Milan Radović, jedan od najboljih strijelaca Rijeke svih vremena (Osojnak, Veselica, Gulin, Bursać, Kustudić, Erceg…), prvi topnik Jugolige 1981. (26 golova), igrač koji nikada ne bi igrao kod Matjaža Keka, jer je dan prije utakmice  uvijek bio bolestan, te je sezone bio  tjelesno i mentalno u vrhunskoj formi. Veći pljesak od onoga za postignuti pogodak zaslužio je, priznavši  na Kantridi u susretu s mostarskim Veležom trija BMV (Bajević, Marić, Vladić), da je vratara Envera Marića nadmudrio rukom. Na semaforu je stajalo 0:1, treneru Marijanu Brnčiću dizala se kosa na glavi. Rijeka je pobijedila 5:1, a Radović je postigao tri gola zahvaljujući centaršutevima Milana Minte Ružića. Legendarne »desetke« s Kantride…

Damir Burić, trener Hajduka, njemački Dalmatinac (preporodio je »bile«), za razliku od svojih nadređenih, nikada ne priča o sucima. Poglavito ne komentira kaznene udarce. U Kranjčevićevoj je u posljednjem  kolu »briljirao« međunarodni sudac Marijo Strahonja. Nadmašio je sam sebe misleći da je Collina. Nitko, osim njega, nije vidio dva kaznena udarca. Burić je nakon promašaja (vratnica), Gabriela Bobana pogledao u nebo  – Ima Boga! Propustio je to učiniti kada je promašio njegov igrač, Caktaš… (?).

Kazneni udarci su kamen smutnje. Još uvijek sam uvjeren da onoga u Osijeku protiv Rijeke  nije trebalo dosuditi (bez obzira na »čvrsti« Beusanov stav!), kao što je činjenica da su za sličnu situaciju u Poljudu Bruni Mariću prijetili smrću! Na sreću,  kazneni udarac nije realiziran pa je Marić – preživio. Kazneni udarac je otrovna strelica koja pogađa ravno u srce.

Od utakmice Hajduk – Dinamo prošlo je više od dva i pol mjeseca (19. rujna), a još uvijek se ne zna tko je kome j..bo mater, prijetio. Tko je želio Marića – urazumiti! Jer, istraga je u tijeku. Disciplinski sudac Vlajčević skuplja dokazni materijal (?). Zbog čega je, naravno, prvenstvo neregularno. Najbolje bi bilo smanjiti troškove ukidanjem uloge – delegata utakmice! Ako mu nitko ne vjeruje, niti pak ništa ne vidi… Znate ona tri majmuna – jedan ne vidi, drugi ne čuje, treći ne govori. Bojim se da smo mi majmuni u cirkusu HNL-a.

Nesretni bi bili treneri (ne svi), da nema sudaca. Jer, nema boljeg alibija od – udri po sucu u močvari kolektivnog ludila. Neki to upražnjavaju i prije utakmice. Treba pokazati zube. Za očekivati je da će Damir Mišković reagirati ako bude trebalo. A ono, drž’te lopova… Jeftina je zabava.

Trebalo bi uvesti novo jedinstveno pravilo da u svakom kolu suce određuje jedan od trenera. Tako bi svako imao pravo na odabir četiriju (svojih) sudaca. Neozbiljno? Apsolutno! Zar je normalno da svi vrište, klupski djelatnici, treneri, team menadžeri i igrači, a nitko nikoga ne kažnjava. Anarhija. Otvoren je lov na suce. Ali i suce valja sankcionirati, kažnjavati za greške – javno. Jadno je skrivanje iza »UEFA zakona«. Kolektivno igranje skrivača licemjerna je zabava. Voda na mlin sumnje i nepovjerenja.