RIJEKA – Jedan od originalnijih izložbenih projekata Rijeke-Europske prijestolnice kulture 2020. počiva na zanimljivoj premisi/pitanju: kakav biljni svijet nastanjuje napuštene industrijske prostore Rijeke?

To si je pitanje postavio umjetnik Igor Eškinja, a rezultat je predstavljen na jučerašnjoj konferenciji za novinare u Delta labu, gdje će se moći vidjeti i na otvorenju izložbe »Sanjaju li biljke sutrašnjicu?« u četvrtak, 25. lipnja, u 20 sati

A izložba, koja je nastala u okviru programskog pravca Dopolavoro, u suštini je instalacija šest tapeta nastalih stilizacijom biljaka pronađenih na lokacijama Brajdice, Delte, bivšeg tvorničkog kompleksa »Benčić«, Hartere, Mlake i Molo longa različitim likovnim tehnikama. Osim vizualne potke izložbe, zanimljiva je i ona narativna, jer priča o biljkama na tim lokacijama višestruko je simbolična i otvara brojne paralelizme između ljudskog i biljnog svijeta.

Recimo, mnoge su te biljke u biti migranti, neautohtone, uvezene sorte koje se može smatrati i korovima, no pitanje korova je uvijek i pitanje interpretacije, s obzirom na to da korov može biti i samo biljka koja raste na pogrešnom mjestu te je negdje drugdje itekako iskoristiva.

Botanika grada

Eškinja je na konferenciji rekao da se izložba bavi ključnim momentima, odnosno lokacijama grada, bivšim industrijskim prostorima, koji nakon svojih proizvodnih ciklusa imaju nove živote.

– Mi to postindustrijsko doba često vidimo negativno, ali aktivan je to i zanimljiv život, kojim se ja prije nisam bavio. Biljke inače izuzetno dobro koriste prostore koje čovjek napusti, one zapravo odlično koriste naše praznine i slave ih – rekao je Eškinja, napomenuvši i da mu je drago da će izložba imati publiku, s obzirom na koronavirusno stranje koje ju je odgodilo.

Eškinja je posvjedočio i da je imao odličnu suradnju s biolozima iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka Željkom Modrić Surinom i Boštjanom Surinom, koji su mu bili vodiči kroz botaniku grada, na način da su mu pokazali koje vrste biljaka postoje, ali i ukazali mu na dinamike unutar biljnog svijeta analogne ljudskim procesima.

Biljni svijet riječkih ulica

Davor Mišković iz »Drugog mora«, voditelj pravca Dopolavoro, rekao je da je proces istraživanja trajao tri godine te da uzimanje uzoraka i cijeli narativ koji je nastao iz toga ne bi bio moguć bez Prirodoslovnog muzeja. Želja je Miškovićeva da se projekt nastavi, a i u kontekstu ovog ciklusa bit će organizirani i razgovori o njemu. Na naše pitanje jesu li možda otpočeli kakvi pregovori s Prirodoslovnim muzejem oko uvrštavanja dijela izložbe u njihov postav, ili drugim oblicima suradnje, Eškinja i Mišković odgovorili su da nisu, ali da suradnja nikako nije isključena, s obzirom na to da su i oni iskoristili te izlaske na teren da bi prikupli podatke i od njihova interesa.

Eškinja je dodao i da su u muzeju pronašli dokument Riječanina s kraja 19. stoljeća koji je popisao biljni svijet riječkih ulica, pa oni već imaju dokument koji ima povijesnu težinu.

Pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar rekao je da mu je drago da se EPK projekt i dalje »kotrlja« te da je Eškinja napravio ambicioznu izložbu.

– Pandemija je pokazala kako se priroda brzo oporavlja. Svi smo, recimo, vidjeli snimke iz venecijanske lagune. Riječka industrija je omogućavala rad, to je istina, ali istina je i da je Rijeka tada bila beskonačno zagađen grad pa možda i nije loše što su ti prostori prazni, a mi sada razmišljamo kako da ti prostori postanu dobri – rekao je Šarar.ž

Izložba će se nakon otvorenja moći razgledati u Delta Labu do 24. srpnja u vremenskom razdoblju od 17 do 21 sat.

Tapete i na kućnim zidovima?

Osim same ideje izložbe, interesantna je i forma tapete kao njena osnova. Naime tapete su kao dekorativna obloga za zid bile iznimno popularne u prošlosti, i bližoj i daljoj, a floralni motivi na njima bili su i svojevrsni standard. Dakako, Eškinjine tapete svojim se izražajnim uzorcima odmiču od ideje puke dekorativne obloge za zidove širokih masa, no mogle bi odigrati sjajnu ulogu na putu između zidne obloge i umjetničkog djela koje krasi zid kao mjesto pitanja, inspiracije, promišljanja i estetskog užitka.

Zato smo umjetnika pitali je li se možda razmišljalo u tom smjeru, na što nam je odgovorio da je svaka tapeta digitalni dokument i da se s njim može što god se želi, no zasad još nije bilo razgovora o komercijalizaciji te vrste.