Traženje nekih novih utopija, priča o novim identitetima u tranziciji, odnos prirode i postindustrijskih krajolika, rasvjetljavanje sivih zona tržišta rada i novih migracija – to su neke od ključnih točaka ovogodišnje izložbe T-HT nagrada@MSU, koja je sedmu godinu zaredom postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti. Ukupno 34 rada, odabrana između 166 radova prijavljenih na natječaj, nude reprezentativni pregled recentne domaće umjetničke produkcije. 

  Tako veli međunarodni žiri – čine ga mr. sc. Snježana Pintarić, predsjednica stručnog povjerenstva, ravnateljica MSU-a i muzejska savjetnica; dr.sc. Leonida Kovač s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu; Peter Kogler, multimedijski umjetnik i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu ; Igor Španjol, kustos Moderne galerije Ljubljana i Leila Topić, kustosica MSU-a. 

 Ljepota banalnosti

Umjetničke senzibilitete i tematske interese autora uvrštenih na izložbu teško je svesti na jedan zajednički nazivnik. No Igor Španjol, slovenski kustos koji drugu godinu zaredom sudjeluje u radu žirija, podijelio je radove u nekoliko skupina i svaku cjelinu nadahnuto analizirao u katalogu izložbe. Uvjerljivu (brojčanu) dominaciju preuzeli su fotografski radovi. Zanimljivo je i to što među autorima prevladavaju mlađi umjetnici. 

  – Dinamika ove izložbe proizlazi iz kontrasta, iz sučeljavanja različitih pogleda. Praksa stvara majstora, kvantiteta ima učinak i na kvalitetu, a fotografija je postala dominantan medij, do te mjere da je postala ne-specifična. Mnogi se radovi bave monumentalizacijom banalnog, i pod tom riječi »banalno« ne mislim na nešto nevažno. Baš naprotiv, danas je tako važno u monotoniji svakodnevnog života pronalaziti vrijedne i lijepe stvari na koje smo postali slijepi – rekao je Igor Španjol. 

  Njegovu misao o ljepoti banalnosti dobro ilustrira ciklus fotografija »Izloženi« umjetnika Ina Zeljaka, koji je tijekom 2014. godine »nastupao« po hrvatskim prometnicama u ulozi prepredenog voajera. Poskrivećke fotografirajući ljude u osobnim vozilima, koji su zastali na semaforu, nakanio je dovesti na klizav teren ideju o zaštićenosti privatnog prostora. U svome je malom i etički »mutnom«, ali zanimljivom eksperimentu – u kojemu su mu anonimni vozači automobila služili kao zamorci – dokazao kako u modernom svijetu nema opuštanja, da masku treba nositi uvijek, da nikad nisi zaštićen od nadzora, čak ni u osobnom vozilu koje se smatra intimnim prostorom. 

 Priroda i industrija

Fotografkinja Tanja Deman u svome ciklusu »Kolektivni narativi« iz 2013. godine bavila se jednom drugom bitnom temom ove izložbe: točkama u kojima se prirodni okoliš dodiruje s izgrađenim okolišem. Ona snima začudne geološke formacije, stadione, arene, duboke ponore, ali i kazališta, projekcijske hale i vrhove planina.

U prirodu zalazi i Borko Vukosav, hvaljeni predstavnik mlađe generacije fotografa, koji u seriji »Jezera« istražuje postepeno propadanje prve zagrebačke tvornice opeka, one u vlasništvu braće Muller. Osnovana 1885. godine, tvornica je bila aktivna više od stoljeća, no otkako je sredinom devedesetih godina propala, flora i fauna kompleksa stvorile su u njemu novi sociološki fenomen. Neka se nejasna sjeta izdiže iz ovih prizora pobjede prirode nad industrijom: ciklus priziva misao na betonske hale i igrališta u Černobilu, koje je u desetljećima nakon nuklearne katastrofe priroda ponovo prisvojila. 

  Iako većina autora ne dovlači aktualne društvene teme u prvi plan (jedan od rijetkih fotografa koji ih uspješno obrađuje iz aktivističke pozicije je Davor Konjikušić, autor projekta »Sveti ljudi« o tražiteljima azila u Hrvatskoj), ovaj prostor i ovo vrijeme itekako se osjećaju u atmosferi izloženih radova. 

  Igor Ilić nadijeva svome fotografskom ciklusu ime »Generacija Y« – to je kolokvijalni naziv za demografski ugrubo one rođene između 1980. i 2000. 

  – Ovu generaciju često spominju kao »sljedeću značajnu generaciju«, a neki kažu i da je to »milenijska generacija«. Opisuju ih kao lijene, razmažene, materijalistički orijentirane i besposlene. Portretirani subjekti na mojim fotografijama preuzimaju fiktivnu ulogu žrtava tranzicije. Uzvišena drama dio je naizgled banalne scene – mladića i djevojaka na privatnoj zabavi, objašnjava Ilić, koji se uspješno poigrao s razinama profanog i sakralnog, svakodnevnog i ceremonijalnog – i to tako što je mlade ljude na svojim fotografijama razmjestio prema predlošcima djela iz povijesti umjetnosti. Učinak koji je time htio postići je naglašena apatija, nemoć i sveprisutnost melankolije. U tome je uspio. 

Opširnije u tiskanom izdanju