ZAGREB Građani Hrvatske su u razdoblju od pola godine između dva Eurobarometrova ispitivanja javnog mijenja znakovito promijenili razmišljanje o useljavanju stanovništva, posebice onog izvan granica EU-a. Tako je od proljeća do danas za 10 posto porastao udio građana s negativnim pogledom na useljavanje stanovništva izvan prostora EU-a, odnosno udio građana nesklonih prihvatu migranata skočio je s 43 na 53 posto. Istododobno se suzio i krug onih koji na useljavanja izvan EU-a gledaju pozitivno, i to za četiri posto. Tako danas, nekoliko mjeseci nakon što je Hrvatska postala jedna od zemalja na ruti kojom izbjeglice iz Sirije, Afganistana, Iraka i drugih zemalja putuju u nadi da će pronaći bolji život u razvijenijim europskim zemljama, na useljavanja građana izvan EU-a pozitivno gleda 41 posto stanovnika Hrvatske.

Izazov za Hrvatsku 

Građanima Hrvatske prihvatljivije su migracije unutar zemalja čanica Unije, premda je i tu došlo do blagih pomaka. Dva posto više građana (ukupno njih 65 posto) pozitivno gleda na useljavanje građana iz drugih članica EU-a, a istodobno je porastao udio onih koji na to gledaju negativno i to sa 25 posto u proljetnom Eurobarometru na 29 posto u najnovijem Eurobarometru.Tijekom ove godine u Europu je stiglo oko milijun izbjeglica. Prema dogovoru na razini Unije, Hrvatska bi trebala prihvatiti do 1.600 ekonomskih i političkih migranata. Rast negativnog stava prema prihvatu stanovništva izvan zemalja EU-a, dijelom je moguće i posljedica straha od promjena na tržištu rada. No, takav stav ne dijele u resornom ministarstvu rada i sindikatima. Štoviše, misle da je prihvat izbjeglica za Hrvatsku izazov koji bi mogao pozitivno utjecati na domaće tržište i poticanje javnih investicija.

Da je na prostoru Europe još uvijek više slobodnih radnih mjesta no što migranata pristiže, podsjeća Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS). Naravno, pritom ne treba zaboraviti da sve zemlje EU-a nisu u istoj poziciji, gospodarski i ekonomski. 

– S obzirom na broj migranata koje bismo trebali prihvatiti, ne treba se bojati da će oni izazvati potrese na tržištu rada i ugroziti nečija radna mjesta. Generalno, na našem tržištu posla nema – veli Sever podsjećajući kako će u ljude koji će biti raspoređeni u Hrvatsku trebati puno uložiti i to je zapravo niša na kojoj bi se mogle potaknuti javne investicje i zapošljavanje. Naime, Sever ističe kako će trebati osigurati smještaj za ljude koje će Hrvatska prihvatiti i to je prostor za poticanje javnih investicija. S druge strane, treba računati i na zapošljavanje onjih koji će pomoći integraciji, uklapanju migranata u društvo.

Spajanje obitelji

– Treba voditi pametnu politiku da se te ljude uklopi u društvo, da ih se ne getoizira. Da se takva politika vodila u većim zemljama, mnogih problema danas ne bi bilo – veli Sever. Dodaje on i da bez obzira na domaću kvotu, svima onima koje Hrvatska prihvati valja omogućiti spajanje obitelji. »To je pitanje realiteta, ljudskosti. Ako je obitelj razdvojena, bez obzira na kvotu, treba učiniti sve da se obitelji spoje«, ističe.

Ni Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskog sustava, ne očekuje da bi prihvat izbjegličke kvote u Hrvatskoj izazvao potrese na tržištu rada. 

– Možda nam je ovo i jedan test. Već za desetak godina imat ćemo fizički manjak radne snaga i morat ćemo je uvoziti – veli Mrsić. Pametnom politikom tako bi se mogle ublažiti posljedice starenja stanovništva, a time i sužavanja radnog kontingenta. A osim negativnih demografskih kretanja koja će do jačeg izražaja doći u budućnosti, Hrvatska se već danas suočava s problemom nedostatka određene radne snage. Deficitaran je cijeli niz obrtničkih zanimanja, primjerice, nedostaje nam autolimara, autolakirera, bravara, instalatera grijanja i klimatizacije. Nedostaje nam i visokoobrazovanih kadrova, primjerice elektroinženjera, strojara, matematičara i fizičara, medicinara, farmaceuta.

Radno sposobni 

Prema studiji Međunarodne organizacije rada (MOR) migranti generalno ne konkuriraju domaćem stanovništvu pri traženju posla. Trećina migracijske populacije u svijetu radno je sposobna, a migranti prema MOR-u sve više participiraju u globalnom gospodarstvu i to ponajviše u sektoru usluga. Pritom, MOR u fokus stavlja kućanske poslove koji su najmanje vidljivi, slabo regulirani i slabo plaćeni. Radnici, odnosno radnice jer je uglavnom riječ o ženskoj radnoj snazi koja održava kućanstva, čuva djecu ili starije osobe, prema svim istraživanjima nerijetko su diskriminirani. Na mogućnost iskorištavanja migranata na tržištu rada ukazuje i Sever, izražavajući bojazan da će političke elite i poslodavci iskoristiti nesreću ljudi koji bježe od rata ili su u potrazi za boljim životom za svoju korist. Naime, iako se može steći dojam da je velik dio migranata visokoobrazovan, iskustvo sindikata iz drugih EU zemalja kazuje kako je uglavnom riječ o ljudima s nižim kvalifikacijama. U razvijenim zemljama takva radna snaga može pronaći posao, no u Hrvatskoj je to vrlo upitno.