Eskalacija straha i netolerancije: Deklaracija o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj popraćena šutnjom

Šutnja kojom je praćena ova vrlo ozbiljna deklaracija dramatičnija je od samog teksta dokumenta koji su potpisali manjinski saborski zastupnici i uskoro bi se mogla obiti o glavu ne samo pripadnicima nacionalnih manjina, nego svim hrvatskim građanima

Zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru, predstavnici i pripadnici naroda koji su bili istrebljivani u II. svjetskom ratu (Romi, Židovi, Srbi i drugi), koji su doživjeli milijunski egzodus od 1945. godine do danas (Nijemci, Mađari, Srbi i drugi) i koji desetljećima sudjeluju u izgradnji tolerantnog i demokratskog društva i međunarodno afirmirane i europski prihvaćene države ponovno su suočeni s eskalacijom etnocentrizma i netolerancije u Republici Hrvatskoj.«   

Ovom rečenicom započinje Deklaracija o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, koju su potpisali Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine i osam manjinskih zastupnika u Saboru.

   Cijela Deklaracija je napisana u dramatičnom tonu, a u jednom njezinom dijelu upozorava se da su zastupnici manjina svjesni »da razvoj pokreta koji se kontinuirano pozivaju na rat, koji obnavljaju ratnu retoriku i koji militariziraju javno i političko djelovanje mogu dovesti do porasta aspiracija za autoritarnim političkim vrijednostima i sustavima u kojima će biti narušene vrijednosti mira, pluralizma i multietničnosti«.  

  – Mnogi pripadnici nacionalnih i drugih manjina osjećaju povećanu nesigurnost i nelagodu zbog ponovne eskalacije straha i netolerancije u Republici Hrvatskoj, zato u njihovo ime, kao njihovi zastupnici, tražimo solidarnost i pomoć svih odgovornih institucija, a u prvom redu institucija Vlade, Europske unije i civilnog društva, stoji u zaključku Deklaracije. Nakon ovakve Deklaracije, nakon što je istu podržala i Pučka pravobraniteljica, očekivalo se da će mediji na sva zvona oglasiti strahove i upozorenja predstavnika nacionalnih manjina, ali to se nije dogodilo. S izuzetkom lista koji čitate, odnosno Glasa Istre, Deklaracija je medijski popraćena vrlo skromno, na što je upozorio i predstavnik srpske nacionalne manjine Milorad Pupovac.

On je istaknuo da je »potpuno neshvatljivo da dokument s takvom porukom i s tim potpisnicima ne dobije potrebnu prezentaciju«. Deklaraciju su prešutjele i državne institucije, odnosno političke stranke, zbog čega je predstavnik srpske nacionalne manjine upozorio da smo »ušli u fazu potpune neosjetljivosti za ponovno raspirivanje nacionalizma, pa i ekstremnih nacionalističkih poruka u našem društvu«.

   Predstavnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin rekao je da bi »šutnja koja traje mogla omogućiti vrijeme u kojem će šutnja postati obavezna«.   

Oglušili se na pitanje

Uistinu, šutnja kojom je praćena ova vrlo ozbiljna deklaracija, deklaracija koja upozorava da manjinske zajednice strahuju pred onim što se događa i onim što bi se moglo dogoditi, dramatičnija je od samog teksta dokumenta koji su potpisali manjinski saborski zastupnici. 

   Početkom tjedna naš list postavio je izravna pitanja Vladi, predsjedniku Sabora Josipu Leki i predsjednici države Kolinde Grabar Kitarović. Na ove tri adrese poslali smo isti upit: »Cijenjeni, manjinski zastupnici u Saboru Republike Hrvatske donijeli su i javnosti predstavili Deklaraciju o nesnošljivosti i etnocentrizmu, u kojoj upozoravaju na rastuću netoleranciju u društvu. Oni upozoravaju da ista predstavlja »sigurnosni problem za nacionalne manjine« te da su nadležne institucije sve tolerantnije prema iskazivanju netrpeljivosti prema pripadnicima nacionalnih manjina. Molimo Vas za komentar ove deklaracije te za odgovor na pitanje podržava li institucija koju predstavljate donošenje Deklaracije o nesnošljivosti i etnocentrizmu, odnosno dijeli li mišljenje da u Hrvatskoj uistinu raste netolerancija prema manjinama.«

   Navedene institucije potom smo kontaktirali telefonskim putem i utvrdili da su zaprimili naša pitanja. Odgovor smo dobili samo iz Sabora. Doduše, bio je to odgovor bez odgovora: »Poštovani, željeli bismo vas podsjetiti kako je Hrvatski sabor pluralistično predstavničko tijelo građana te kako predsjednik Hrvatskoga sabora, koji je tek prvi među jednakima, ne može davati ocjenu niti se očitovati o predmetnoj deklaraciji u ime cijele institucije.«

   Odgovor Vlade, odnosno predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u potpunosti je izostao. Šutnja na koju su upozorili Pupovac i Radin, dakle, nije nikakav previd. Najodgovorniji ljudi u državi svjesno su prešutjeli javno iznesene strahove predstavnika nacionalnih manjina, što predmetnu Deklaraciju čini još ozbiljnijom i, rekosmo, dramatičnijom.

   U političkim i društvenim okolnostima normalnijim od ovih u kojima živimo očekivalo bi se da će državne institucije i političke stranke zauzeti stav o predmetnoj manjinskoj deklaraciji.   

Povratak rigidnom nacionalizmu

Normalnija i odgovornija medijska scena od ove koju imamo, pak, propitala bi okolnosti zbog kojih je Deklaracija donesena, odnosno utvrdila bi pretjeruju li manjinski zastupnici kad kažu da rastuća netolerancija predstavlja sigurnosni problem za nacionalne manjine. Ništa od toga se nije dogodilo, iako materijala za analizu i raspravu ima više nego dovoljno. Našim čitateljima i čitateljicama na ovom mjestu prezentirat ćemo dio izvještaja Srpskog narodnog vijeća (SNV) o nasilju i nesnošljivosti prema Srbima u Hrvatskoj u razdoblju od početka do kraja 2014. godine.

   Srpska nacionalna manjina, inače, s pravom se može smatrati najugroženijom nacionalnom manjinom u Hrvatskoj, čemu svjedoče i navodi iz izvještaja koji ćemo citirati. Za početak, u Srpskom narodnom vijeću konstatiraju da je »buđenje nacionalističke euforije i mobilizacije dijela veteranske populacije započelo odlukom aktualne Vlade da počne s temeljitim provođenjem Zakona o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina, kojim se propisuje ravnopravna upotreba manjinskog jezika u onim sredinama gdje one čine više od 33 posto stanovništva«.

   – Postavljanje prvih dvojezičnih ploča na državne institucije u Vukovaru početkom 2013. izazvalo je otpor veteranskog udruženja Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Protest vukovarskih veterana, koji je prerastao u protest protiv prava Srba, naposljetku je rezultirao povećanom razinom govora mržnje i etničke nesnošljivosti u javnom prostoru, navodi se u izvještaju SNV-a. Srpsko narodno vijeće zaključuje da se u pozadini eskalacije mržnje krije povratak HDZ-a »vrijednostima 90-ih«, odnosno rigidnom nacionalizmu, navodi SNV.   

U nizu zastrašujućih primjera kojima ilustriraju svakodnevni govor mržnje i eskalaciju netrpeljivosti prema pripadnicima srpske nacionalne manjine izdvaja se letak koji je nepoznat netko dijelio u Belom Manastiru, a u kojem se Srbe stavlja u položaj u kakvom su bili Židovi u nacističkoj Njemačkoj. Letak potpisuju »prognani Hrvati«, a u naslovu stoji: Suživot sa Srbima – što i kako.

U tekstu, između ostalog, stoji: – Prodajete li stan, kuću ili zemlju – ne prodajte je Srbima makar nudili više cijene. Prodajući Hrvatu i za nižu cijenu izbjegavate dio ovih proživljenih strahota našim unucima. Ako je eventualni kupac Srbin i pošten čovjek – ne prodajte ni njemu! Nemoguće je predvidjeti poštenje njegova potomstva. Jer, mnogi četnički krvnici su djeca i unuci poštenih Srba… A ne može se predvidjeti ni tko će biti neki drugi kupac u budućnosti. / Kada u svom poduzeću trebate uposliti nove radnike, ne zapošljavajte Srbe, jer time onemogućavate njihovo privredno jačanje i infiltraciju uhrvatsku privredu. / Izbjegavajte trgovine, uslužne i proizvodne radionice čiji su vlasnici Srbi. Neka oni žive svoj život, a mi svoj – bez njih. / Ne družite se sa Srbima i ne prijateljujte s njima, jer tako izbjegavate njihovo ulaženje u hrvatsko narodno tkivo. Nikad ne znate kako će reagirati na zov velikosrpskih političara. Do sada mnogi nisu mogli odoljeti »zovu Srbije«. / Djecu i unučad upućujte da se ne druže sa Srbima, srpskom djecom. Na taj će način izbjegavati mogućnost da se zaljube u mladiće i djevojke srpske nacionalnosti i da sa njima sklapaju brakove. Neka shvate da se ljubav javlja prema ljudima s kojima se družimo na neki način. Družeći se sa svojima naći će osobu svog života među pripadnicima svog naroda. U mladima treba razvijati osjećaj da je ženidba s osobom srpskog naroda jedan oblik podcjenjivanja ili čak izdaja hrvatskog narod, zanemarivanje hrvatskih žrtava i stradanja. Takve ženidbe su opasnost za opstanak Hrvata. To se vidi po rezultatima dosadašnjeg suživota sa Srbima.«   

U izvještaju se prezentiraju i podaci Ministarstva unutarnjih poslova o kaznenim i prekršajnim djelima motiviranim etničkom mržnjom u Hrvatskoj, čije su žrtve u velikom broju pripadnici srpske nacionalne manjine.    – Najveći broj događaja koji su imali obilježja međuetničke netrpeljivosti i u 2014. evidentiran je na Područjima posebne državne skrbi, odnosno na područjima u kojima živi najveći broj Srba povratnika. U 2014. na tim su područjima ukupno zabilježena 44 događaja koja su imala obilježja međuetničke netrpeljivosti, od čega se njih 32 počinjena na štetu Srba.    Kako pokazuju podaci MUP-a, u prethodnoj godini od ukupno osam kaznenih djela motiviranih etničkom mržnjom, a u tri slučaja utvrđeno je da su motivirana mržnjom prema osobama srpske nacionalnosti, navodi se u izvještaju. Evidenciji Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) za 2014. godinu govori pak o 39 zaprimljenih kaznenih prijava koje se odnose na zločin iz mržnje.    – Tokom 2014. od strane MUP-a evidentirana su i ukupno 54 prekršaja počinjena nošenjem, izvođenjem, reproduciranjem i isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža ili pjesama motiviranih mržnjom, navodi Srpsko narodno vijeće.

Bojkot Srba

U zaključku teksta na distribuiranom letku piše: »Srbi su tu pokraj nas. Neka ih, neka žive svoje živote, ali ne dajmo da se miješaju s nama jer oni nisu kao svi drugi ljudi. Neki od njih se u tren oka prometnu u pljačkaše, rušitelje, krvnike… neka naše ponašanje prema njima bude neka vrsta bojkota. Najbolje bi bilo i za njih i za nas da oni odu tamo odakle su došli oni ili njihovi preci, u Srbiju.«

   Na samom kraju stoji i ovakva napomena: »Ovaj tekst pročitaj i zapamti sadržaj, a zaboravi od koga si ga dobio. Daj ga drugima na čitanje. Po mogućnosti ga umnoži i podijeli dalje. Neka se širi kao usmena narodna predaja.«

   Takvih i sličnih primjera u izvještaju napisanom na pedesetak stranica teksta može se naći na pretek. Na koncu izvještaja citirane su ustavne odredbe i zakoni koji se u praksi svakodnevno krše na štetu srpske nacionalne manjine. Imajući u vidu ovaj izvještaj, Deklaracija koju su potpisali saborski zastupnici nacionalnih manjina više je nego utemeljena. Stoga nam na koncu valja upozoriti: šutnja koja prati potpisivanje Deklaracije uskoro bi se mogla obiti o glavu ne samo pripadnicima nacionalnih manjina, nego svim hrvatskim građanima i građankama koji žele živjeti u civiliziranoj i prosperitetnoj Hrvatskoj.