Tražila posao pa upala u mrežu prevare: U Trstu nije bilo Angele, a novac sam dala nekoj Eleni

Susret na Žabici nije probudio sumnju / Foto S. JEŽINA

Doputovale smo u Rijeku i na Žabici se sastali s tom Elenom. Odmah je od nas tražila 1.700 kuna provizije. Rekla je i da je vozač agencije bolestan, pa je angažirala taksista da nas vozi do Trsta, gdje nas je trebala dočekati žena po imenu Angela, priča Jasna Arapović iz Debeljaka kod Županje

Na stranicama rubrike Crna kronika gotovo se svakodnevno mogu pročitati vijesti o razno-raznim prijevarama na račun nedužnih građana, posebice na račun umirovljenika i onih kojima je novac za život prijeko potreban. Nažalost, iako policija čini sve kako bi se prevarantima i nizu osebujnih načina prijevara stalo na kraj, čini se da oni koji se prijevarom žele domoći tuđeg novca niču poput gljiva poslije kiše. Žrtve tako vrlo često ne ostaju samo bez novaca, osramoćene i iskorištene već prečesto i bez pravde za one koji su ih prevarili, a koji znaju jako dobro zamesti tragove koristeći lažna imena i adrese.

Pokušali smo nazvati i brojeve telefona koji su navedeni kao kontakt telefoni u oglasu, no na hrvatski broj telefona dobivali smo odgovor »osoba koju ste nazvali trenutno ne može odgovoriti na vaš poziv«, dok se na talijanski broj telefona nitko nije javljao.

  Proteklog vikenda se u mreži domišljate prevarantice našla i Jasna Arapović, majka sedmero djece iz Bošnjaka kod Županje, koja je, kako nam je i sama navela, u subotu 7. veljače krenula trbuhom za kruhom u Italiju. Prethodno se javila na oglas koji je pronašla u Plavom oglasniku, a u kojem se tražila žena za pomoć u kući na relaciji Pula-Trst. Nazvala je broj naveden u oglasu, a javila joj se gospođa koja joj se predstavila kao Elena iz agencije iz Udina. Prilikom tog njihovog razgovora, Jasna Arapović nije imala razloge posumnjati u vjerodostojnost čitave priče, posebice što su sve dogovorile do najsitnijih detalja.    

Provizija odmah

– U razgovoru sam joj rekla da sam majka sedmero djece i da mi je bitno da radim i privređujem. Rekla mi je da je u pitanju posao njegovateljice za mjesečnu plaću od 1.400 eura u obitelji u mjestu Basovizza kod Trsta. Djelovala je ozbiljno, a dogovor je bio da se nađemo u Rijeci na autobusnom kolodvoru na Žabici. Ugovor sam trebala potpisati kad se sastanem s obitelji u Trstu i tada platiti agenciji proviziju u iznosu od 1.700 kuna. Na oglas se javila još jedna gospođa, doputovale smo u Rijeku i na Žabici se sastale s tom Elenom. Ona je odmah od nas tražila tih 1.700 kuna provizije za agenciju. Navela nam je i da je vozač agencije bolestan, pa je angažirala taksista u Rijeci da nas vozi do Trsta gdje nas je trebala dočekati žena po imenu Angela. Od tih novaca što smo joj dale platila je 500 kuna taksista za put. Po putu smo vozaču taksija sve ispričale na što nam je on odgovorio kako je po njemu nešto mutno u cijeloj priči te da je njemu Elena rekla da nas ostavi u kafiću na tršćanskom autobusnom kolodvoru. Tamo nas je trebala dočekati ta Angela, a taksistu hvala do neba što nas nije ostavio već je čekao s nama više od sat i pol. Nitko se nije pojavio, pa nas je vratio u Rijeku. Čak nas je i vozio u policiju i sve skupa s nama prijavio, ispričala nam je Jasna koja se nakon toga, ostavši bez novca, uspjela nekako snaći zahvaljujući dobrim ljudima te danima putovala prema kući.  

Razgovarali smo i s junakom ove priče, riječkim taksistom J. V., zahvaljujući kojemu dvije žene nisu ostavljene na milost i nemilost u stranom gradu.

  – Pitao sam je kad je sjela u auto zašto joj je dala novce, posebice kad mi je rekla da je vidi prvi put. Mene je pronašla preko oglasa i angažirala za prijevoz, a i ja sam je vidio prvi put u životu. Rekla mi je da dvije gospođe trebam prevesti do Trsta gdje nas je u kafiću na tršćanskom autobusnom kolodvoru trebala čekati neka Angela, ali od nje niti slova A, pa smo se vratili. Vidjeli smo da nitko neće doći, a i ta Elena se više nije javljala na telefon. Shvatili smo tada što je na stvari. Ljudi su i sami malo krivi što novac daju nekome koga nikad do tada nisu vidjeli u životu, a k tome još i ići u stranu državu. Prijavili smo sve policiji, kaže nam taksist.

Kući u vozilu Hitne pomoći

Prvu noć je prespavala kod kume gospođe koja je išla s njom na navodni rad u Italiju, drugu noć kod prijateljice u Rijeci, a treću noć uspjela je doći do Zagreba gdje ju je u okrilje primila predsjednica humanitarne udruge. Do svog doma na koncu je uspjela stići zahvaljujući vozilu Hitne pomoći koje se iz Zagreba vraćalo za Županju. U međuvremenu joj je i kćer završila u bolnici te je u trenutku razgovora za naše novine bila uz njezino uzglavlje, no unatoč proživjelim strahotama željela je sa svojom pričom izaći u javnost kako bi upozorila druge. Svjesna je svoje greške i naivnosti, činjenice da izgubljeni novac najvjerojatnije nikada više neće vidjeti, ali je istaknula kako ju je potreba za poslom natjerala da se javi na oglas.

  Njezinu priču potvrdila nam je i druga žrtva oglasa, majka dvoje male djece, koja nije željela imenom i prezimenom izlaziti u javnost zbog straha od moguće odmazde. Kako je i sama istaknula, žena koja se predstavila kao Elena sigurno ne radi sama i vjerojatno je tu upleten veći broj osoba koje se takvim prijevarama bave godinama i tko zna što sve rade. Za Elenu nam je ispričala kako je izgledala kao prava gospođa, sva dotjerana, ali i da je nakon što joj se ovo dogodilo, čula kako je prethodno već prevarila nekolicinu drugih ljudi. Čak i da se jedanput s troje žrtava sastala u kafiću na Žabici, pokupila unaprijed novac, ispričala se da mora do WC-a i potom nestala. Pohvalila je taksistu istaknuvši kako su imale sreće da ih je on vozio i da im je nesebično priskočio u pomoć.  