Mnogi otočani i stanovnici istarskih turističkih gradova, pa i Crikveničani, nerijetko za ljetne turističke sezone dođu po spežu u Rijeku. Ili naprosto pozavide Riječanima ukoliko se zateknu u riječkom Konzumu ili Plodinama.

U Rijeci su, kažu, Konzum i Plodine jeftiniji nego kod njih. Od banana do Coca-cole. Pa, primjera radi, u Crikvenici pola litre fante u pet ambalaži, u najobičnijoj pekari stoji čak 17 kuna. Dakle, ne govorimo o restoranu, već o pekari. A cedevita »to go« u Poreču u fast foodu na kraju ulice je 28 kuna. Moglo bi se tako nabrajati u nedogled, primjera je bezbroj i preplavili su društvene mreže. Sve manje ljudi se tome čudi. Trgovački lanac Lidl iskoristio je variranje cijena u Konzumu i Plodinama, pretvorio eventualnu slabost konkurencije u svoju korist i sad mu je glavna reklama »Kod nas su cijene iste u svakom prodajnom mjestu u Hrvatskoj«. Eventualnu slabost konkurenicije, rekosmo, jer zašto to rade i povisuju cijene? Zato što mogu. Kada bi vidjeli  da im računica ne valja, da im je promet loš, da im se 5 kuna skuplja Coca-cola slabo prodaje, ne bi dizali cijene.

Svi se bune

Ugostitelji po turističkim mjestima voljeli bi, naprotiv, da su trgovački lanci što skuplji za vrijeme sezone, da je pašteta 20 kuna, a štruca kruha 30. Tada bi, nadaju se, turisti više jeli u restoranima. Tako nitko nije zadovoljan. Ako su cijene u marketima prihvatljive, bune se ugostitelji. Ako su visoke, bune se mještani.

Promatrajući cijene u Rijeci i na otocima, kad je riječ o Plodinama i Konzumu, uočeli smo razlike, negdje veće negdje manje, kuna do dvije po proizvodu. Ali, naravno puno veći problem su manji kvartovski dućani, voćarne, tržnica i hrana i piće u fastfood objektima.

Da su cijene u krčkim trgovinama, pa tako i u onima nacionalnih trgovačkih lanaca poput Konzuma i Plodina poprilično visoke ocijenio je jučer  Franjo iz Samobora.

– U krčkom Konzumu, u odnosu na Zagreb ili pak Samobor, cijene su veće za najmanje 15 posto. Kod nekih proizvoda razlike u cijeni još su osjetnije i penju se i do 20, čak i 30 posto što je sasvim pretjerano. Plodine su koliko sam primijetio još žešće u formiranju svojih »obalnih cijena« od svojih konkurenata pa se čudim kako ovdašnji ljudi uopće uspijevaju preživjeti. Turisti dođu na tjedan dana i plate koliko ih pitaš, ali domaćima je, vjerujem, obavljanje kupovine živežnih namirnica prilično traumatično iskustvo, zaključuje krčki vikendaš priznajući kako u svom dosadašnjem »bodulskom stažu« još nije naišao niti na jedan, jedini proizvod koji bi ondje bio povoljniji od cijene po kojoj ga kupuje kod kuće, na kontinentu. U svakom slučaju, cijene ovdje skaču u nebo i nije baš fer što se ljude, posebice domaći narod, dere do kože, zaključuje naš sugovornik.

Kupnja preko mosta

Slično poput samoborskog vikendaša otočni »cjenovni režim« doživljava i otočanka Anamarija Satinović.

– Samo u odnosu na zimske cijene, sve je u krčkom Konzumu, ali i Plodinama, početkom ljeta poskupilo za 10 do 20 posto. To svi vidimo i zato nije tajna da dobar dio otočana svoju kupnju, posebice onu obimniju, sve češće počinje obavljati preko mosta. Čujem od brojnih otočana da se sve više odlazi u riječke dućane Lidla gdje su cijene, u odnosu na ove naše, osjetno niže.

Nije teško pratiti kako se cijene svakog ljeta na baš svakom proizvodu u otočnim supermaketima dignu za kunu ili dvije što naoko nije puno. Ipak, kad živiš ovdje i prisiljen si svakodnevno kupovati, ta se razlika u cijeni naposljetku osjeti u novčaniku, zaključuje otočanka napominjući i da, baš kao u neka prošla vremena, svaki odlazak u Rijeku, pa makar i na servis s automobilom za većinu otočana sad znači i povratak kući s bunkerom punim jeftinije riječke trgovačke robe.

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista…