Švicarski slikar, kipar, dizajner i arhitekt koji je u vizualnu umjetnost uveo pojmove biomehanike i cyberpunka, preminuo je jučer u 74. godini nakon što je pao niz stepenice
Bio je slikar, kipar, dizajner, arhitekt, no prije svega čovjek koji je u vizualnu umjetnost uveo pojmove biomehanike i cyberpunka, stvorivši vlastitu malu nadrealističnu umjetničku nišu, a svijetu filma podario jedno od najmračnijih, no svakako najatraktivnijih čudovišta koje je ikad hodalo po velikom platnu.
Ne slijedeći savjet oca kemičara da u umjetnosti nema kruha, Giger je 1970. godine završio arhitekturu i industrijski dizajn u Zurichu, odmah prigrlivši nadrealni, mračni izražaj naglašene erotike za koji je, po vlastitom priznanju crpio ideje iz svojih noćnih mora, a koji će do kraja ostati lajt motiv njegove karijere.
Angažman na »Dini«
– Nisam nikad vidio nešto tako zastrašujuće i istovremeno prekrasno kao što su bili njegovi radovi, kazao je poslije O’Bannon koji se Gigerovih djela prisjetio i nekoliko godina kasnije, nakon što je napisao scenarij za film radnog naziva »Alien«. O’Bannon je potom pokazao redatelju Ridleyu Scottu Gigerove radove objavljene u knjizi Necronomicon sugerirajući mu da bi upravo Švicarac mogao postići ono što su željeli – dizajnirati vanzemaljsko čudvište nikad prije viđeno na filmu. Scott je odabrao grafiku Necronom IV koju je Giger nacrtao 1976. godine kao predložak za budućeg filmskog monstruma zbog njene, kako je kasnije objasnio, ljepote i izražene seksualnosti. U studiju Fox navodno su isprva oklijevali angažirati Gigera smatrajući da će stvorenje koje nudi osobito uznemirujući, pomalo fantazmagorični spoj ljudskog tijela i mehaničkih dijelova uz obilje seksualnih aluzija biti preveliki zalogaj za američku publiku, no Giger je ipak angažiran, a uz glavnog »odraslog« Aliena, stvorio je za potrebe filma potom i jaja, mlade primjerke koji se probijaju iz ljudskih prsa, te i planet LV-426 i vanzemaljski svemirski brod. Alienovu glavu koja se sastojala od 900 pomičnih dijelova prema Gigerovom je crtežu potom konstruirao dizajner Carlo Rambaldi, a dvojac je iste godine za svoje djelo osvojio i Oskara za specijalne efekte.
Giger koji je volio i unutranji dizajn, sam je dizajnirao interijer nekoliko barova u svom poznatom stilu, a dva najpoznatija se i dan danas nalaze u švicarskim gradovima Gruyeresu i Churu. Sličan bar na kojem je dugo vremena radio u Tokiju, naposljetku nije realiziran onako kako je Giger to zamislio, zbog čega mu je ukinio odobrenje da nosi njegovo ime.
Kultne naslovnice
Nakon što se pojavio, Alien je, bez pretjerivanja, uvelike vizualno utjecao na SF žanr na filmskom platnu postavši svojevrsni simbol najmračnijih noćnih mora u svemiru, te prototip po kojem su kasnije nastajali mnogi drugi, uglavnom neuvjerljiviji vanzemaljski monstrumi. Kultno čudovište, utjelovljeno u ukupno četiri, i po drugim aspektima vanserijska nastavka serijala, ostala je najpoznatija kreacija iz Gigerove ostavštine, no daleko od toga da je to bilo i jedino njegovo remek djelo.
Industriji »zabave« je Giger svojim radom pridonio i na filmovima kao što su »Poltergeist 2« i »Species«, dok njegova verzija »Batmobila« nažalost nije dospjela do velikih ekrana. Mnogima će u sjećanju ostati njegova naslovnica albuma za Debbie Harry, kao i ona za grupu »Emerson, Lake & Palmer« koje su obje dospjele na listu sto najboljih naslovnica albuma svih vremena. Najradikalniji među njegovim glazbenim izletima svakako je, međutim, dizajn postera za grupu Dead Kennedys poznat po eksplicitnoj seksualnosti.
Među Gigerova zapaženija djela spada još cijeli niz skulptura, slika, grafika i komada namještaja, a mnoga od njih, kao i druga djela iz njegove privatne kolekcije – poput radova Salvadora Dalija, mogu se vidjeti u muzeju »H.R. Giger« koji od 1998. godine postoji u dvorcu St.Germain u povijesnom švicarskom gradiću Gruyeres.
