Na čelu njemačke strane nalazili su se ljudi koji očito nisu bili psihički zdrave osobe, niti je njihova tadašnja borba imala ikakvog smisla. Ni čelništvo jugoslavenske Četvrte armije u tom trenutku nije donosilo racionalne odluke, ističe akademik Petar Strčić
RIJEKA » TV kalendar Hrvatske televizije u svom se prekjučerašnjem izdanju na kontroverzan način pozabavio obljetnicom bitke za Rijeku, sugerirajući kako se u tim borbama na riječkom području na samom kraju Drugog svjetskog rata radilo o besmislenom žrtvovanju života nekoliko tisuća partizana, u trenutku kada je rat praktično već bio okončan.
Kako se navodi u TV kalendaru, koji urednički potpisuje Vladimir Brnardić, koji je na tom mjestu 2011. zamijenio Obrada Kosovca, zapovjednik njemačkog 97. korpusa general Ludwig Kübler dobio je u to vrijeme težak zadatak. Morao je kod Rijeke zaustaviti napredovanje partizana i omogućiti njemačkoj Armijskoj grupi E Jugoistok pod zapovjedništvom generala Alexandera Löhra da se preko Ljubljane povuče u Korušku.
Žestoki napad
General Kübler zapovijedao je šarolikim snagama, koje su raspoređene u obrambenu liniju koju su prije i za vrijeme rata izgradili Talijani. Žestok napad partizana Četvrte armije pod zapovjedništvom generala Petra Drapšina u kojoj je bilo pet dalmatinskih divizija počeo je 20. travnja 1945. jurišom na utvrđenja na Sv. Ani i Sv. Katarini, odakle se branio prilaz Sušaku. Uz velike gubitke, partizani su odbijeni. U ponovljenom napadu partizani su stigli do njemačkih položaja na Sv. Ani, no njemački zapovjednik telefonski je naredio njemačkom topništvu da gađa njegove položaje te uz vlastite žrtve ponovo odbio partizanski napad.
»Pogrešan je i podatak o šest tisuća poginulih, iako ih je poginulo jako puno, i to uglavnom mladih Dalmatinaca, no ne zna se točno koliko, kao što je i netočna teza da je preko Cresa oslobođen Trst. Istarska i Primorska divizija u to su vrijeme već bile pred Trstom i to je razlog zbog kojeg su se ovdje došli boriti Dalmatinci«, kaže ugledni riječki akademik Petar Strčić.
»Prema nekim procjenama u bitki za Rijeku poginulo je oko šest tisuća partizana, što je bilo strašno rasipanje ljudskih života, u trenutku kada je rat već praktički bio završen«, zaključuje se u TV kalendaru.
Je li se doista, kako to sugerira autor televizijskog priloga, radilo o uzaludnim žrtvama? I je li rat u tom trenutku već bio »praktički završen«?
»Rat u tom trenutku još nije bio završen. Rijeka je oslobođena 3. svibnja, a Njemačka je kapitulirala tek 9. svibnja«, odgovara akademik i jedan od najvećih autoriteta za tu tematiku Petar Strčić, kojega smo zamolili za komentar televizijskog priloga o završnim borbama za Rijeku, navodeći kako se u borbama za Rijeku radilo o »strahovitim borbama«, koje su se, međutim, vodile »bez velike potrebe«. Dr. Strčić, dakle, smatra da se može reći da se radilo o »uzaludnim žrtvama«, ali odgovornost za to vidi i na jednoj i na drugoj strani.
Psihički nestabilni
Prema njegovim riječima, na čelu suprotne, njemačke strane, nalazili su se ljudi koji očito nisu bili psihički zdrave osobe, niti je njihova tadašnja borba imala ikakvog smisla.
»Ovo što su napravili s Rijekom bila je jedna povijesna besmislica«, zaključuje dr. Strčić i podsjeća da su Nijemci brojne zgrade u Rijeci minirali, a neke pretvorili u bunkere i utvrde.
Međutim, akademik Strčić – koji je o završnim vojnim operacijama na riječkom području u Drugom svjetskom ratu s Antunom Gironom objavio studiju »Zaobići Ignridstellung« – napominje kako ni čelništvo jugoslavenske Četvrte armije u tom trenutku nije donosilo racionalne odluke. »Tito se bio jako naljutio na generala Drapšina jer je Josip Broz smatrao da se Rijeku moglo zaobići, i Nijemce i njihove kvislinge kojih je bilo dosta – jer bili su tu i četnici, ustaše, Čerkezi… – tako primorati na predaju«, navodi dr. Strčić i dodaje da ni za podatak o likvidaciji njemačkih vojnika koji su se predali na Sv. Ani »nema pouzdanih vijesti«.
Na velik broj žrtava u redovima jugoslavenske vojske utjecalo je više faktora, no čini se da je bilo ključno da su napadači zanemarili snagu njemačke obrane. »Upravo tako«, slaže se dr. Strčić.
