Budu li istražne platforme blizu Kornata, za Kornate postoji potencijalna opasnost. Sjetite se samo Meksičkog zaljeva, a cijeli je Jadran jedan, i to plitki zaljev«, kazao je jučer ravnatelj NP-a Kornati Robert Bobinac, zabrinut da se na Jadranu ne dogodi meksički scenarij otprije pet godina. 

Havarija u Meksičkom zaljevu, uzrokovana time što je u istražnu bušotinu na platformi Deepwater Horizon ulijevan manje kvalitetan cement od onoga koji je trebao biti uliven, i ljudskim nemarom općenito, dogodila se u travnju 2010. godine, kad je plin iz bušotine duboke 1.500 metara pronašao put do površine i izazvao eksploziju i požar.

Kako se požar na platformi nije uspjelo ugasiti, on je uzrokovao i urušavanje bušotine ispod platforme, nakon čega je iz nje počela izlaziti nafta – gotovo pet milijuna barela. Zadnji ostaci prolivene nafte na površini sanirani su u svibnju prošle godine, dokad je vlasnik bušotine, British Petroleum, na saniranje štete, tužbe i ostalo potrošio preko 40 milijardi dolara, s mogućim novim, dodatnim troškovima. 

»Gladne« bakterije

Nafta je s površine mora sakupljana odnosno filtrirana pune četiri godine, dok su ugljikovodici poput metana, etana i drugi plinovi, ostali otopljeni u dubinama mora zahvaljujući morskim bakterijama koje su te plinove »pojele« u roku od samo nekoliko mjeseci. Pojašnjava to prof. dr. sc. Senka Maćešić sa Zavoda za mehaniku fluida i računarsko inženjerstvo Tehničkog fakulteta u Rijeci, koja je zajedno s još nekoliko hrvatskih kolega te sa stručnjacima Kalifornijskog sveučilišta  Santa Barbara dr. Igorom Mezićem i njegovim kolegom prof. dr. Davidom L. Valentineom, složenim računalnim modelima potvrdila postojanje bakterija koje su određene ugljikovodike – plinove, zadržale na dnu mora i pojele ih u kratkom vremenu. Njihov je zajednički rad, u kojem analiziraju širenje ugljikovodika na temelju aktivnosti bakterija u Meksičkom zaljevu i modela podvodnih strujanja, objavljen u američkom znanstvenom časopisu Proceedings of Nacional Academy of Science 2012. godine. 

– Ljudske pogreške i nemar, koji su uzrokovali katastrofu u Meksičkom zaljevu, mogu se, i uz najbolje namjere i bez štednje materijala, dogoditi, no to nipošto ne znači da ovakvim investicijama, poput istraživanja ugljikovodika u Jadranu, treba zato okrenuti leđa, ističe prof. Maćešić. Kako kaže, dio sredstava od istraživanja, a pogotovo buduće eksploatacije na Jadranu, treba utrošiti na centar u kojem će znanstvenici pratiti sve što se s bušotinama događa i što bi se moglo događati, kako bi se reagiralo na vrijeme. 

Upravljanje rizicima

– Kalifornija, s jakim turizmom, ima i puno bušotina, ali i jake istraživačke centre, baš kao i Norveška. Ne mislim da je racionalno odustajati od istraživanja i eksploatacije kako bismo se zaštitili, no zato posljedice pravovremeno treba, studijama i istraživanjima, predvidjeti i spriječiti, zaključuje znanstvenica. 

Kako odgovara Barbara Dorić iz Agencije za ugljikovodike, koja vodi posao, i Hrvatska će, po uzoru na najbolje takve prakse u svijetu, angažirati znanstvenike koji će o tome voditi računa. Nakon Meksika 2010. godine Europska je komisija, dodaje, donijela dokument »Suočavanje s izazovom sigurnosti na moru tijekom aktivnosti istraživanja nafte i plina« i prijedlog Uredbe o sigurnosti na moru tijekom istraživanja i eksploatacije nafte i plina. Kroz mjesec dana, najavljuje Dorić, u javnu će proceduru biti pušten i prijedlog Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, kojim će se definirati sve obaveze investitora na jadranskim blokovima, odnosno upravljanje rizicima, hitne intervencije i ostalo.