Sinoć je na području općine Pićan nestala četverogodišnja djevojčica Anamarija Zović. Odjevena je u sivu majicu s ružičastim ponijem, zelene kratke hlačice, a na nogama ima ljubičaste kroksice. Anamarija je visoka oko 100 cm, ima smeđu valovitu kosu (do uha) i plave oči.

Ona je oko 19 sati šetala s psićem, te je zadnje viđena kod Kulja i od tada joj se gubi svaki trag. U potragu za djevojčicom, rođena je 10. studenoga 2011., angažirano je više stotina ljudi – mještani, vatrogasci, policija, pripadnici HGSS-a sa psom tragačem, a područje se pretražuje i termo kamerom, a stožer za traganje je smješten kod Kulja.

Policija moli građane da ako imaju informacije o nestaloj djevojčici to jave policiji na 192 ili Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje na broj 112.

NOVO 8.11 Nakon cjelonoćne potrage u kojoj je sudjelovalo više stotina osoba, u srijedu oko 7.40 sati u blizini Gračišća nađena je četverogodišnja Anamarija Zović. 

Djevojčica je pronađena jutros neozlijeđena.

Oko 300 metara od Gračišća pripadnik dobrovoljnog vatrogasnog društva i pripadnik Državne uprave za spašavanje pronašli su Anamariju 500 metara od ceste, odnosno dva kilometra od njezine kuće u stanju šoka, ali neozlijeđenu, uz male ogrebotine.

Policijska uprava istarska zahvaljuje svim građanima koji su pomogli u traganju za djevojčicom, policijskim službenicima, vatrogascima, pripadnicima dobrovoljnih vatrogasnih društava, pripadnicima DUZS-a, članovima GSS-a, članovima lovačkih društava, mještanima i svim drugim osobama koje su se uključile u potragu za djevojčicom.  

TIJEK DOGAĐAJA Dramatična potraga i borba s vremenom okončana je sretno kada su Silvano Smoković, predsjednik DVD-a Pićan i Mladen Kiković, tajnik DVD-a Pićan i djelatnik DUZS-a u područnom uredu u Pazinu u srijedu u 7.40 sati pronašli četverogodišnju Anamariju Zović živu i zdravu na 300-tinjak metara od Gračišća. U potrazi je tijekom 13 dugih sati njezinog nestanka sudjelovalo više stotina vatrogasaca, policajaca, lovaca, mještana, prijatelja, rodbine, pripadnika HGSS-a iz Pule i Rijeke i psa tragača. Policija je tijekom noći u potrazi koristila termovizijske kamere.

Naime, djevojčica je nestala u utorak oko 19 sati iz dvorišta obiteljske kuće u Lukežima na području općine Pićan. Ona je šetala s dva psa, te je zadnje viđena kod Kulja i tada joj izgubio trag. Svi koji su dolazili u blizinu obiteljske kuće Zović, gdje je ujedno bio i smješten stožer za potragu, nisu mogli skriti šok i tugu radi nestale djevojčice.

Potraga je počela odmah i u nju se uključilo puno ljudi, a trajala je cijelu noć. Naime, na teren su išle grupice od četiri do pet osoba predvođene jednim poznavaocem terena oko Lukeži. Oko 5 sati ujutro je potraga na kratko obustavljena, no neki su i dalje tragali jer se na više mjesta u šumi vidjelo svjetlo ručnih lampi. Nešto iza 6.30 sati na zborno mjesto u Lukežima su počeli (ponovno) stizati brojni mještani s ruksacima i štapovima te čizmama za nastavak potrage. Do trenutka kada je objavljena radosna vijest o njezinom pronalasku u dvorištu kuće i po okolnim šumama je bio poveći broj volontera. Također je policija cijelo vrijeme slala vozila i ljudstvo na teren.

Optimizam je bio na visini i svi su željeli sudjelovati u traganju, a pored lampi koje su označavale gdje se koja grupa nalazi, uzastopno su se čuli povici “Ana, Ana”. Iako na terenu nije bilo komentara na ovaj slučaj, svi su bili izrazito zabrinuti te su pomno pretraživali teren i uložili veliki trud na nađu djevojčicu. Trud se isplatio, a nakon 13-satne potrage četverogodišnju Anamariju Zović pronašli su dvojica članova DVD-a Pićan, oko 2,5 kilometra od kuće, te je ona sretno vraćena roditeljima.

Po nju je podno Gračišća otišla načelnica PP Labin, Đeni Bučić zajedno s jednim članom HGSS-a. Malenu Anu je Bučić držala u naručju cijelim putem do kuće i predala je obitelji. Potom je došla ekipa medicinske pomoći koja je pregledala Anu i utvrdila da je s njom sve uredu i nije bilo potrebe voditi je u bolnicu. Malena je nakon toga odnijeta u svoj krevet na spavanje. Ovaj trenutak je od onog prvotnog sivila i tuge pretvorio Lukeže u najsretnije mjesto na svijetu. No, prije svih najsretniji su bili Smoković (60) i Kiković (46) koji su pronašli curicu. Razgovarali smo s njima odmah nakon povratka u Lukeže te su nam, još puni emocija i uzbuđenja opisali što je to za njih značilo.

– Teško je to opisati, velika sreća i zadovoljstvo kada smo je vidjeli. Mala je stajala, plakala i zazivala majku, a kada me vidjela, zagrlila me i smirila se. Psi koje je vodila sa sobom, kada smo je pronašli, ih nije bilo. Ne znam što bi više rekao, to je nešto neopisivo, oduševljen sam, kazao nam je vidno uzbuđen Kiković.