snimio Darko Jelinek
U smislu stila i poruka, kampanja je počela prilično predvidivo, kaže Skoko
povezane vijesti
Božo Skoko, redoviti profesor odnosa s javnošću na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagreba, u razgovoru za naš list govori o načinu na koji politički akteri tijekom predizborne kampanje pokušavaju doći do što veće naklonosti birača.
– U smislu stila i poruka, kampanja je počela prilično predvidivo. Međutim, na dinamičnost je utjecao ulazak novih »neovisnih« lica u predizbornu utrku, poput popularnog vjeroučitelja Marina Miletića, te profesora Nine Raspudića i Marije Selak Raspudić kao neovisnih na listi Mosta, Igora Peternela i Željka Pervana na strani Domovinskog pokreta, doktora Bore Nogala na listi Stranke s imenom i prezimenom, povratak Marijane Petir kao neovisne na listu HDZ-a… Dinamičnosti su pridonijeli i neki prelasci, poput onog Ivana Penave i vukovarskih HDZ-ovaca kod Škore, povratak nekih starih lica poput Keruma… A nedvojbeno je da će svoj utjecaj na kampanju i izbore imati i pokretanja istraga i uhićenja…
Jesu li Vlada i premijer dobro objasnili svoju odluku da se ide na izbore već u srpnju?
– Ako već može birati, činjenica je da vladajuća opcija ide na izbore kad procijeni da je za njih najpovoljniji trenutak i to je uobičajeno u svim zemljama. Očito je HDZ-ova koalicijska vlada procijenila da je završetak pandemije idealan trenutak, kako bi se dijelom iskoristio dojam koji su ostavili u tom razdoblju. S druge strane, činjenica je da će turistička sezona biti slaba, kao u cijelom svijetu, pa se na tome neće moći dodatno poentirati. A jesen će biti prilično neizvjesna jer će sigurno na naplatu doći posljedice krize i u gospodarstvo, i za standard hrvatskih građana. Prema tome, pragmatičnije je održati izbore prije. A uz to bolje je da na jesen imamo novu vladu spremnu da se uhvati u koštac sa svim tim izazovima, nego da zadnje tromjesečje izgubimo u predizbornim političkim prepucavanjima. Bilo je malo nespretnosti oko komuniciranja izbora, glasovanju u vrijeme pandemije i sl.
Je li oporba dobro argumentirala svoje prigovore?
– Dobar dio prigovora je bio na mjestu. Međutim, SDP sa svojim partnerima podbacio je stilom i načinom komunikacije. Iako su cijelo vrijeme zagovarali prijevremene izbore, nakon najave izbora, ostavili su dojam prilične iznenađenosti i zatečenosti, odnosno kao da su nevoljko ušli u kampanju.
Strah od budućnosti
Kao što ste rekli, ovo će biti prva kampanja bez velikih skupova. Jesu li se stranke dobro prilagodile ovim uvjetima?
– Predizborni skupovi po terenu su ionako precijenjeni i oni ne služe pretjerano za osvajanje novih birača, već za motiviranje i mobilizaciju vlastitih stranačkih ljudi. To bi mogao biti problem velikim strankama, koje su naviknule na takav način rada i mobilizacije vlastitih članova i simpatizera. Njihovi ljudi očekuju susresti ministre, dužnosnike… To će ovoga puta biti donekle smanjeno.
Božo Skoko, snimio Darko Jelinek
Koliko je korona tema u kampanji?
– Bojim se da su političari i na vlasti i u oporbi većinu tema vezanih uz pandemiju već potrošili – od učinkovitosti i ponašanja stožera, eventualne ispolitiziranosti, brzine reakcije, krutosti mjera, ograničavanja sloboda i sl. Tako da će se morati usmjeriti na posljedice pandemije, oživljavanje gospodarstva, suočavanje s mogućom krizom, kvalitetu zdravstvenog sustava, radna prava, pomaganje poduzetnicima, ugostiteljima i turizmu… U tom smislu konkretni prijedlozi će imati sigurno vidljivost u javnosti.
»Mrtva utrka« HDZ-a i SDP-a na društvenim mrežamaTko u kampanji najbolje koristi društvene mreže? – HDZ i SDP imaju gotovo identičan pristup društvenim mrežama, gdje najviše koriste medijske objave, odnosno prenose i promoviraju medijske nastupe svojih čelnih ljudi. To je u načelu dobra taktika, ali izgleda da nešto ipak nedostaje, budući da je engagement publike relativno nizak za tako praćene stranice koje uz to plaćaju sponzorirane objave istih sadržaja. Zanimljivo je da prema neovisnom istraživanju društvenih mreža »Who targets me?«, koje prikuplja podatke izravno iz profila korisnika, u Hrvatskoj SDP i HDZ troše jednako novca – po 33,9 osto svog novca potrošenog na političko oglašavanje na Facebooku. Preostala trećina otpada na sve ostale političke opcije u Hrvatskoj. Domovinski pokret i osobna stranica Miroslava Škore dobro se nadopunjavaju i u ovom trenutku predstavljaju vjerojatno najbolji primjer prakse na društvenim mrežama. Engagement korisnika na njihovim stranicama daleko je veći nego kod HDZ-a i SDP-a. Sadržajno nema gotovo nikakvog odmaka u odnosu na dvije najveće stranke, osim što se Škoro rado služi i svojim glazbenim talentom pa je tako za Dan državnosti darovao pratiteljima besplatan koncert. Andrej Plenković kroz osobnu stranicu demonstrira da se zapravo mogu jako dobro uprijeti tehnički detalji i mogućnosti na društvenim mrežama, poput korištenja taggova, hashtagova i emotikona. Plenković ima dobar tim, koji uz dobar wording i skraćivanje objavljuje i sadržaj koji pronalazi najveću svrhu na društvenim mrežama, poput privatnih trenutaka. Općenito u komunikaciji HDZ-a je jako zanimljivo da samo korištenjem jednog simbola emotikona – zastave Hrvatske – zazivaju domoljubni osjećaji. To je dobar primjer kako se uz tekstualni dio stvaraju i vizualni osjećaji u porukama. Ono što naši političari često rade krivo je što pišu »pamflete«, a na društvenim mrežama sadržaj mora biti kratak, jasan i upečatljiv. Oni često prenosi cijele svoje govore i PR priopćenja, a to se prosječnom korisniku – ne da čitati. Gdje još ima prostora za napredak kad je u pitanju komunikacija na društvenim mrežama? – Naši političari, za razliku od zapadnih uzora, ne pokazuju razumijevanje snage humora u virtualnoj komunikaciji. Ljudi se na društvene mreže dolaze družiti, zbog čega je po prirodi potreban humorističan, autentičan sadržaj. Naši političari ne iskorištavaju taj potencijal, nego kada ih se ismijava, odmah negativno reagiraju i ne vide da im to može biti točka komunikacije s publikom. Jedan od najboljih primjera je onaj Anke Mrak Taritaš s fotomontažom »Di su pare?« Jedan od pozitivnih primjera, koji nam je čak svojom komunikacijom na društvenim mrežama davao osjećaj sigurnosti, je Vili Beroš. Od dijeljenja dječjih crteža, objavljivanja grafova pandemije, umirujućih i transparentnih poruka, Beroš je demonstrirao kakav je potencijal društvenih mreža za vrijeme krize. Sve više je u trendu da se upravo društvene mreže koriste kao kanal komunikacije u hitnim situacijama. Jandroković u zadnje vrijeme svojim provokativnim i brzim reakcijama, ali i otvaranjem vrata privatnog života, pokazuje razumijevanje snage društvenih mreža. |
Zbog čega onda kampanjom ne dominiraju teme vezane za gospodarski oporavak od šteta nastalih korona epidemijom?
– Zato što za takve poruke treba znanja, ideja, stručnosti… Treba pokazati timove koji se mogu s time nositi. Daleko lakše je raspravljati o uskliku »Za dom«, ideologijama, paušalnoj borbi protiv korupcije, podjelama na ove i one… Za to vam ne treba puno priprema, a daleko lakše izazovete emocije kod ljudi. Ali nisam siguran da će ljudi ovog puta to honorirati. Svašta smo proživjeli ovo proljeće, ljudi su pomalo u strahu od budućnosti. Traže odgovore, viziju, konkretna rješenja i kvalitetne ljude koji to mogu provesti, a ne samo lijepu priču i zabavu za narod raznim doskočicama u saboru ili na televizijama. Ako netko želi dobiti povjerenje, morat će se potruditi, jer su naši birači u već nekoliko izbornih ciklusa doživjeli golema očekivanja od novih opcija, a onda razočaranja. Sjetimo se uspona i padova Laburista, Oraha, Živog zida, Mosta… Sve je to pridonijelo osviještenosti, pa i kritičnosti birača. Ne možete im toliko puta zaredom prodati istu ili sličnu foru.
Je li točna tvrdnja da je fokus na koroni štetio kampanji Domovinskog pokreta Miroslava Škore jer su ideološke teme bile u drugom planu?
– Štetio je većini oporbenih političkih opcija jer su se jednostavno izgubile iz fokusa javnosti, postale su nevažne za život ljudi i preživljavanje krizne situacije. Uz to, način komuniciranja nekih političara ili distanciranje, dodatno ih je maknulo iz fokusa. Nisu ideološke teme svojstvene samo Domovinskom pokretu. Svi su zbog toga pomalo bili zakinuti. Uostalom vidjeli smo kako se odmah nakon povratka u normalu brzinom svjetlosti pokušavaju nametnuti te teme, pa čak i od samog predsjednika Milanovića, iako smo se nadali nakon izborne noći da ih je trajno zatvorio…
Tenzije treba smiriti, ne raspiriti
Je li predsjednik Republike Zoran Milanović svojim istupima u Jasenovcu i Okučanima vratio ideološke i svjetonazorske prijepore u fokus kampanje?
– Sigurno jest, ne samo time, već i politiziranjem povratka Dana državnosti na prvotni datum – 30. svibnja. Mislim da je sve to bilo nepotrebno i da je mogao svoje mišljenje o svemu tome dati i na drukčiji način. Ovo je bilo politiziranje, a ne državničko obraćanje. Ovakve teme iz hrvatske povijesti se ne mogu sagledavati crno-bijelo i Milanović kao predsjednik ima povijesnu priliku da pridonese smirivanju, a ne raspirivanju tenzija. Neka se samo prisjeti prilično racionalnih stajališta svoga bivšeg stranačkog šefa Ivice Račana, koji je mudro i odgovorno zborio i o Jasenovcu, i o Bleiburgu, odnosno Križnom putu… Kad govorimo o tim stradanjima, ne govorimo o apstraktnim brojkama već o nečijim djedovima, stričevima, rođacima… A gotovo nema hrvatske obitelji, iz koje netko nije stradao, na ovom ili onom stratištu… Zato bi valjalo mudrije i s više osjećaja, poglavito diplomatskog umijeća, govoriti o ovakvim temama i zatvarati, a ne otvarati te rane.
Tko je najviše profitirao od povratka tih tema u središte političkih polemika?
– Nitko pretjerano. Milanović time nije pomogao SDP-u, a HDZ je tek dijelom uspio poentirati na desnici. Mislim da je donekle izgubio sam predsjednik Milanović, jer znam da su mnogi s centra pa i desnice glasovali za njega na predsjedničkim izborima zbog pomirljive retorike u prošloj kampanji, a sad su malo iznenađeni povratkom na staro. Doduše treba priznati, kako su se u svim tim događanjima neki političari mudro ponijeli kad su u pitanju takve teme, pa primjerice Rada Borić je sigurno zaradila poneki glas kad je poručila da pitanje povratka imena maršala Tita trgu Republike Hrvatske nije pitanje kojim se oni žele baviti…
Ugodno je bilo čuti kad Dalija Orešković, koja je percipirana prilično lijevo, kaže da i ona oplakuje žrtve Bleiburga… Ili kad ugledni HDZ-ovac kaže da Hrvatska treba komemorirati i žrtve na Sutjesci, gdje je oslobađajući BiH život dalo gotovo tri tisuće Hrvata, mahom iz Dalmacije. Racionalnim pogledom na našu prošlost te jačanjem vlastite samosvijesti pridonijet ćemo zdravlju nacije te nećemo dozvoliti ni drugima da nam zlonamjerno lijepe propagandne etikete, kao što se to često događa.
Koliko će Škoro izgubiti birača zbog činjenice da u koaliciji ima ljude koje javnost percipirana kao krajnju desnicu?
– Škoro želi pokazati širinu okupljanja od centra do krajnje desnice. To ima svoje prednosti, jer do sada to nikome nije uspjelo, s obzirom na rascjepkanost i podjele… Uspije li stvoriti svojevrsni brend kišobran na tom dijelu biračkog spektra to će ohrabriti birače da daju njemu svoj glas, a ne nekoj drugoj opciji, jer će Domovinski pokret percipirati kao opciju koja ima ozbiljne šanse odlučivati o mandatu nove vlade. Međutim, problem može nastati nakon izbora kad imate raznorodno društvo pod jednim kišobranom jer će svatko gledati svoje interese. Uostalom vidjeli smo što se događalo svojevremeno s Mostom.
Dvosjekli mač
Je li tijekom kampanje Škoro trebao otkloniti mogućnost da nakon izbora koalira s HDZ-om?
– HDZ je krenuo s dobrom provokativnom taktikom da je glas za Domovinski pokret glas za povratak SDP-a na vlast. Tehnički gledano, može se dogoditi da zbog sraza HDZ-a, Domovinskog pokreta i MOST-a, SDP lagano postane stranka s najviše osvojenih mandata.
Uostalom vidjeli smo što se dogodilo na predsjedničkim izborima. Tijekom kampanje, zbog pragmatičnih razloga, i HDZ, i Škoro moraju isključiti bilo kakvu mogućnost koaliranja jer im se najvećim dijelom preklapa biračko tijelo. A opet s druge strane, nekako je logično da su HDZ i Škoro bliži mogućoj koaliciji nego Škoro i SDP, pa bi se trebali čuvati teških riječi u kampanji, ako ikada misle surađivati zajedno, jer se izgovoreno ne može vratiti.
Kako vam se čini kampanja SDP-a i njegovih koalicijskih partnera?
– SDP je imao dobrih poruka, ali nedovoljno uvjerljivosti. Svojedobna ideja da u fokusu bude borba protiv korupcije je dobra, ako imate kredibilitet i svi vaši ljudi potpuno čiste ruke. Ovako zvuči kao otrcana fraza. Također izazvali bi daleko bolju potporu birača, kad bi iza programa stajala kredibilna lica, koja mogu iznijeti i jamčiti novi početak. Lica koja smo već imali priliku vidjeti na djelu i pritom nisu ostavila nikakvog značajnijeg traga, čast izuzecima, teško se mogu prodati kao nova hrvatska šansa.
Što mislite o nazivu njihove koalicije – Restart?
– Izbor ovakvog imena je dvosjekli mač. Naime, s jedne strane ima jaku simboličku notu i čini se kao općepoznato jer ga već tjednima ponavljamo u kojekakvim kontekstima, a s druge strane ne pruža nimalo originalnosti budući da je stalnim ponavljanjem u kontekstu izlaska iz krize riječ »restart« dovedena gotovo do banalizacije. Tim više što smo imali iste nazive nekih medijskih projekata, a u BiH je postojala politička opcija istog imena. Postoji opasnost da se naziv koalicije utopi u moru simboličnih imena različitih novih opcija. Loše je ako krovni brend ne postane jači od zbira pojedinačnih stranačkih brendova. A ovdje se čini da je SDP i dalje jači od koalicije, odnosno da ovako posložena koalicija ne donosi potrebnu sinergiju.
Što mislite o načinu MOST-ove kampanje koja se, među ostalim, bazira na dovođenju zvučnih imena?
– To sigurno privlači pozornost i osigurava prostor u medijima. S druge strane javnost je željna novih lica u politici.
Koliko je na tijek kampanje i njen ishod utjecalo uhićenje državne tajnice Josipe Rimac i s njom povezanih osoba?
– Ovo je tek početak priče i posljedice ćemo tek vidjeti. S jedne strane, šteti HDZ-u jer je ona njihov dugogodišnji kadar i opet ih se vraća u taj koruptivni okvir. S druge strane, HDZ to može okrenuti u korist jer pokazuje da pravosudni sustav funkcionira i da su spremni prokazati ljude i iz vlastitih redova, ako su se ogriješili. Međutim, vidimo da je priča daleko dublja i da se ne povezuje samo s HDZ-om već i nekim strankama koje su prije HDZ-a bile na vlasti… pa se sve to može prilično relativizirati i kao bumerang vratiti svim političarima. Opća je percepcija ionako da stranke kad dođu na vlast državu percipiraju kao plijen, odnosno priliku za vlastito bogaćenje te zbrinjavanje rodbine i prijatelja. Pritom su ideološke podjele na lijeve i desne samo dobar alibi i odvlačenje pozornosti narodu, jer smo vidjeli i vidimo da ima korupcije na svim stranama…
Kako vam se čini izbor HDZ-ovih čelnih ljudi po izbornim jedinicama? Koliko bi to moglo utjecati na ishod izbora?
– Izbor nositelja HDZ-ovih lista prilično je uravnotežen između političkih kapitalaca, ključnih ljudi Andreja Plenkovića, mladih ljudi koji su dugo u politici ali su sada dobili šansu da dođu do punog izražaja i novih lica koja uživaju popularnost. U svakom slučaju nema puno iznenađenja. Prava iznenađenja bi mogli tek biti na listama. Međutim, sudeći po najavama, i popunjavanje lista bi moglo biti po istom načelu. Ako želi uspjeti, HDZ će morati pokazati otvorenost prema svim strujama i profilima svoga članstva.
Korona kampanju s terena preselila u virtualni prostorKako je korona kriza utjecala na kampanju? – Sigurno je utjecala na više načina. S jedne strane vladajući mogu dijelom kapitalizirati prilično dobro upravljanje krizom, činjenicu da je Hrvatska pokazala učinkovitost u borbi protiv virusa pa time imamo daleko manji broj umrlih i zaraženih u odnosu na druge zemlje, brzinu u reagiranju kad je u pitanju pomaganje gospodarstvu. A koristit će im i sredstva pomoći iz Europske unije ako dođe do realizacije, onako kako je prvotno najavljeno. Oporba se nije baš snašla za vrijeme krize, pa teško mogu izvući koristi u tom pogledu. S druge strane, nema dvojbe da će ova krizna situacija promijeniti sami stil i način vođenja kampanje, koja će biti ponešto drukčija i zahtjevnija. Hoće li birači zbog toga ostati zakinuti? – Mi birači nećemo biti kvalitativno zakinuti. Daleko veći izazov će biti strankama i kandidatima, posebno novim opcijama koje se tek trebaju afirmirati u javnosti. Naime, većinu kandidata i njihovih programa smo imali priliku upoznati i otprilike znamo što od njih možemo očekivati. A nove opcije tek trebamo upoznati. Ova pandemija nas je prisilila da u većoj mjeri pratimo tradicionalne i nove medije, pa ćemo se moći informirati i o ponudi pojedinih opcija i njihovim kandidatima više virtualnim putem, nego kampanjom na terenu, na kojoj je do sada bio naglasak. To će pak iziskivati od stranačkih opcija i kandidata da budu inovativniji i kreativniji, da osmišljavaju vlastite kanale i medije kako bi došli do svojih birača te da povedu računa o kvaliteti svojih poruka i javnih nastupa. Svaka televizijska minuta će vrijediti daleko više… |
Zato je dobra najava da bi se na listama mogao naći Davor Ivo Stier, koji je pokazao odgovornost, ali i sklonost zajedništvu bez obzira na razmimoilaženja u mišljenjima. A tu su navodno i ljudi iz prethodnih vlada, koji uživaju određenu popularnost na terenu poput bivšeg ministra turizma Antona Klimana iz Istre… Nema dvojbe da će biti i potpuno novih lica, ali i kompromisnih rješenja, budući da treba zadovoljiti i očekivanja na terenu. Na europskim izborima, SDP je na svojim listama pokazao širinu i otvorenost i to mu se isplatilo. Siguran sam da je i HDZ naučio lekciju, jer ne bi bilo mudro odreći se bilo koga tko može donijeti značajniji broj glasova i uživa određenu popularnost, bez obzira što osobno o njemu mislio vrh stranke. Pritom će jasno morati paziti da među njima ne bude ljudi koji se na bilo kakav način mogu povezati s korupcijom i aferama, jer će to biti etiketa koju će SDP stalno pokušati nalijepiti HDZ-u. S druge strane, stranka koliko vidimo nastoji pokazati da se ne libi oštro prokazati i one u vlastitim redovima koji su se ogriješili o zakon. U tom smislu će onda morati biti vjerodostojni do kraja.
Prednosti i mane
Ne bi li Plenković trebao dodatno personalizirati kampanju u smislu da se ona pretvori puno više u bitku između njega, Bernardića i Škore, a puno manje između njihovih stranaka.
– To će sigurno biti jedna od strategija, jer ljude zanima tko će im ubuduće biti premijer. To je osoba koja u svojim rukama ima najveću moć i koja može izravno utjecati na kvalitetu naših života, razvoj i međunarodni položaj zemlje. Plenković u tom smislu ima najveću prednost, iskustvo, reference… Loše je za Bernardića, što dobar dio njegove stranke ga ne vidi kao premijera. On ima itekako kvaliteta, ali mu nikada u stranci nisu dali pravu šansu, ali to je već neka druga priča unutarstranačkih odnosa, koji su gurnuti pod tepih nakon uspjeha na europskim i predsjedničkim izborima.
Utječe li, i kako, predsjednik Republike Zoran Milanović na izbornu kampanju?
– Samom izjavom da vjerojatno neće glasovati naškodio je najviše SDP-u, jer je dao do znanja da mu je svejedno tko je na vlasti, dok su njegove dojučerašnje stranačke kolege očekivale da će barem diplomatski provući potrebu za promjenama… Dobro je da se predsjednik ne miješa i ne sudjeluje u predizbornoj kampanji. Ali glasovati bi trebao, kao i promovirati važnost te demokratske institucije.
Tko od manjih političkih opcija – krajnja ljevica, Pametno, Demokrati, Stranka s imenom i prezimenom,… dobro vodi kampanju?
– S vremena na vrijeme se pojave zgodni primjeri kampanje. U nekim segmentima valja pohvaliti i Stranku s imenom i prezimenom, koja školski slaže svoj mozaik i privlači pozornost. Također komunikacija Miranda Mrsića i Demokrata je izravna i učinkovita…
