Magda Dulčić
Magda Dulčić ponajprije je crtačica; ona crta ono što je doživjela, ono što zamišlja i ono što vidi. Sve preobražava snagom linije. Mnogo je više crtačica nego slikarica. To samo znači da je puna unutrašnjeg života i prepuna stanovite vizionarnosti koju može konkretizirati snažnim crtežom koji u sebi snagom geste dobija vrijednost znaka u prostoru – kaže Tonko Maroević
Rodno mjesto Magde Dulčić, Stari Grad na Hvaru, u likovnom je smislu nalik starinskoj grafici s formom, ritmom i dramaturgijom stripa. Tako u jednom tekstu o njezinom radu piše Tahir Mujičić, pisac i kritičar, obožavatelj rada ove osebujne strip autorice, za koju je siguran da ju je upravo pogled na starogrojsku otočku arhitekturu nesvjesno oblikovao.
– Utjecaj postoji, to je sigurno. Jer ja stalno crtam otok. Sve što crtam, zapravo – ta ikonografija, galebovi, palme – sve je to s otoka – kaže Magda Dulčić, veteranka domaćeg stripa i animacije, autorica koja je u osamdesetima osvojila ovaj prostor vizualne umjetnosti i svojim angažmanom pionirski utrla put i drugim umjetnicama.
Svoju je izuzetnu nadarenost Magda Dulčić iskazala vrlo rano. Još kao srednjoškolka živjela je s Novim kvadratom, a jedna od najranijih fascinacija koje je osjetila prema stripu izazvao je Corto Maltese Huga Pratta, lik i ujedno strip koji je, kao i otočki svijet koji je njoj bio najbliži, određen pomalo grubom ljepotom okoliša i napučen galebovima.
– U Magdinim radovima, u stripovima i u filmovima, Starigrad, otok Hvar i mala Rudina pokraj Starigrada, selo odakle je njen otac, je svugdje prisutan. Prisutna je arhitektura, biljni svijet, prisutan je duh ovog mjesta, ona je duboko srođena s ovim prostorom i možda ga je na jedan najpoetičniji način i oslikala – govori Magdin prijatelj, likovni i književni kritičar Tonko Maroević, jedan od sugovornika u emisiji »Strip u Hrvatskoj«, u epizodi koja je bila posvećena stvaralaštvu i neobičnom životnom putu ove autorice.
Začetnica ženskog stripa
Zadivljujuća lakoća crtanja
– Magdu Dulčić upoznao sam odmah poslije srednje škole kad sam počeo raditi u Zagreb filmu. Njene stripove sam tada već znao iz Patka i volio sam ih jako, i jako smo se brzo složili. I ono što me kod Magde fasciniralo i inspiriralo je to kako bi sjedila i crtala stripove i stavljala bi ih na hrpu bez puno komplikacija, s jednom zadivljujućom lakoćom.
Ona mi je pomogla da se oslobodim tog nekakvog straha, da se oslobodim i crtam. I taj je utjecaj bio za mene ključan – kaže strip autor svjetskog glasa Goran Sudžuka, koji u superlativima govori o spontanosti i količini inspiracije i mašte, prema njegovom mišljenju neusporedivoj s bilo kojim drugim autorom ili autoricom na sceni.
– Ona je ponajprije crtačica; ona crta ono što je doživjela, ono što zamišlja i ono što vidi. Dakle, sve preobražava snagom linije. Ona je mnogo više crtačica nego slikarica. To samo znači da je puna unutrašnjeg života i prepuna stanovite vizionarnosti koju može konkretizirati snažnim crtežom koji u sebi snagom geste dobija vrijednost znaka u prostoru – ističe Tonko Maroević.
Veza s literaturom
I u stripu i u animaciji Magda Dulčić je običavala sama raditi na svim fazama projekta, od razvoja ideje do crtanja. Odlučuje se za klasičnu cel-animaciju, tehniku koja je za nju predstavljala najlogičniji izbor s obzirom na njen crtački talent i umjetničke afinitete. Ta joj tehnika omogućava da film kontrolirano i precizno gradi kvadrat po kvadrat, više od tisuća crteža čijom se animacijom konstruira pokret i razvija radnja.
– Značajan je uopće njezin kontinuiran rad u animaciji, ona ima gotovo 25 godina rada i produkcije, a time se nijedna od autorica ne može pohvaliti. Tijekom veoma tmurnih i kulturi nesklonih devedesetih, nastavila je uporno baviti se animacijom i realizirati nekoliko animiranih filmova – govori Zimonić.
Kontinuirani višedesetljetni rad odlikuje i njezin strip za djecu u časopisu Moj izbor. Baveći se stripom, animacijom i ilustracijom, održavala je i čvrstu vezu s literaturom, od Sunčane Škrinjarić i A. G. Matoša do Miroslava Krleže ili Janka Polića Kamova.
– Magda je jako zatvorena osoba koja svoj nutarnji doživljaj, unutarnji život komunicira sa svijetom ponajprije preko svojih radova. Otočne inspiracije su vrlo jake kod nje. Ona je živjela svoju mladost na otoku, u jednom ribarskom ambijentu, ona starogrojsku uvalu izvanredno poznaje, evocira…
Nerazdvojan tandem
– U »Divljem oku« smo izlagali zajedno. Tu je bio i naš zajednički prijatelj, a kasnije i njezin suprug, Zvonko Todorovski koji je u grupu »Divlje oko«, ali i u naše međusobne veze, unosio dosta dinamike, za razliku od Magde koja je uvijek bila tiha i koja je sve što je imala reći, ispričati, pričala kroz svoje stripove i animirane filmove – kaže Dušan Gačić.
U suradnji s Todorovskim kao scenaristom, Magda Dulčić je radila stripove na kartonskoj podlozi, uz dodatke neuobičajenih materijala kao što su drvene letvice ili stranice novina. Najuspjeliji od takvih radova, strip »Modri vljadi«, rađen je na velikom formatu kartonske ljepenke. Ti veliki ambalažni stripovi koje su Magda Dulčić i Zvonko Todorovski radili četveroručno, u grupu »Divlje oko« unijeli su golemu dozu svježine i eksperimenta.
– On je jednom došao s tom paletom, jel se to zove paleta, i počeli smo nešto crtati, pa sam ja nešto dodala, pa on, i tako – kazuje Magda.
Magda Dulčić je proniknula u Houellebecqovu šifru o »mogućnosti otoka«. Za nju, otok je metafora za zaokruženi svijet omeđen morem, koji je dovoljno izoliran i dovoljno malen da udomi divlje oko, znatiželjno, radosno, željno slobode…