U početku se to doimalo kao nešto prolazno. Onda su u kući počeli nestajati manji pa sve veći iznosi novca. Kad se zaposlio, najprije je iskoristio minus na kartici, nakon čega mu je banka dala kreditnu karticu i minus koji sebi sigurno ne bi dozvolili. Reagirali smo kad je shvatio da se ne može više sam nositi s ovisnošću o kocki, govori majka čiji je sin godinu i pol dana na terapiji
Počeo je odlaziti u kladionice s prijateljima prije svoje 18. godine, »samo gledati«, rekao je da nije kockao, ali ja mislim da jest – govori 45-godišnja Riječanka, majka troje djece čiji je najstariji sin na liječenju od ovisnosti o kocki u bivšem Dispanzeru za mentalno zdravlje Doma zdravlja Rijeka, današnjoj ordinaciji dr. Gordane Šikić, već duže od godinu i pol dana. Slučaj tog mladog čovjeka samo je jedan u nizu brzorastuće populacije ovisnika o kocki, zapravo društveno prihvatljivog ponašanja, dok vrag ne uzme šalu.
– U početku se to činilo kao nešto prolazno, ali zatvaranje u sobu, loše raspoloženje i izbjegavanje razgovora poprimalo je sve veći zamah. Onda su iz kuće počeli nestajati manji iznosi novca, pa sve veći, da bi se najzad zaposlio. Tek tada je krenulo nagore, najprije je iskoristio svoj minus na kartici, nakon čega su mu u banci odmah gurnuli kreditnu karticu i odobrili minus koji sebi sigurno ne bi dozvolili. Srećom, reagirali smo u momentu kada je shvatio da se ne može više sam nositi sa svojom, tada već ovisnošću o kocki, govori žena, čiji je sin, sada 25-godišnjak, od tada godinu i pol dana na terapiji.
Opširnije u tiskanom izdanju
