RIJEKA – Na okruglom stolu u povodu predstave »Vrat od stakla« Biljane Srbljanović, moderatorica Svjetlana Hribar na neki je način rezimirala ovogodišnji Međunarodni festival malih scena. Kao poveznicu među do sad prikazanim predstavama – »Šest likova traži autora«, »Susret«, »Putovanje izgubljenih«, »Balkanski špijun«, »Sudnji dan« i »Vrat od stakla«, ona je uočila temu obitelji koja se problematizira kroz obiteljske zamke i posrnuća. U to se uklapa i posljednji dramski tekst suvremene srpske dramatičarke Biljane Srbljanović (1970.), autorice »Beogradske trilogije«, »Porodičnih priča«, »Skakavaca«, »Supermarketa«, »Barbelo, o psima i djeci«, »Mali mi je ovaj grob«, »Amerika, drugi dio« i drugih komada.

U središte »Vrata od stakla«, koji je napisala na narudžbu Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda, Srbljanović smješta tri generacije jedne beogradske obitelji. Režija je povjerena riječkoj publici dobro poznatom Jagošu Markoviću, koji potpisuje i scenografiju i izbor glazbe. Radnja se odvija u velikom, starinski namještenom stanu, koji podsjeća na kakvu staretinarnicu punu prašnjavih i nepotrebnih stvari. Mjesto radnje je suvremeni Beograd, s čijih ulica kroz prozore stana prodiru građanske demonstracije.

Građanski bunt

Jedna od tema kojima se Srbljanović bavi je pitanje građanskog bunta i mogućnosti revolucije. Ova tematska razina provlači se kroz lik Bogdanke, sedamdesetogodišnje umirovljene profesorice prava, koja je sudjelovala u studentskoj pobuni 1968. godine, a sada svoje neslaganje s aktualnim režimom iskazuje putem Twittera. No u raspletu drame doznat će se da je ona u jednom trenutku ipak pod pritiskom izdala sudrugove, pa čak i vlastita supruga, kako bi zadržala stan. Mnogo godina kasnije upravo će taj stan postati kamen spoticanja, jer se nakon brojnih upozorenja pojavljuje sin jednoga od prokazanih Bogdankinih kolega kojemu je pripao očev stan i koji sada u njemu želi otvoriti hostel, a Bogdankina obitelj je prisiljena iseliti u manji stan na periferiji Beograda.

»Vrat od stakla« čehovljevski je intoniran komad o nekoliko generacija žena jedne obitelji, njihovim disfunkcionalnim odnosima i ranjenim psihama. Baku Bogdanku suvereno i u svojoj prepoznatljivoj glumačkoj maniri, prožetoj humorom, igra sjajna Jelisaveta Sablić – koja je utjelovila pomalo zločestu, sebičnu i čangrizavu staricu u kojoj još nije utihnuo buntovnički duh. Paradoksalno, ona je možda i najživlji član obitelji. Jedna njena kći, Svetlana koju igra Vesna Trivalić, redovito posjećuje psihijatra i umorna je od života. Druga kći, Nadežda u interpretaciji Anite Mančić, nesređena je umjetnička duša koja sanja svadbu u bijeloj vjenčanici. Još jedno neuspjelo ostvarenje toga sna podcrtava pjesma sa stihom »Vrat od stakla«.