On je optimist kada je riječ o nesretnoj sudbini regije koja je nazadovala nekoliko zadnjih desetljeća, optimist je kada je riječ o demokratizaciji i pacifikaciji, a njegov optimizam zasnovan je na činjenici da je Hrvatska postala punopravna članica Europske unije, da su europski integracijski procesi započeli i u Srbiji nakon što su Beograd i Priština započeli dijalog. S Baburom Hizlanom razgovarali smo o ulozi Turske u jugoistočnoj Europi i na Balkanu, te o turskoj viziji cijelog tog područja u budućnosti.

   – Ja sam karijerni diplomat i treći put u svojoj diplomatskoj karijeri radim u Odjelu za Balkan. Moj je osnovni posao održavati kontakte u regiji sa svojim kolegama kako bi turska politika bila što kvalitetnija na cijelom području, a temelj naših politika na Balkanu je politika mira. U Odjel sam se vratio u siječnju 2014. godine i moje je iskustvo nakon što sam se morao upoznati s onim što se događa da ima i te kako pozitivnih pomaka, ali i zabrinjavajućih stvari. Istaknuo bih za stabilnost regije povijesni dogovor između Beograda i Prištine koji je omogućio početak europske integracije, a što je izuzetno bitno za cijeli politički kontekst Balkana. Hrvatska je zadnja postala članica Europske unije i NATO-a, a upravo ta članstva povećavaju optimizam u regiji među svim zemljama koje su na putu koji je Hrvatska uspješno prošla. Trenutno se kao problem pojavljuje situacija u Bosni i Hercegovini koja je susjedna i prijateljska zemlja Hrvatskoj.

   Koliko su jugoistočna Europa i cijeli Balkan važne Turskoj i zašto?

   – Cijela balkanska regija međusobno je prožeta povijesno i zemljopisno. Većina naroda na tom području živjela je u dva velika carstva, Rimskom i Otomanskom. U mnogim balkanskim zemljama značajna je turska manjina, primjerice u Bugarskoj, Grčkoj, Rumunjskoj, Makedoniji, Kosovu, Albaniji. Kada je Republika Turska osnovana 1923. godine 40 posto stanovništva imigriralo je u novu zemlju s područja Balkana i Kavkaza. Mnogi turski stanovnici, koji nisu samo Turci, već i Albanci i Bošnjaci, imaju rodbinu u Albaniji, Bosni i Hercegovini. Nakon što je krenuo rat u Bosni i Hercegovini i na Kosovu dogodio se drugi imigracijski val. Primjerice, šest milijuna Turaka ima albanske korijene. Sve nas to obvezuje na aktivnu ulogu kada je riječ o cijeloj regiji. I nije riječ samo o povijesnim razlozima. Cijeli taj prostor za nas je ulaz u Europu i ima i te kako gospodarskom značenje, a i obratno on je most Europe prema Aziji i Bliskom istoku.

Kompromisi i dijalog

Kako vidite političku budućnost Bosne i Hercegovine i mislite li da političke institucije u toj zemlji treba na neki način mijenjati?

   – Pričam često s kolegama i vidljivo je da institucionalnih problema ima i nije ih lako riješiti. No, uvijek sam optimist. Postoji tenzija u državi koja je dosta intenzivna, ali postoji i te kako veliki napori cijele Europe, a u čemu je značajna uloga Hrvatske, da se te tenzije smanje. Vaše Ministarstvo vanjskih poslova izradilo je vrlo značajan dokument koji omogućava veće razumijevanje situacije u Bosni i Hercegovini, a to će olakšati napore kada je riječ o stabilizaciji cijele zemlje. Primjerice, Europska unija shvatila je važnost gospodarske pomoći Bosni i Hercegovini, kao i pomaganju u razvijanju nevladinih organizacija kako bi se ojačalo civilno društvo. To je vrlo pametan pristup jer će ljudi puno lakše funkcionirati kao građani ako vide da mogu normalno raditi i živjeti u svojoj zemlji.

   Mislite li da treba mijenjati Dejtonski sporazum koji je konstitucionalna osnova političkog sustava Bosne i Hercegovine?

   – Dejtonski sporazum je bio izuzetno značajan kada je trebalo zaustaviti rat, ali čini mi se da ne polučuje najbolje efekte u miru. Neprijeporno ga je potrebno mijenjati u nekim dijelovima, ali provođenje konstitucionalnih promjena nigdje nije jednostavno, pa tako ni u Bosni i Hercegovini. Svugdje je to i te kako kompleksno i teško pitanje. Možda bi najbolje bilo kao početnu točku uzeti područja za koja nije potrebno mijenjati ustav jer za to postoje veliki otpori. Ustavne promjene potrebne su kako bi država profunkcionirala u smislu boljeg upravljanja zemljom i posljedično omogućavanja kvalitetnijeg života svim građanima Bosne i Hercegovine. Činjenica je da politički sustav u Bosni i Hercegovini ne funkcionira i s tim se slažu sve moje kolege. S druge strane, svi političari drže se svojih etničkih pozicija. Zbog toga je potrebno razviti politički pristup koji uključuje kompromise i dijalog.

   Treba li Bosna i Hercegovina biti unitarna ili u nekom obliku federalna država?

   – Bosna i Hercegovina je već federalna država.

   Pitam vas to zbog toga što su za nedavnih uličnih nemira neki analitičari tvrdili da su oni posljedica želje Bošnjaka za jačanjem unitarne BiH, a da su socijalni razlozi samo izgovor za početak procesa unitarizacije?

   – Mislim da su takve ocjene pogrešne. Osnovni razlog uličnih nemira je onaj ekonomski. Ljudi su frustrirani, izgubili su vjeru u budućnost za svoje obitelji i za sebe. Ta je frustracija i ljutnja prouzročena životom u nefunkcionirajućem političkom sustavu. Vidljivo je da se dio ljudi u Bosni i Hercegovini boji veće centralizacije i unitarizacije, dok se drugi dio boji još većih rascjepa u društvu koji će dodatno onemogućiti funkcioniranje političkog sustava. Vjerujem da je najbolji put za Bosnu i Hercegovinu u sredini između tih dviju krajnosti i optimist sam kada je riječ o njezinoj budućnosti.

Ulazak u EU

Možete li ocijeniti odnose između Hrvatske i Turske?

   – Na političkoj razini imamo izuzetno dobre odnose. Gospodarski odnosi se razvijaju, ali nismo zadovoljni razinom trgovinske razmjene i u tom kontekstu ima dosta prostora za napredak. Turske investicije u Hrvatsku se povećavaju, a naročito u turizmu. Postoji veliko zanimanje turskih investitora za ulaganje u Hrvatsku. Nekoliko primjera svjedoči da ta suradnja može biti i te kako dobra. No, činjenica je da su turska ulaganja u Rumunjskoj, ili Albaniji, puno veća. Mi osobno u Ministarstvu vanjskih poslova potičemo turske investitore na ulaganje u balkanske zemlje, ali problem nastaje kada sustav neke zemlje obeshrabruje investitore kada je riječ o ulaganju. To je vidljivo i u Bosni i Hercegovini. Postoji zanimanje, ali sustav je takav da su oni obeshrabreni kada treba realizirati neki posao zbog previše prepreka. Poteškoće, istina manje, postoje i u Hrvatskoj koja je napravila značajan iskorak po tom pitanju. Ali, upravo Hrvatska treba napraviti iskorake kako bi se povećavalo zanimanje turskih investitora za ulaganja.

   Jeste li razgovarali s turskim investitorima i što oni navode kao najveće poteškoće koje im priječe ulaganje u Hrvatsku?

   – Razgovarali smo s njima i žele više ulagati, ali vrlo često im se na tom putu nalaze birokratske prepreke koje je teško premostiti. Turska su ulaganja dosta intenzivna u nizu zemalja, ali najveći hrvatski problem, kako ističu turski investitori, su birokratske prepreke. No, oni ne odustaju i ako Hrvatska nastavi sa započetim reformama kada je riječ o stranim investicijama vjerujem da će se ta gospodarska suradnja značajno intenzivirati na nizu područja kao što su turizam i bioenergija. Vidljivo je da hrvatska vlada poduzima mjere kako bi pojednostavila proceduru realizacije velikih projekata i vjerujem da će to omogućiti intenziviranje gospodarske suradnje. Osim toga, članstvo Hrvatske u Europskoj uniji također je vrlo poticajno za olakšavanje stranih ulaganja. Napredak je vidljiv, ali za sve je potrebno određeno vrijeme. Nadamo se da će se cijeli proces ubrzati.

   U kojoj je Turska fazi kada je riječ o članstvu vaše zemlje u Europskoj uniji?

   – Još uvijek pregovaramo i zatvaramo pojedina poglavlja. Ulazak u Europsku uniju naš je strateški cilj i temeljna orijentacija. Trudimo se, ali za sve je potrebno vrijeme. Očito je ulazak Turske u Europsku uniju nešto što neki ne mogu tako lako »progutati«. No, mi smo odlučni i ustrajat ćemo na tom putu.

Prijetnja regiji

Diplomat ste s dugogodišnjim iskustvom pa bi nas zanimala vaša ocjena krize u Ukrajini. Bojite li se da bi moglo doći do rata između Ukrajine i Rusije i da bi to mogao biti okidač za novi svjetski sukob?

   – Nadamo se da do toga neće doći, to je sve što mogu reći. No, činjenica je da pristup ruskog vodstva nije kooperativan i prihvatljiv kada je riječ o smanjenju tenzija. Turska ne priznaje legitimitet referenduma na Krimu, ali još uvijek vjerujemo da konfrontacija nije rješenje, već da je rješenje veća kooperativnost ruske strane. Na Krimu je značajna tatarsko-turska manjina koja čini oko 15 posto stanovništva i riječ je o nekadašnjim vlasnicima zemlje na tom području koje je raselio Staljin nakon Drugog svjetskog rata. Stvari nikada nisu baš tako jednostavne kako neki žele prikazati i zbog toga je dijalog jedino rješenje.

   Što se trenutno događa u Siriji i koja je turska pozicija u tamošnjem krvavom sukobu?

   – Nisam stručnjak za Bliski istok, ali vjerujemo da je potrebno više demokracije na Bliskom istoku. Kada je sukob počeo, preporučili smo sirijskim kolegama provedbu slobodnih izbora kako bi se izbjegla kriza. Bilo je puno obećanja, ali to se nije dogodilo. Kako se kriza pojačavala, u Siriju je došlo puno boraca iz drugih zemalja, uključujući borce Al- Kaide. Danas je tamošnje stanje prijetnja sigurnosti cijele regije. Turska je suočena i s humanitarnom krizom zbog velikog broja izbjeglica iz Sirije koje smo zbrinuli.