Danas nešto poslije 9 sati znat će se je li 13. svibanj dan kada je Uljanik brodogradilište, nakon više od 160 godina postojanja, završilo u stečaju. Stečajni sudac Ivan Dujić krajem travnja prolongirao je odluku, ali je pritom bio vrlo jasan i izričit – ne bude li do današnjeg ročišta deblokiran račun pulskog brodogradilišta, proglasit će stečaj. Novih odgoda, naznačio je, neće biti. Jedina nada ostali su Kinezi čiji se odgovor još uvijek čeka.

U stečaju su do sada završila tri Uljanikova društva, s gotovo 450 zaposlenih, a sve upućuje da bi se ovoj masi radnika danas lako moglo pridružiti još 1.100 radničkih duša iz pulskog škvera.

U započetom valu stečajeva najgore je zadesilo djelatnike Uljanikovog Poslovno-informacijskih sustava (PIS), kod kojeg je proglašen likvidacijski stečaj jer ovo društvo, osim nešto malo pokretnina, nema nikakve druge imovine.

Oko 150 zaposlenika, od toga 48 iz riječkog pogona, ostalo je tako praktički bez ikakve šanse da će ikad vidjeti kune svojih potraživanja na račun neisplaćenih plaća i otpremnina. Sve na što mogu računati su tri minimalne plaće, polovicu od iznosa zakonom propisane otpremine i buduće, mjesečne naknade koje će primati od Zavoda za zapošljavanje.

Koliko smo imali prilike vidjeti prošli »crni« ponedjeljak, kad je stečajni upravitelj došao podijeliti otkaze trećemajskim PIS-ovcima, njima četrdeset i osmero, velik dio njih u onim je, najgorim godinama za ostati bez posla – još su prilično daleko od penzije, a šanse da se u toj dobi ponovno zaposle vrlo su male.

Prošli četvrtak u stečaju je završila i Uljanik Strojogradnja Diesel, s oko 230 zaposlenih u pulskim i riječkim pogonima. Riječ je o tvornici brodskih motora, čiji je sastavni dio i nekadašnji riječki MiD, »Motori i dizalice«. Ova tvornica sporohodnih brodskih motora i dizalica bila je izdvojena iz sustava »3. maja« kod privatizacije riječkog brodogradilišta, a pod Centrom za restrukturiranje i prodaju (CERP) prijetio joj je stečaj.

Sredinom 2015. godine i ove trećemajske pogone preuzima i u svoj sustav inkorporira Uljanik grupa da bi se sada, četiri godine poslije, bivši »midovci« našli u – stečaju. U trenutku privatizacije »3. maja«, sredinom 2013. godine, u MiD-u je bilo oko 340 zaposlenih, a sada je stečaj i otkaze ugovora o radu dočekalo njih oko stotinu.

Dok se danas čeka na eventualni spas od kineske korporacije China Shipbuilding Industry Corporation (CSIC), nije zgorega podsjetiti kako su prije deset godina u riječkim »Motorima i dizalicama« bili u jeku proizvodnje četrnaest brodskih motora koje su putem svog licencodavca Wärtsilä Switzerland bili u jednom naletu ugovorili za isporuku u Kinu. 

Crni tjedan stečajeva u Uljanik grupi nije zaobišao ni pogone TESU-a, koje u Puli zapošljava šezdesetak radnika. Stečajna sutkinja Tijana Licul nije htjela otezati s odlukom u okolnostima kad su ispunjeni svi zakonski uvjeti, a prvo ročište, na kojem će se utvrditi tražbine vjerovnika i moći donijeti odluke oko daljnje sudbine tvrtke, zakazano je za rujan.

Nastave li se na Trgovačkom sudu u Pazinu nizati stečajevi u Uljanik grupi ovaj tjedan mogao bi biti bolan i za državni proračun, koji bi mogao ostati »kraći« za novih milijardu kuna protestiranih jamstava. Kao što je poznato, za petak, 17. svibnja zakazano je stečajno ročište nad matičnim društvom holdinga, Uljanikom d.d., na koji se vodi Jan De Nulovo jaružalo.

Otvaranjem stečaja ova najskuplja, poluzavršena novogradnja postaje dio stečajne mase, a to ujedno znači kraj svim nadanjima i pričama resornih ministara Darka Horvata i Zdravka Marića o tome kako još postoji način da se spasi onih milijardu kuna odnosno 125 milijuna eura državnih jamstava, izdanih za ovu novogradnju.

Jedina preostala šansa jest da se sa Belgijancima uspije parafirati sporazum kojim bi se razriješio ovaj, za hrvatsku stranu milijardu kuna »težak« problem poluzavršenog jaružala, ali to definitivno mora biti prije otvaranja stečaja nad Uljanikom d.d. A ročište je za pet dana.