog sa Svjetskom bankom 2003. godine. S japanskom tvrtkom Kajima ugovor o gradnji potpisan je 2006. godine, ali je nekoliko godina kasnije raskinut zbog bitno povećanih troškova nakon što je graditelj ustvrdio kako je stanje tla u podmorju bitno lošije od očekivanog. Stvari su zatim vraćene na početak, fokus investicija prebačen je na proširenje Brajdice, dok je istovremeno pripreman projekt Zagrebačke obale. Najveći dio tog posla odrađen je pod paskom bivšeg ravnatelja Lučke uprave Bojana Hlače. Naslijeđena koncepcija razvoja ovog projekta nastavljena je i nakon promjene vlasti na državnoj razini i imenovanja novog Upravnog odbora Lučke uprave, koje je pripremilo potpisivanje ugovora. Njime je predviđena izgradnja terminala i obale dužine 400 metara, dok bi dodatnih 280 metara trebalo biti financirano putem javno-privatnog partnerstva, gdje se očekuje interes lučkih operatera ili brodara za ovu investiciju, opremanje terminala i koncesiju za rad na Zagrebačkoj obali.