Foto: Francesco Moretti
Kakvu glazbu sviraju Mildreds? Esencija kompozicije uz humor i dobar ukus svih gospođa u bendu. Opisivati glazbu koju stvaramo je iznimno teško... Lijepa je. I zabavna. I groova k'o luda
RIJEKA Astrid Kuljanić, eklektična riječka pjevačica i skladateljica sa stalnom njujorškom adresom, poznata je po raznolikosti stilova i vokalnih tehnika kojima u trenu začara slušatelje. Među jedan od njezinih brojnih glazbenih projekata spada i hrvatsko-slovenska grupa Mildreds s kojim je objavila dva albuma za Aquarius Records. Zbog svojeg matičnog benda Astrid ovog tjedna dolazi u Lijepu Našu kako bi sa svojim dečkima održala obljetničku turneju u povodu 10. godina postojanja ovog jedinstvenog sastava.
Ovog ćete tjedna u Rijeci održati i dvije vokalne radionice…
– Da, radionice će biti u petak u Kuharmoniji, za početnike, te u Prostoru Plus u Filodrammatici u subotu ujutro za napredne. Htjela sam predstaviti pristup pjevanju koji sam naučila na faksu u Americi, a malo je nekonvencionalniji od onog na što smo mi navikli s velikom klasičnom tradicijom u Europi.
Na radionicama će biti naglasak na glasu kao instrumentu uz puno improvizacije, slobodne i vođene, a temelji se na tvrdnji da svatko tko uživa u glazbi može uživati u kreiranju glazbe svojim glasom. Zato je i namijenjena glazbenicima i ljubiteljima glazbe, početnicima i naprednima kojima ću posebno predstaviti Ableton, program koji koristim za solonastupe, koji je postao osnova za nastupe uživo uz elektroničke efekte. Veseli me da ima puno interesa i molim zainteresirane čitatelje da se prijave n www.astrid-music.com gdje mogu naći detaljnje informacije o programu.
Što pripremate za tu turneju?
– Malo nostalgije, puno dobre glazbe i odičnu vibru. Mildreds je bend u kojem se publika osjećala kao da je s nama na bini, a da smo svi u dnevnom boravku, druženje sa starim prijateljima. Naglasak je uvijek bio na interpretaciji i zabavi bez ikakve pretenzije, nikad se ne zna što se može dogoditi od pjesme. Svi se pretvorimo u uho, maknemo ego i pokušaje tehničkih impresija, ogolimo kompoziciju i muzika sama teče.
Lude ideje
Gdje ćete sve nastupiti i što će vam biti na repertoaru?
– Turneju ćemo započeti u Rijeci, u novom prostoru Teatrin u sklopu kluba Nad Urom u Robnoj kući Korzo. Nastup će biti već u četvrtak. Nakon toga nastavljamo s Ljubljanom 14. prosinca u klubu Slamič, a Zagreb smo ostavli za kraj, nastupamo 15. prosinca u Vinylu. Svi koncerti počinju u 20 sati, a idemo po gradovima otkuda su članovi grupe Mildreds i u kojima smo često svirali dok smo bili aktivniji, tj. do kad ja nisam otišla preko bare. Izvest ćemo materijale s dva albuma, autorske pjesme i obrade naših pjesama, npr. »Volim te budalo mala«, »Čokolada«… Također ćemo svirati obrade kojima smo počeli a koje nismo nikad snimili, pjesme npr. Beatlesa, Jamesa Taylora, grupe The Police, a sve u našim malo pomaknutim aranžmanima.
Možemo se prisjetiti tko je i zašto osnovao grupu?
– Bubnjar Kruno Levačić i ja smo htjeli napraviti bend s kojim bi svirali nama drage pjesme, ne nužno s top lista već one pjesme koje su nama baš posebne. On je tada puno svirao s basistom Žigom Golobom i gitaristom Urošom Rakovcem… Sad kad se prisjećam, mislim da nitko drugi ne bi tako dobro funkcionirao: odmah su krenule lude ideje s Krunom kao kolovođom. Svašta se našlo na repertoaru, od jazz standarda kroz sto oblika i žanrova do npr. »Walking on the Moon« od The Policea s bass linijom Hendrixove »Hey Joe«.
To je moj prvi baš pravi bend tako da sam se ja snalazila kako sam znala. To je bila moja prva škola i to kakva, bolja nije mogla bit’. Hvala momcima na strpljenju. Taj bend je iznimno utjecao na moje poimanje glazbe. Počeli smo s električnim instrumentima, otišli snimiti demo u Ljubljanu u studio kod Blaža Celarca koji je perkusionist i tako nam se i on pridružio.
Čaj u pet
Članovi benda se tijekom godina nisu mijenjali?
– Ne. Članovi su uvijek isti, samoprozvane gospođe u tvid kostimima koje u pet popodne piju čaj. Zaozbiljno, mislim da ovo ne bi funkcioniralo da su drugi muzičari u bendu – jednostavno komunikacija i realizacija su nevjerojatne: znala sam zatvoriti oči, otpjevati tako cijelu pjesmu, sve je jasno što se događa, a stalno se iznenađujemo, da bih na kraju kad otvorim oči, vidjela da svi ostali još uvijek imaju zatvorene oči i blaženi osmijeh na licu. Nažalost, zbog zauzetosti članova nekad se dogodilo da netko ne bi mogao doći na koncert, ali tada bi posuđeni muzičari skinuli naše aranžmane.
Kako biste nekome tko vas nikad nije slušao opisali glazbu grupe Milodare?
– Esencija kompozicije uz humor i dobar ukus svih gospođa u bendu. Opisivati glazbu koju stvaramo je iznimno teško… Lijepa je. I zabavna. I groova k’o luda.
Objavili ste dva albuma »Brisači prašine« i »Život u ušima«. Radite li možda i na trećem?
– Nažalost ne, ja živim u New Yorku i to je nemoguće u ovim uvjetima. Uživala sam u tom procesu, jednom smo išli kod mene na Cres na par dana, drugi put u Sloveniju, Zagreb… Super je bilo donijeti svoju stvar i onda tražiti najbolji način, čuti kako zvuči totalno drugačije od onog što sam zamislila, a toliko bolje. Stvarno je, bar meni, bilo prelijepo stvarati u sklopu Milardesa. Bilo bi divno kad bismo mogli raditi na novim pjesmama, ali tako nas je teško skupiti da mislim da ćemo treći album napraviti kad budemo u penziji. A čisto sumnjam da itko od nas misli ići brzo u penziju.