On je sitan, ali dinamitan. Njegova antibiotska snaga i moć »skriva se« u brsečkoj zemlji, na području od rta Mašnjak u Istarskoj županiji do granice s Općinom Lovran – u glinenoj, tvrdoj crvenoj zemlji koja mu daje intenzitet okusa, mirisa, ljekovitost, posebnost kraja. Bilo je pokušaja da ga se uzgoji i u nekim drugim krajevima Hrvatske, primjerice na kvarnerskim otocima, međutim rezultata nije bilo – izvan tih zona on ne uspijeva.

Brsečki česan voli Brseštinu, 80 hektara veliko područje koje za njega predstavlja najplodniju liburnijsku zemlju, i zato je nužno brendirati ovaj proizvod prirode ne samo kako bi sačuvali jednu agrokulturu, već kako bi udahnuli novi život primorskom mjestu – Brseču – koje na hridima Jadrana čeka novu mladost.

Upravo kako bi se sačuvale sve te vrijednosti i pokušalo promijeniti strukturu stanovništva u Brseču koju čine 80-tak ljudi mahom starije životne dobi, pred oko godinu i pol dana osnovana je Udruga »Brsečki česan«.

Predsjednik Udruge Florian Franković kaže kako udruga nije osnovana samo da bi ljudi uzgajali zaštićeni brend brsečki česan, već da taj češnjak (i ostali plodovi Brseča kao što su broskva, kadulja, šparoga, veprina, gospina trava, brsečka maslina i ulje, lovor, pasmine kao liburnijski tovar) budu temelj oživljavanja Brseča i Brsešćine kojima prijeti depopulacija.

Foto Marina Kirigin

Zadržati mlade

– Sve manje mladih ostaje u rodnom kraju, stanovništvo stari, a iznajmljivanje i turizam su jedina ekonomska grana. Kao što je opasno uzgajati samo jednu vrstu, tako je i suludo ovisiti samo o jednoj vrsti privređivanja. Vjerujemo da će se Brsečki česan pobrinuti da svatko tko želi svojom vizijom pomoći kraju dobije potporu ostalih članova bilo to projektima u poljoprivredi, ruralnom razvoju, kulturnoj baštini, osposobljavanju penjališta, kuhanju eteričnih ulja i hidrolata itd. Iz tog razloga želja nam je organizirati radionice i predavanja u kojima će članovi podučavati jedni druge davno zaboravljenim stvarima kao pletenje češnjaka ili gradnju suhozida u svrhu krajobrazne valorizacije i vraćanja poljoprivredne površine i puteva u funkciju. Na taj način ćemo dodatno osnažiti drugarstvo i kroz kružnu ekonomiju zaustaviti trend koji nam je nepovoljan. Kroz dodanu vrijednost brsečkog česna češnjak osim cilja postaje i sredstvo za ostvarivanje drugih ciljeva – ističe Franković koji poziva Brsečane, ali i sve koji se tako osjećaju i gaje ljubav prema agroturizmu da se uključe u rad ove udruge koja broji 14 članova, a u kojoj nedostaje mladih ruku. Franković smatra da bez obzira što bi budućnost Brseča trebao biti golf, da mjesta za poljoprivredu ima, ali isto tako da se te dvije grane itekako mogu nadopunjavati jer ono što najviše nedostaje turističkom Brseču jesu sadržaji.

Foto Marina Kirigin

Entuzijasti i pokretači udruge Florian Franković i Mario Zaccaria smatraju da upravo revitalizacijom poljoprivrede na tom području mogu mladima ponuditi mogućnost ostanka na rodnoj zemlji. U prvom redu to bi im mogao omogućiti brsečki česan.

Širiti sjeme

Češnjak je to sitnog zrna, izuzetne kvalitete, čija glavica u prosjeku teži 24 grama, a svako zrno oko 3 grama. Zbog svojih svojstava zaslužuje biti stavljen pod zaštitu, a na tome se i intenzivno radi, objašnjava Franković. U posljednje tri godine članovi udruge uspjeli su sa 6,5 kilograma češnjaka uzgojenog na površini od 900 kvadrata doći do 20 kilograma češnjaka uzgojenog na površini od 3,5 tisuće kvadrata. Kažu kako zarade još uvijek nema jer je interes širiti sjeme s obzirom da je u okolici Brseča zrno česna bilo praktički pred izumiranjem.

– Brsečki česan je puno žešći i jači od drugih vrsta. Treba ga pohvaliti da u dobro prozračenoj konobi, bez vlage, može trajati i do dvije godine od same berbe. Njegov intenzitet i jačina osjete se i bez čišćenja, a kada se očisti osjeti se intenzivan miris, sumpor. Koliko je kvalitetniji i bolji od drugih vrsta češnjaka tek ćemo saznati. Trenutačno je u fazi analize na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Čekamo rezultate da bi mogli ići na brendiranje tog imena i sjemena. Imamo u planu zaštititi ime kako se ne bi događalo da se taj brsečki česan, sađen na nekom drugom području, prodaje pod našim imenom.

Češnjak se protiv zdravstvenih tegoba, glavobolje, slabosti, ali i infekcije grla koristio još 1.500 godina prije Krista – na papirusu je pronađeno više od 200 recepata. I danas je on poznat po svojoj ljekovitosti te se osim u liječenju ljudi, koristi i u zaštiti bilja. Bogat je vitaminima i mineralima kao što su: adenozin, alicin, aminokiseline, biljna vlakna, biljne masti, vitamin A, vitamin B1 i B2, vitamin C, željezo, enzimi, eterična ulja, jod, kalij, kalcij, selen, sumpor i fosfor. Narod oduvijek ima povjerenja u češnjak, a poznato je da sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, smanjuje kolesterol i trigliceride, snižava krvni tlak, normalizira ubrzan rad srca, pospješuje probavu, pomaže kod bronhitisa, ali smanjuje i rizik od pojave karcinoma. Za vrijeme raznih epidemija – tifusa, kolere, kuge, dizenterije, gripe – uvijek se koristio kao lijek, kao preventivno ili kurativno sredstvo.

Borba protiv Covida-19

Stoga ni ne čudi da je zbog posljednje pandemije koronavirusa ponovno postao interesantan te da je uključen i u istraživanja u borbi protiv Covida-19. Tim istraživača iz Španjolske proučava mogućnost upotrebe ljubičastog češnjaka uzgojenog u malom gradiću Las Pedronerasa kao sredstvo za borbu protiv SARS-CoV-2. Znanstvenici smatraju da bi ova biljka mogla djelovati kao prokoagulans u najozbiljnijim slučajevima kada virus kod pacijenta uzrokuje trombozu.

– Pomaže li kod liječenja zaraženih koronavirusom ne znam, ali vjerujem da češnjak pomaže na onaj način na koji pomažu i sve netretirane biljke u prirodi. Zato se ne čudim da se sada vrše ovakva istraživanja. Češnjak svakako ima antibiotsko djelovanje. Brsečani kažu: »Svako jutro jedno zrno natašće čisti krv i celo telo«. Onaj tko ima želudac progutati ga svako jutro i osjetiti taj sumpor koji izlazi iz usta vjerujem da će biti zdrav. No, u ovoj cijeloj priči oko ljekovitosti češnjaka važno je reći da naš brsečki česan ne tretiramo ničim, puštamo ga Bogu na volju.

Živi u škrtoj zemlji, na našemu suncu, ne zalijevamo ga – šli smo na to kako su nekada naši stari delali. Brsečki česan iscrpljuje zemlju, iz nje vuče dušik, kalij, fosfor i zato je nakon svake godine sadnje nužno promijeniti parcelu. Za ekološku proizvodnju česna vrlo je važno poštivati taj plodored, a to znači nakon jednog uroda, četiri godine na toj parceli ne smije se ponovno saditi česan – rekao je Franković.

Grešta 170 kuna

Brsečki česan je kultura koja se može dobro prodati, za njim vlada velika potražnja. Cijena brsečkog česna po kilogramu je »ustoličena« već nekoliko godina i iznosi 150 kuna. Međutim, od brsečkog česna pletu se i grešte čija cijena zbog uloženog rada iznosi 170 kuna, a u svakoj se grešti nađe točno 50 glavica što ne znači nužno da se radi o kilogramu češnjaka, sve ovisi o tom godišnjem urodu i veličini ploda.

– Tih 50 glavica imaju svoju simboliku. Svaka glavica brsečkog česna ima prosječno osam zrna. Godina ima 52 tjedna, dvije »šetemane« postimo, a kroz ovih 50 tjedana svaki dan koristimo jedno zrno. Jedno zrno na kraju godine ostane, a to je zato da biš imel za drugo leto – za opet posadit i ponovno dobit novu greštu. Zapravo jedna grešta trebala bi predstavljati konzumaciju brsečkog češna za jednu osobu u godini dana – govori predsjednik brsečke udruge koji smatra da je samim osnivanjem udruge, radom na zaštiti sjemena, poticanju ljudi da se okrenu poljoprivredi već malo stopiran odlazak ljudi s Brseštine.

– Vidimo već sada da ima malo pomaka. Recimo, trenutačno na ovom području češnjak proizvodi 10-tak obitelji koje godišnje proizvedu oko 800 kila. Trećina tog češnjaka ostaje u domaćinstvu, trećina se proda na kućnom pragu, a trećina odlazi za sjeme. Tu je i nusproizvod česna, mi u Brseču kažemo baci, Talijani kažu paski, koji se također može iskoristiti, jesti na salatu, sirov, kuhan… – ističe naš brsečki sugovornik.

Sjećanje na brsečku lokvu

I dok brsečkom česnu ne treba puno vode jer on raste pod suncem iz škrte zemlje, za sve ostalo što bi se u Brseču moglo saditi treba voda. Franković zato pomalo sjetan pokazuje na brsečku lokvu koja je godinama propadala nebrigom stanovništva koje se s poljoprivrede prebacilo na turizam.

– Ljudi su se prehitili na turizam jer su nam prodali priču o golfu. Tada su zapustili poljoprivredu i okrenuli se turizmu. Nakon nekog vremena našli smo se Mario Zaccaria i ja, shvatili da neš moramo delat kad ne živejemo od turizma, te se odlučili revitalizirati poljoprivredu. Međutim, kako se poljoprivreda unazad desetak godina ugasila imamo veliki problem zapuštenih izvora, pa je tako i ta naša lokva u derutnom stanju, nitko o njoj ne brine. Pokušao sam se angažirati da se to malo uredi, tražio pomoć od Općine Mošćenička Draga, kako bi lokvu sanirali da bude vode za poljoprivredu, ali nema previše sluha za to. Sami ne moremo, a ni ne smemo jer je to vlasništvo Hrvatskih voda, a okolo je općinski teren – zaključio je Franković.