RIJEKA – Predstava »Effetto farfalla/Butterfly Effect/Efekt leptira« Chiare Boscaro i Marca Di Stefana premijerno je izvedena u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku. Riječ je o koprodukciji Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca i L’ Associazione Interdisciplinare delle Arti – La Confraternita del Chianti. Polazište ovoga komada je u »efektu leptira«, koji označava da u složenim, nelinearnim dinamičkim i determinističkim sustavima postoji velika osjetljivost na mala odstupanja od početnih uvjeta. Iz tog razloga i vrlo male razlike u početnim uvjetima mogu dovesti do bitno različitih ishoda.

Za ovu je metaforu zaslužan je matematičar i meteorolog Edward Norton Lorenz u potrazi za formulom za nepogrešivo predviđanje vremenskih prilika. Primijetio je da i minimalna odstupanja kod unesenih podataka dovode do golemih razlika u rezultatima vremenske prognoze. Lorenz je pojam skovao 1972. u svom predavanju

»Predvidljivost: može li mahanje krila leptira u Brazilu uzrokovati tornado u Teksasu?« na sastanku Američkog udruženja za unapređivanje znanosti u Washingtonu. Rečenicu su usvojili zagovornici teorije kaosa, a metafora s leptirom i olujom ušla je i u popularnu kulturu.

Klimatske promjene

Polazeći od ove ideje, Boscaro i Di Stefano napisali su crnohumornu komediju koja govori o aktualnoj temi klimatskih promjena. Kroz nekoliko usporednih, ili pak vremenski udaljenih priča, oni pokazuju kako svaka sitna odluka – politička, ekonomska ili osobna – ima posljedice na najudaljenijim mjestima: od Rusije do Antarktike, od New Yorka do Sjeverne Koreje. Likovi jedne od priča su dvojica znanstvenika na Antarktici (igraju ih Giuseppe Nicodemo i Marco Pezza), okruženi pingvinima iziritiranim globalnim zatopljenjem. Tu je i lobistica multinacionalne »zelene« kompanije koja želi uložiti u bioetanol (Valeria Sara Costantin), a Serena Ferraiuolo utjelovila je ministricu u dokoljenkama i sandalama. Jedna od priča pak govori o zaljubljenim plavim rakovicama, koje zbog klimatskih promjena stižu do Mediterana te izazivaju ekološku katastrofu.

Teorija kaosa

Znanstvenu teoriju kaosa autori primjenjuju i na kazalište, pa se izvođači pojavljuju kao pripadnici terorističko-umjetničke organizacije »Efekt leptira« koja »terorizira« gledalište te otvara neka pitanja o odnosu kazališta, medija i propagande. Kroz brojne naizgled nepovezane prizore, među kojima ipak postoje poveznice, publiku vodi Leonora Surian Popov koja odjevena u »teroristkinju« nadzire glumce i kontrolira publiku. Predstava »Efekt leptira« na crnohumorni način progovara o nekim aktualnim društveno-političkim problemima, prije svega o klimi o kojoj ovisi budućnost čovječanstva. Na scenografskom i kostimografskom planu Marco Di Stefano i Manuela Paladin Šabanović kreirali su neku vrstu utopijskog prostora, dok je glazbenu kulisu osmislio Peđa Gvozdić. Premijerna publika pljeskom je pozivala glumce i autorsku ekipu nekoliko puta na poklon.

Redatelj Marco Di Stefano (Milano, 1981.) diplomirao je dramaturgiju pri Akademiji dramske umjetnosti Paola Grassija u Milanu. Njegovi tekstovi i predstave prezentirani su u Italiji, Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Španjolskoj, Rumunjskoj, Kini, Francuskoj, SAD-u, Hrvatskoj, Sloveniji i Švedskoj, u suradnji s važnim kazališnim institucijama poput Venecijanskog bijenala plesa i Edinburgh Dance Base, a sudjelovao je i na kazališnoj olimpijadi u Pekingu. Dramaturginja Chiara Boscaro (Milano, 1985.) diplomirala je dramsko pisanje pri Akademiji dramske umjetnosti u Milanu. Kao dramska spisateljica i dramaturginja surađuje s Robertom Rustionijem, Marcelom Serli i Marcom Di Stefanom.