Riječki Hod za život evidentno je hod za bolesne zamišljaje i odurne izjave. To nije Rijeka! To su ljudi koji nemaju veze s riječkim načinom života, poručuje Vojko Obersnel
povezane vijesti
- U nevremenu stradao popularni Morski prasac: “Ove godine, sve je počelo neočekivano ranije…”
- Na Pravnom fakultetu raspravljali o utjecaju Konvencije za zaštitu ljudskih prava na hrvatski pravni poredak
- 24-satno crtanje stripa u Rijeci i ove godine, izazov je odlična prilika za umjetnike i zaljubljenike u stripove svih generacija
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel izrazio je strogu osudu izjava i poruka koje su jučer upućene iz Rijeke s Hoda za život od strane organizatorice Barbare Brezec Benigar.
“Želim jasno poručiti da Riječani i Riječanke u ogromnoj većini ne zastupaju stavove i ideje koje je iz Rijeke odaslala organizatorica ovog hoda. Njene su izjave sramotne, bezosjećajne i ne pripadaju ni Rijeci ni riječkom identitetu.
Najveći dio građana ovoga grada suosjećajni su ljudi, hrabri zagovornici građanskih prava i prava žena na odlučivanje o vlastitom tijelu. Rijeka je otvorena slobodnomisleća sredina u kojoj ispadi određenih pojedinaca i njihovih malobrojnih podupiratelja nipošto ne oslikavaju stanje uma svih Riječana i Riječanki”, poručuje Obersnel.
Ponizila ljudskost i zdrav razum
Barbara Brezec Benigar, organizatorica Hoda za život u Rijeci, ponizila je ljudskost i zdrav razum iznoseći odvratne komentare o silovanim ženama koje je nazvala ubojicama, dodaje.
“Nažalost – iako nevelik ipak zamjetan – broj hodača za život koji se jučer okupio u Rijeci svojim su odazivom na ovaj skup dali potporu svojoj organizatorici. Jer slijediti nekoga na ovakav način, hodati u javnoj povorci s transparentima i osmijehom na licu, znači vjerovati organizatorici i dijeliti ideje koje zastupa. A ideje su strahotne.
Grad Rijeka dozvolio je organizatorima Hoda za život da defiliraju svojom rutom jer Rijeka ne zabranjuje. No, pitam se, pogotovo nakon ovogodišnjeg Hoda za život – dokle smije sezati naša tolerancija? Koliko užasa smo spremni čuti i podnijeti dok ne kažemo – dosta!”, pita se Obersnel.
Zaključuje: “Ma koliko se sada nacionalna inicijativa Hoda za život ograđivala od riječkih hodača, činjenica je da su pred samo tjedan dana pozivali ljude na ovaj hod, a riječki organizatori, pa i sama Željka Markić glavna i odgovorna osoba u svim „životnim hodovima“ čak me i optuživala da opstruiram riječki Hod za život.
Riječka adresa ne čini ih Riječanima
Opstruirao ili ne, očito je da sami hodači i njihovo vodstvo, žele biti opstruirani i svojim odvratnim izjavama plešu na tankoj crti između naše ljudske potrebe za slobodom u kojoj dozvoljavamo i toleriramo i jednako ljudske potrebe da se glasno suprotstavimo i doista zabranimo gaženje zdravog razuma.
Riječani i Riječanke koji se gnušaju izjava odaslanih s riječkog Hoda za život imaju još vrlo malo strpljenja za toleriranje budala.
Rijeka shvaća da se čitav set radikalnih konzervativnih želja i ideja krije iza manipulacije riječima „život, obitelj i domovina“. A kada ljudi s takvim mentalnim sklopom dođu u poziciju da kroje zakone i pravila u državi, mali je korak do strahovlade i mnogih nesloboda kojima nam prijete.
U tom kontekstu, poručujem – riječki Hod za život evidentno je hod za bolesne zamišljaje i odurne izjave. To nije Rijeka!
To su ljudi koji nemaju veze s riječkim načinom života. Riječka adresa u osobnoj iskaznici ne čini ih Riječanima. Riječanin i Riječanka – to je stanje uma, dijametralno suprotno onome koje je Hrvatska čula i vidjela na jučerašnjem riječkom Hodu za život”, poručuje Vojko Obersnel.