Sa svjetski poznatim estetskim kirurgom doc. dr. sc. Zoranom Žgaljardićem razgovarali smo u njegovom Centru za estetsku kirurgiju u Opatiji. Nedavno je postao dobitnikom još jedne vrijedne strukovne nagrade, one Top 100 dostignuća koju mu je dodijelio EBA Oxford. To je jedna u nizu nagrada koje je dobio, s obzirom na to da je tijekom uspješne karijere estetskog kirurga dobio veliki broj priznanja za svoj rad. Uvršten je i u Hall of fame World Academy of Cosmetic Surgery. Osim o nagradama, razgovarali smo i o njegovoj inventivnosti i strasti prema poslu te o disciplini u načinu života.

Dobitnik ste mnogih prestižnih priznanja struke. Što vam znači ova nagrada?

– Svaka nagrada vam daje potvrdu vrijednosti u stručnom smislu: kvalitete, prisutnosti kao profesionalca na tržištu i prepoznavanje svijeta u onome što radite. Ove nagrade moji su Oscari. Ovo je individualan posao. Da ne idem po kongresima, s čime bih se mogao uspoređivati. Godine 2015. u Parizu sam na Beauty Trophy bio finalist u body shape kategoriji, a 2018. u Monte Carlu sam bio finalist u dvije kategorije, facial rejuvination i body shape.

Prošle sam godine bio finalist u dvije kategorije: oblikovanja tijela i pomlađivanje lica. U žiriju su bile moje kolege, ali i kolege novinari. Sve to daje potvrdu o vašoj kvaliteti i profesionalnosti. Uvijek treba težiti boljem. Nedavno sam u Parizu imao predavanje na kojem sam govorio o tehnološkom napretku te o kemijskom pilingu koji radim po vlastitoj recepturi.

Velika profesionalnost

Krenuli ste u smjeru inovacija.

– Da nije bilo Nikole Tesle, danas bismo još bili u mraku. Tesla je bio super intelektualac. Strast u poslu vodi vas visokoj kvaliteti. Tu nije riječ o novcu. Morate imati novaca da biste si mogli priuštiti odlazak na kongrese. Sve asocijacije su neprofitabilne. U Buenos Airesu na kongresu prišao mi je osnivač American Society for Dermatologic Surgery, Lawrence Field, zamolio me bih li postao njihov mentor te sam tako postao njihov International traveler mentor. Poslao mi je ugovor i već je u prvom stavku naglašeno da za tu funkciju ne potražujem novac. Neke se stvari rade ne zbog novca, već zbog časti i profesionalne aktivnosti. Meni je najvažnije da mi klijent bude zadovoljan i globalno priznanje. U svijetu predstavljam vrh hrvatske estetske kirurgije.

Okrijte nam kako se kod vas odvija taj kreativni proces kojima unapređujete vlastitu tehniku rada.

– Jako puno stvari najprije isprobam na sebi. Recimo laser za topljenje masti isprobao sam prije nego je pušten u prodaju. Proizvođaču sam pritom ukazao na neke važne parametre i napisao savjete. Nije svaka ruka za tehnologiju dovoljno sofisticirana. Lipolizu treba raditi s laserom s kojim se treba znati služiti. Svijet trči i treba znati trčati želi li se biti uspješan. Danas je svijet globalan, nađu vas na internetu. Hrvatska je poznata po prirodnim ljepotama i turizmu, a u svim drugim kategorijama trebamo se još puno dokazivati.

U svijetu je bilo i tragičnih slučajeva estetskih zahvata. Kako to komentirate?

– Meni je moj posao strast i zato uvijek težim visokoj profesionalnosti. Ljudi kad biraju kod koga će raditi neki zahvat, moraju se odlučiti za vrhunskog kirurga, kvalificiranog. Član sam AACS – American Academy of Cosmetic Surgery, WAOCS – World Academy of Cosmetic Surgery član sam predsjedništva i savjetnik za edukaciju i etiku, American Society for Dermatologic Surgery – ASDS, te član Dermatologic Aesthetic Surgery International League – DASIL.

Nije mi zapravo jasno zašto se ljudi uopće upuštaju u to da idu kod nekoga tko nije licenciran. Primjerice, na kongresu u Parizu bilo je govora o mladoj ženi koja je preminula. Naime u zahvatu umjesto da se koristi kolagen, ubrizgali su joj kokosovo ulje. Dobila je sepsu i za tri dana je preminula. Postoji i slučaj čovjeka koji se lažno predstavljao kao kirurg Steven Hoping, bivši predsjednik AACS-a.

On se u Dubaiju lažno predstavljao i priveden je. Čovjek treba paziti kome se daje u ruke. Ono što je bitno kod izbora kirurga ili doktora estetske medicine jest to da treba odabrati liječnika s iskustvom, jer u konačnici ovo je opasan posao i odgovornost je velika.

Najbiotnija je samodisciplina

Kad operirate, morate imati izuzetnu koncentraciju. Kako se rješavate stresa: šetnjama, vježbanjem…?

– Mučim se. Imam visoki tlak. Trideset sam godina kirurg. Najprije moram razgovarati s klijentom, potom obaviti zahvat i onda pratiti oporavak. To je veliki stres. Opušta me i odlazak na kongrese, upoznavanje novih kultura. Iskreno i nemam previše slobodnog vremena. Nastojim ići u fitnes-dvoranu, malo odradit s utezima, i otrčati po lungo mare navečer kad završim s radom. Planiram ići jahati konje vikendom, mislim da bi me to jako opuštalo. Inače volim životinje. Imao sam psa s kojim sam nekad trčao, ali je stradao jer ga je udario auto i od tada više nemam psa.

Pridržavate se zdravog života koji iziskuje i svojevrsnu disciplinu.

– Dakako. A tome učim i svoje klijente. Ako niste autodisciplinirani, nema rezultata. Recimo, mast na trbuhu je rizična za dijabetes 2 i kardiovaskularne bolesti. Dijeta je stoga vrlo korisna. To je koncept. Moji pacijenti nakon zahvata dobivaju upute kako se pravilno hraniti. Treba biti mentalno spreman promijeniti svoj način života ako se žele postići dobri rezultati. U švicarskom zakonu je istaknuto kako čovjek mora voditi računa o svom zdravlju. Treba biti ozbiljan prema vlastitom zdravlju.

Za kraj razgovora recite nam što je za vas lijepo lice?

– Imam 58 godina i tijekom života sam gledao različita lica. Moj kriterij je skladnost. Recimo Julie Andrews je lijepa glumica, elegantna, no, sigurno ima i ljepših. Angelina Jolie ima lice koje je pomalo slično muškome, te je slična Brad Pittu. Smatram da je ljepota u očima promatrača.