Imam 51, 52 godine života, na burzi rada sam. Poslovi koji mi se nude, ne odgovaraju mi, prisjeća se ekonomistica Maja... Bio sam menadžer prodaje u jednom mađarskom start-up poduzeću koje smo izgradili u Hrvatskoj, a onda sam ostao bez posla, priča Igor
Ostati bez posla nakon 24 godine staža, a zapravo 30 godina rada, kada se zbroje i one godine neformalnog rada, nije nimalo lako. Možeš ili pasti u depresiju, čekati na burzi rada mirovinu – jer praksa pokazuje da stariji radnici nakon što ostanu bez posla teško nalaze novi – ili se trgnuti i pokušati sam sebi i obitelji osigurati egzistenciju. Da ne želi »čamiti« u nezaposlenosti, ekonomistica Maja Stefanović znala je onog trenutka kada je ostala bez posla u proljeće prošle godine. Njen tadašnji poslodavac zbrinjavao je višak radnika, a ona se odlučila prihvatiti odlazak iz poduzeća računajući kako će za koju godinu, možda, uvjeti biti i lošiji.
– Imam 51, 52 godine života, na burzi rada sam. Poslovi koji mi se nude, ne odgovaraju mi – prisjeća se Maja Stefanović svog susreta s nezaposlenošću. Zbrojila je »dva i dva« i odmah odlučila samu sebe zaposliti. Kao početni kapital iskoristila je naknadu za vrijeme nezaposlenosti, koju je s obzirom na dugogodišnji staž mogla »povući« jednokratno. Iskoristila je i potporu za samozapošljavanje, otvorila obrt Format te se bavi savjetovanjem, edukacijom i posredovanjem. Odlučila je svoje znanje i iskustvo stečeno radom u Plivi, gdje je započela karijeru, a potom i Nestleu te Konzumu u području poslovanja s robom široke potrošnje (FMCG) iskoristiti kako bi što duže ostala u svijetu rada. Radila je i kao predavač na Konzumovoj akademiji, a znanje stečeno dugogodišnjim radom i treninzima prenosila je, pa i danas prenosi, gostujući kao predavač kako na Ekonomskom fakultetu, tako i privatnim sveučilištima.
Trening
– Ja sam u životu, pa, osam puta počinjala iz početka. Svaki prelazak na novi posao je novi početak, tako i na ovo sada gledam. Imala sam sreću da sam tijekom radnog staža radila na poslovima i u firmama koje su mi osigurale dodatnu edukaciju – veli Maja, koja pritom posebno ističe Nestle i Konzum u kojima je prolazila kontinuirane treninge i edukaciju za srednji i viši managment. Dio svoje karijere provela je i izvan Hrvatske, živeći jedno desetljeće u Nizozemskoj, Švedskoj i Albaniji. U Hrvatsku se vratila sredinom devedesetih i od tada kontinuirano radi u području poslovanja s robom široke potrošnje.
Kutija na stolu
– Završio sam ekonomiju, ali ljubav života mi je glazba. S dva prijatelja imam band Davidian, i odlučio sam tu svoju ljubav pretvoriti u posao – priča nam Ivan Pilepić. Veli kako je mogao raditi nešto na crno, ali da to nije njegov način života. Uz pomoć savjetnika na burzi, osmislio je projekt vlastitog samozapošljavanja. Osnovao je jedostavno poduzeće »33pt«, koje je ime dobilo po pjesmi benda čiji je član. Bavi se nizom poslova, od snimanja videospotova i reklama, prodaje IT opremu kao »outsourcani« kanal velikih distributera, do snimanja 3D animacija. Nedavno je postao generalni zastupnik jedne američke firme koja proizvodi specifične kamere malih dimenzija, te švicarske firme koja se bavi IT sigurnosnim rješenjima.
Gume i facebook
– Ideja firme je da naš band opstane, i da jednog dana i ostatak benda nađe radno mjesto u firmi – veli nam Igor. Kaže, u samozapošljavanje je krenuo s »početnim kapitalom od minus 20 tisuća kuna«. I dok je nekada vozio sportski automobil, danas je pješak, bježi od kreditnog zaduživanja, kartica… Moto u poslovanju mu je – bolje zaraditi 100 kuna, nego uletjeti u veliki posao koji neće biti plaćen. »Mene jedan neplaćeni posao šalje u blokadu i zato sve što radim, radim isključivo avansno«, veli Igor.